Ona ga je naučila voljeti.
On ju je naučio živjeti.
_________________________________________
Novi grad. Nova škola. Novi ljudi. I potpuno nepoznato okruženje.
Samo jedna je noć potrebna da iz temelja promijeni njezin život. Samo jedan događaj koji...
Pogledala sam se u ogledalo i skoro pala u nesvijest. Nema šanse da izađem iz sobe u ovom.
"Ajde princezo, već si petnaest minuta u kupaoni!" Čula sam Nayin glas iz sobe.
Pročistila sam grlo i ušla u sobu. Namršteno sam ju gledala, a njoj je vilica pala do poda. Ležala je na krevetu i zatvorila časopis koji je čitala.
"Da." Samo je rekla. "Ta haljina je tvoja sestro." Kimala je glavom.
"Jesi normalna?" Pitala sam i okrenula se oko sebe. "Ova krpa jedva da seže do... Dosta iznad koljena." Zaključila sam.
"Ovo je tvoja prva zabava?" Podigla je obrvu.
"Ma... Ne. Ali prva za koju imam nade da neće biti usrana."
"Savršeno!" Pljesnula je rukama. "Onda je to sređeno. Još ti fali makeup i gotova si. Ovaj party neće biti usran, to ti obećavam." Namignula mi je i skočila s kreveta.
"Što bi to trebalo značiti..?" Bila sam pomalo dezorijentirana, ali nije ju to zaustavljalo da mi na facu stavi razna umjetna sredstava, aka makeup.
(...)
"Wow..." Gledala je začuđeno u moje lice. "Fakat sam expert u ovom. Na, pogledaj se." U ruku mi je nabila ogledalo.
Opa. Jesam li ovo ja? Kakvo je to pitanje, naravno da ne.
"Što blejiš tako, to jesi ti." Preokrenula je očima.
Ne mogu vjerovati. Ono malo prištića što sam imala, prekrio je puder i lice mi izgleda čisto. Na očima imam blage nijanse smeđe boje, a crni eyeliner mi ističe zelene oči. Na ustima mi se nalazi blagi rozi sjaj sa šljokicama. Nekako se sve to uklopilo i izgleda gotovo savršeno.
Haljina mi se još uvijek ne sviđa, ali pomirila sam se time. Ipak ne nosim svaki dan ta sranja, mogu napraviti iznimku. Pošto je haljina jednostavna i nije upadljiva, mislim da se mogu uklopiti i ne isticati se u mnoštvu.
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Za razliku od Naye koja nosi bež top s neonskim narančastim motivima i crnu usku suknju otprilike moje duljine.
"Ako se negdje ide, treba ostati zamijećen." Pametovala je ona svoju filozofiju.
"Onda si mogla doći u flamingo kostimu..." Promrmljala sam i navukla neke crne štikle s malo povišenom petom.
"Mogu i to sljedeći put." Nasmijala se i završavala kovrčanje svoje kose.
Ja sam svoju tamno smeđu kosu koja mi pada do struka dodatno izravnala peglom.
Obukla sam crnu kožnu jaknu i uzela crnu torbicu. Ako se mene pita, izgledam kao da sam ustala iz groba. S ovoliko tamnih nijansa lako bih se uklopila uz onaj zid u dnevnom boravku i vjerujem da me nitko ne bi primijetio.
Hej, pa to nije loša ideja.
Tako je, to mi je plan za bježanje.
"Čuješ li to..." Pogledala sam prema prozoru. Vani su neki dečki vikali i skakali iz auta. Da barem sad odlete negdje u visine jer će sigurno biti previše delkiju. I ljudi općenito.
"Da... To su oni." Naya je namršteno gledala u auto. Među dečkima je bio Alexander i... Landon. Super. Sad bih stvarno da odlete u neku tamo treću galaksiju.
Kako bi uopće mogli odletjeti? Nemaju para ni za letjelicu.
To nema smisla.
Nema veze, nema ni ova zabava smisla pa će se održati. Znači li to..-
"Ajmo Larisa." Naya me prekinula iz razmišljanja koje, kao po običaju, ne vodi nikuda. "Nećemo dopustiti da nam ti idioti pokvare zabavu." Nasmiješila se i izašle smo kroz vrata.
Tako je. Samo se trebam ponašati kao da ne postoje i zabaviti se. Koliko teško to može biti?
______________________________________
Nastavak nakon dužeg vremena? Tko bi rekao. Napokon sam imala volje za pisnaje hahah😁
Ostavite komentar ili zvjezdicu ako vam se svidio❤️😊
