Gospodin nevolja

10

《ALEKSEJEVA PERSPEKTIVA》

Otkljucam kapiju te je pogledam jos jednom onako cupavu obucenu u moj sako.

-"Da li mozes da hodas?"

-"Mogu"

Otvorila je vrata da izadje, ali sam odmah otisao do nje svjestan da ne moze.  Nisam hteo da ispadne kako navaljujem, ali kad krene pasti sa stikli brzo je uzmem u naricje. Voljeo bih da to mogu raditi kad god hocu, a ne samo kad krene pasti pijana sa stikli.

Osjecam da njeni prsti njezno prodju mojom vilicom te me obgrli rukama oko vrata. Opominjem sebe da se ne uzbudjujem,  to sto ja ludim za njom ne znaci da i ona osjeca isto. Mozda je  sve to  samo ta tinejdzerka glupost koja te drzi dva dana. Smiri se Aleksej vise mozes izgubiti nego dobiti ako ista pokusas sa njom.

-" Hvala sto me nikad nijesi cinkario"

Nosio sam  niz stepenice, ali njene ruke me ometaji jer konstantno diraju njezno moj vrat.

-" Malo mi je muka"

-" Sad cu ti pomoci da se umijes..."

Spustio sam je u kupatilo kako bih je malo umio, ali ona dvoje lice zagnjuri u moj vrat. Taj topao dah i njene usne koje dodiruju moju kozu  me izludjuju da ne znam vise sta bih uradio da se smirim.

-" Hajde Nadja"

-"Ovako mi je dobro"

Nasmijem se i pogledam nas odraz u ogledalu. Boze olaksaj mi malo. Razum bar malo pomaze.

-"Hajde da se  presvuces. "

-"Hocu u onoj najvecoj sobi da spavam. Hocu i neku tvoju majicu..."

Pocela je da nabraja sta joj treba.  Odneo sam je u sobu te krenuo traziti  majicu,  a kada se vratim bila je u brusu i doljnjem cipkastom vesu. Stajala je do prozora gde slozi svoju haljinu... ako je odlucila da me ubije onda je to sad!

-"  izvoli"

Pruzim joj majicu dok ona sexy hodom dodje do kreveta i navuce je.

-"Gde ces ti spavati?"

-"U sobi do, ako ti nesto bude trebalo samo vikni"

Povucem cebe, te ispratim pogledom svaki korak koji nacini dok se ne smjesti nakon cega je pokrijem

-"Ostani sa mnom"

Cujem je kad krenem izaci, to me natjera da se vratim do nje..

-" Aleksej ostani pored mene."

Toliko o mojim molbama da mi se ovo sve olaksa bar malo. Pijana je i ne zna ni sta prica, a ja koji stojim ispred nje trijezan i razmisljam da nju poslusam sam gori.

-"Ima mjesta... A lose mi je..."

Prisao sam  krevetu i zauzeo mjesto pored nje trudeci se da je nedotaknem jer bih onda stvarno poludeo ako vec nisam jer lezim pored nje.

-"Koliko cesto treniras?"

Pitala je kada se okrene prema meni i vjerovatno nesvjesno primakne blize. Toliko i o tome da je necu dotaci jer nam se tijela doticu.  Veliki deo mene uziva u ovome, dok drugi deo bi uzivao da se ne podsjecam  koliko je pogresno da je smjestim ispod sebe i zarobim te ruke kojim dotice moju dok je teram da cuti svojim usnama.

-"Svaki dan"

-"Je li se plasis mene?"

Pogledam je sa nekim osmijehom na licu ali ona ostane ozbiljna.

-"Plasis se jer lezis pired mene kao daska, umjesto da me zagrlis. Pobogu pa kao sestra sam ti..."

Izdahnula je te se okrene meni odaljeno ledjima kad vidi da ja ne umijem da spetljam rijec. Zapravo vidi mene koji se drzim podalje od nje dok prikazujem kako je ne zelim grliti.... Realni sve sto zelim je to.

-" ne moras vise biti tu, bolje sam sad..."

Polako se pomjerim i cujem razocaren izdah kada pomisli da idem ali nisam otisao. Privukao sam je sebi i obgrlio njen stomak svojim rukama dok udisem miris njene kose.ne znam da li u opste moze cuti kako bi srce lupa...

-" Laku noc mala nevoljo"

-" Ti si gospodine nevolja... i to velika nevolja!"