Gospodin nevolja

1.

-" Aleksej je stigao prije dva sata na aerodrom."

Cujem mog brata kako pije jutarnju kafu sa majkom i obavjestava je o svom najboljem prijatelju. Aleksej je kao trece dijete nase kuce. A koliko ga moja porodica voli dokazuje i...

-" pozovi ga na veceru!"

Kao i...

-" Spremicu ono sto najvise voli, nadam de da tamo nije zaboravio svoju omiljenu hranu i kuvaricu"

Cim pomenu bistrog i uvijek zgodnog Alekseja osjetim neku cudnu emociju. Majka i tata su ga oduvijek gledali kao treceg sina, kad nesto Drazo ne moze, Aleksej ce. Kad nesto Aleksej ne moze, Drazen ce... Ma da, mom bratu je odgovaralo da ima saucesnika u svim zlocinima koje pubertet donosi.

-" Rekao je da ce da malo odspava i da vidi svoje kratko, pa ce kod nas oko 19h"

Nije se moglo ocekivati drugacije. Nekad pomislim da je Aleksej vise voljeo moje roditelje nego njegove, kao i moj brat koji je bio sin Aleksejovim roditeljima svih par godina dok je Aleksej bio u vojsci. Drazen voli Juliju i Viktora i oduvijek bi ih slusao kad nesto kazu da treba ili ipak ne treba vise nego mamu i tatu.

Zanimljiva je ta veza izmedju te dve porodice. No imamo tu i mene... Naravno da su mene Aleksejovi roditelji voljeli, samo nisam bas bila bliska sa njima kao Drazen. Kada sam bila beba upoznala sam visokog crnokosog decka sa nevjerovatno savrsenim pogledom. Kada sam imala 15 postala sam ga savrseno svjesna. Oduvijek je bio razvijen, nekako neobicno drugaciji od Drazena koji je bio mrsav... No tog dana kad sam usla u dnevni boravak gde je Aleksej bez majice sjedeo udobno u fotelji i pio neki buckuris posle teretane shvatila sam da ispred sebe imam neopisivo zgodnog coveka i tada se perspektiva mog vidjenja njega promjenila.

Mislim znam ga citav zivot, ali Aleksej sa mnom nikada nije bio kao sa ostatkom porodice. Nekako samo me je posmatrao neutralno, po nekad nesto pitao vecinski se pravio da me nema u opste. Tim povodom sam mislila da me on ne voli kao ostatak poodice.

Osim toga sto je Aleksej imao tada 22, oduvijek bio sportista i napucan lik za kojim su zene zudjele, osim toga sto je imao isklesane misice i strog ali neki neopisivo privlacni pogled... Aleksej je bio zastitnicki nastrojen prema meni. Da, pravio se da ne postojim vecinu vremena medjutim kad bi neko od mojih krenuo strogo sa mnom bez osnova on bi se prvi suprostavio i isterao na pravednu odluku.

-" Nadja ustaj zakasnices na cas!"

Cujem majku koja prekida moje misli koje su duboko krenula u prisjecanje najboljeg druga mog rodjenog brata. Nisam ga vidjela 4 godine, mislim nikada nijesam ni pitala kako je on. Djelovao je oduvijek rezervisano sa mnom... Zastitnicki ali rezervisano i samo jednom u zivotu je pokazao da prema meni zna biti njezan.

Malo prije odlaska u vojsku, nedelju dana odprilike upala sam u nevolju... Sa 16 sam kao i sve devojke krenula dobijati obline, trenirala sam ples i nekako rekla bih prirodno je bilo da dobijem oblikovano tijelo. Moji roditelji nisu imali nista protiv, ali Drazen jeste kad se pomene neki momak/decko. Nije branio ali nekako imala sam osjecaj da ipak kad kaze da mu ne smeta veliki bilbord iznad glave iskoci sa natpisom "vidim li ga polomicu ga"

I tako ja sam tajno izasla sa jednim deckom koji je tada bio zavrsna godina srednje muzicke. Nije mi se dopadao ali izasla sam iz revolta jer sam proslo vece u diskoteci do kafica u kom sam pila sok sa drugaricama vidjela upravo Alekseja sa bombasticnom Sarom Stanic. Cinjenica da ja Nadja Ivanovic nikada necu biti primjecena od strane coveka u kog sam potajno zaljubljena je sada i vise nego ocigledna jer on izlazi sa "najljepsom ribom u gradu" kako je svaki stariji momak zove.

Te veceri decko sa kojim sam izasla pokusao je da spava sa mnom, mislim ne treba da ga krivi bilo ko. Ja sam se ljubila sa njim i htela sebi da dokazem kako Aleksej koji me ne primjecuje nije muskarac za mene i da zmarce osjecam i sa drugima. Aleksej nas je video u autu zapravo video je mene kako placem i vicem potom izlazim iz auta i za manje od sekund se nasao parkiran pored nas.

" Ulazi u auto!"

Dreknuo je na mene kao znak da ako se suprostavim kako to inace radim Drazenu bice problema. Tako bijesnog ga rijetko ko moze vidjeti ali tog dana se sjecam da je decko dobio batine, da je od sramote cutao o tome svima. Kada se opet vratio i sjeo na vozacevo mijesto disao je bijesno, ocekivala sam da vristi na mene, da ode kod mojih i da kaze u kakvom me stanju zatekao. Kladila sam de da misli kako sam nezrela napaljena klinka. No nista od toga nije uradio odvezao me dalje od mjesta na kom me nasao, kupio mi omiljeni sok. Nisam bila sigurna da li je znao da mi je omiljeni ili samo tako slucajno izabrao ali sustina svega ovoga je da sam tada saznala da ipak zna ko sam ja, da za njega postojim... Okrenuo se ka meni napravio mjesta dovoljno, rasirio ruke i tiho rekao " dodji"...

On je vjerovatno to gledao bratski... no ja oduvijek zaljubljena u njega osjecala sam da gorim kada sam ulecela u njegovo krilo, glavu stavila u njegov vrat i osjetila kako me snazno grli dok placem kao kisa.

Da, to je moja prica o Alekseju... Imala sam osjecaj da je zaboravljen za te 4 godine od kako ga nema, no srce mi je lupalo kao bubanj kada je brat rekao da je dosao, i da dolazi oko 19h. Kod nas.

♡♡♡♡♡♡♡♡♡

Krecemo polako 🙋🏻‍♀️