I'm my enemy's neighbor

19# Bijeg

Dakle, bez daljnjeg objašnjavanja, prelila sam se po tim pločicama.

Ugh, ode i moja tajnovitost.

To je tako kad se čovjek zapusti u najbitnijem trenutku misije. Mog konačnog bijega.

Odlučila sam se iskrati u sredini noći i pobjeći iz Landonove 'tajne' vile. Jako tajne. Točno pa mu je osvijetljena svaka prostorija iako je četiri ujutro. Čovjek ne štedi na struju. Eto zašto je povećanje CO2 u atmosferi, zbog idiota poput ovih kod kojih sam bila privremen gost.

Što god, nastavljam s bijegom.

Mogu se pohvaliti da se padanje sa skatea napokon isplatilo. Ne zato što sam se zaustavila prije nego što mi je faca dotakla pod, već zato što ne boli toliko.

Možeš misliti.

Pa dobro, nadam se da se nije čulo.

"Provalnik!!" Netko se derao s gornjeg kata.

Sranje.

Možda se čulo.

Skočila sam na noge ko da me Nassa ispalila u svemir i nastavila trčati, kladim se da sam dobila neke rakete na nogama jer sam za par sekundi bila kod stražnjih vratiju. Malo sam obila kvaku, ništa strašno imaju para za novu, i širom otvorila vrata. Slobodo, stižem! Istrčala sam van.

Noćni vjetar je slabo puhao, a moje se šesto čulo sad odlučilo iskazati jer sam čula trčanje i vikanje iz vile.

Sad, gdje naći izlaz. Vila je okružena dugačkom i visokom ogradom, a moja sposobnost penjanja je gora od padanja. Bolje da to ne pokušavam.

Nakon kratkog promatranja, uočila sam nekog tipa kako stoji pred velikim čeličnim vratima. Ma mogu ga podmititi da me pusti van, poslušat će me on. Izgleda druželjubivo. Ako maknemo činjenicu da je visok dva metra, nabildan od glave do pete, a u ruci drži pušku.

Totalno će me ubiti s tim.

Okej, novi plan.

Možda ću napraviti sranje Landonu i njegovoj ekipici ako im je ovo tajna vila, ali ne mislim visiti ovdje sto godina.

Upalila sam mobitel i otvorila poruke. Uključila sam i natipkala Leonardu, svom voljenom bratu koji pokušava ubiti Landona, svoju lokaciju i jednostavno poslala.

Tko mi išta može?

Sad sam slobodan čovjek.

Sakrila sam se iza nekog žbunja da me ne vide po mraku i čekala da čujem bilo koji znak opsade.

Za manje od pet minuta vidjela sam naoružanog čovjeka pred vratima kako samo pada, a za njim i par ljudi koji su se stvorili u međuvremenu. Mora da su ih Leovi ljudi sredili.

Potrčala sam prema vratima, ali osjetila sam stisak oko ruke.

Naglo sam se okrenula prema smaraču, i vidi čuda, Landon.

"Što si učinila Larisa?" Ljuto me gledao, ali nije pokazivao znakove prijetnje.

"Željela sam pobjeći i napokon se suočiti a bratom." Rekla sam ravno. "Vi me ne bi pustili pa sam..-"

"Makni se od nje." Čula sam glas iza sebe.

Raširila sam oči i odmah znala da je to moj brat.

Vidjela sam nezadovoljstvo i prezir u Landonovim očima. Obojica su se gledali nekako kao da će se poubijati svake sekunde.

"Što ako neću?" Landon je počeo zafrkavati.

"Opkoljeni ste, mislim da nemaš izbora. Pusti ju i otići ćemo." Leo je ležerno rekao. "Ili želiš da još netko od tvojih ljudi padne?" Podigao je obrvu.