Gospodin nevolja

17

-"Nisam zeljela da te odvojim od kume"

Nezaintresovano kazem, dok osjecam da me primice sebi blize, dovoljno blizu da naslonim svoji glavu na njegove cvrste grudi.

-" Prelijepa si  danas Nadja"

Prosapice  te rukom prodje po mojim ledjima. Normlano da sam jedva izdrzala da se ne osmijehnem, ali i da jesam ne bih bila 100% iskrena. Ljuta sam, ne bih trebala jer jasno je kako stoje stvari ali ljuta sam jer je sa njom cijelo vrijeme.

-" i kuma je prelijepa"

Kratko kazem te malo ispravim glavu da pogledam u njega. Prelijep li je boze!

-" Je li to neko ljubomoran malko?"

-"Izgleda i da dobro plese..."

-" Nani niko ne izgleda bolje od tebe danas"

Cujem kako upotrebljava moj stari nadimak uz tih sapat sto me natjera da vratim glavu na cvrste grudi i nasmijem se slatko prikrivajuci crvene obraze.

-" Jesi siguran da si me vidjeo? Djeluje kao da ne mozes vidjeti nista od njenog poprsja"

-" Ljuta si na mene bez razloga Nani... trebam ja da budem ljut jer drzis nekog momka za ruke kog niko od nas ne poznaje"

-" Ja ga poznajem... A ti nju ne poznajes ali djeluje da ce zavrsiti u tvom krevetu"

-" Nani ako je Draza nasao nekoga i manje ce te kontrolisati, ne znaci da cu i ja sada da te ostavim na miru. Ne trebas biti ljubomorna na Stefani"

-" Oh djeluje da ipak hoces jer te tvoj plesni par ceka i jede ocima jer si sa mnom. Objasni joj da sam ti sestrica"

Drsko pokusam da se odmaknem od njega ali me te ruke snazno obgrle da ne mogu da se pomjerim vec da sam primorana da nastavim ples.

-" Nisam ljubomorna Aleksej"

Procjedim kroz zube, osjecam da mi bijes kipti iznad glave. Ta kokoska svako malo gleda ka nama i puva jer je on ne odvaja od mene jos uvijek.

-" I ne treba da budes Nadja"

《ALEKSEJEVA PERSPEKTIVA》

Grlim je uz sebe i udisem njen parfem ali i osjecam koliko je ljuta. Ljubomorna... ne znam kako da shvatin tu ljubomoru.

Konstantno pazim da ne izustim nesto i ne sjebem stvar jos vise jer sa njom ja ne umijem da izvedem stvari na cistac vec ih napravim jos gorim. Da bar smijem da kazem sve sto imam odmah bi taj oblak iznad njene glave odleprsao.

Sreca je pa se kontrolisem, taj mali Jovan mi se ne dopada. Ne dopada mi se ideja o tome da ima momka,  posebno ne ako taj momak nisam ja.

-"Ne treba da budes jer si najsavrsenija zena koju poznajem"

Prosaputao sam tiho i otisnuo poljubac na njenom obrazu. Kada se muzika zavrsi i krene neka ludacka za igranje.

-"Jesi li to i njoj rekao kad te onako dodirivala?"

Otisla je od mene te sjela pored Jovana, dok se ja vratim na mjesto gde sjedi kum.  Rekao sam joj po prvi put ono sto zaista mislim i to me radovalo, ali vise me radovalo sto je vidim u ovom stanju. Zanemarimo cetvrtak vece kada mi je rekla da ima decka i kada sam shvatio da mi to pada veoma tesko... Njena ljubomora me vratila u zivot, ne mogu reci to na glas ali u svojim mislima shvatam da se osjecanja nijesu promjenila od mog odlaska u vojsku, porasla su... Znao sam za njih, a bjezao sam  jer je Drazina sestra i sve teze je da bjezim i to postaje iritantno...