Ain't no sunshine when she's gone[Fanfiction about Neymar Jr]

Part 7- Locked of heaven

Subota ujutro. Sunce se probire kroz zatvorene grilje. Tako sam budna, ali tako pospana. Nemogu se dignuti. Nemogu ni kapke otvoriti. Ugh, težak je život...
-Rocío!- poviknula je mama. Koji je njoj? Pa tek je osam, valjda.
-ROCÍOOOO! DIŽI SE!- Aaaa!!! Uši mi je probušila. Dogodilo se osmo svjetsko čudo. Digla sam se. Trljala sam oči i usput oslijepila zbog velike količine svjetlosti. U kutu blagavaone sam primjetila jednu nisku, ali lijepu ženu. Trideset i šest godina stara sa dugom tamnocrvenom kosom, ubojitih zelenih očiju i blistavim osmjehom. Glavom i bradom, to je bila Sierra, moja teta. Skočila sam joju zagrljaj.
-Vid' ti komada!- uskliknula je žvačući žvaku. Oduvijek je bila mlada i neukrotiva. Izlazi više od mene , svaku drugu večer. Mislim, prestigla bih je ja, ali to mi neće uspjeti s roditeljima za vratom. Zagrlila sam još uvijek jedva gledajući.
-Kako to da si ti došla ovako rano?- pitala sam je jer znam da je ona glavna spavalica u obitelji.
-Let je bio u zoru. Još uvijek nosiš boxerice? Jajajajaj...- oduvijek je perferifala samo najprovokatnije žensko rublje, ali meni su boxerice najudobnije i upravo zato uvijek spavam u njima.
-A što bi trebala spavati u nekim fufastim tangama? Sierra, ma molim te...-mama je voljela tatinu sestru, ali mišljenja su im se uveliko razlazila. Moj brat, Juan Miguel,nije mogao skriti osmjeh.
-Gdje je Cristina? -upita Juan.
- Prespavala je kod dečka.- mama se svima obratila. Pih, da ja pitam mogu li spavati kod Neymara, prespavala bi zakljucana u sobi. Ni tata nije očaran Cristinimim ponašanjem. Čula sam kako gunđa sebi u bradu u dnevnom boravku.
* * *
Teta Sierra još uvijek je kod nas, sad skoro tjedan dana. Yep, moja kazna i dalje traje. Neymara to uopće nije oduševilo. Po cio dan se dopisujemo, a svaki razgovor završi našim žaljenjem o mojoj kazni. Imali smo svakakve ideje: od onih da će on kupiti Batmobil i doći po mene do toga da se prošvercam i prekršim maminu zabranu. Nekoliko puta smo se i čuli preko telefona, ali ti razgovori nisu trajali nešto posebno dugo jer bi stalno naletio neki član obitelji. Bilo bi malo čudno da netko čuje razgovor tipa "Znam, Neymar" ili "Neymar, to je tako slatko!". Bolje ne. U međuvremenu, mama i Sierra su se još dva puta posvađale. Prvi put je krenula teta jer se suprostavila maminoj kazni i zahtjevala da mi odobri izlaske. Drugi put, pak, jer je Sierra došla u 4 ujutro kući. Navodno nije dobar primjer. Moji danas popodne odlaze na put u Madrid, a ja ću zbog kazne ostati kući. I da, teta ostaje samnom kako bi bili sigurni da ću poštovati kaznu. Ma divno!
-Rocío, pomozi bratu spakirati kovčege! Donesi mi četkicu za zube- derala se moja mama. Ignorirala sam je iz principa. Kad je shvatila da nisam ni prstom mrdnula, ljuto je došla u dnevni boravak obračunati se samnom.
-Koji dio nerazumiješ?- pompozno mi se obrati. Samo sam zavrtila očima.
-Neću pomoći, to nije moja stvar. Da idem u Madrid, možda i bih, ali ne idem pa je to sasvim druga stvar. A znaš zašto ne idem? Jer nemate jebenog razumjevanja!- pukla sam po šavovima.
-Ne pričaj tako s majkom!- začuo se dubok glas mog oca, ali nije me smeo.
-Sretan put.- drsko odgovorim i zatvorim se u sobu. Za pola sata shvatila sam da se u stanu nalazimo samo moja teta i ja. Tmurno sam došla na kauč gdje je sjedila Sierra.
-Što ćemo večeras raditi? TV, igre, ogovaranje? - pitala me iako sam dobro znala da ona bi najradije partijala do zore.
-Slobodno idi vanka. Ne brini, ostat ću kući.-
-'Si sigurna?- a ja na to samo kimnem glavom. Odmah se nasmješila i počela spremati. "Dođi kod mene, sama sam doma " ,poslala sam poruku Neymaru. Naravno da neću propustiti priliku da budem s njim. Nismo se vidjeli više od tjedan dana,a zabrijali smo. Skužila sam tetu kako veselo skakuće po stanu u potrazi za najvišim štiklama i pustom šminkom. "Imam trening sad ali očekuj me oko 9 ♡" , odgovorio je. Ali to je tek za dva sata. Moram do tada malo pospremiti kuću ali i staviti barem malo make-upa. Sljedećih sat i pol zaokupirala me teta. Morala sam joj sušiti kosu, tražiti odjeću, pomoći u šminkanju, peglati joj kosu ali i odjeću.
-Hvala ljubi, doći ću oko ponoći.- lagala je i mene i sebe na izlasku iz stana. Svi znamo da će doći u tri ujutro. Izcrpljeno sjela sam na kuhinjski šank i duboko udahnula. NEYMAR! Jebote kako sam mogla zaboraviti?! Dolazi za manje od pola sata a kuća sliči na ništa,a ja još gora. Panično skočim i sve stvari skupim na hrpu i bacim u maminu i tatinu sobu. Nečisto suđe nabrzinu stavim u mašinu. Skočila sam na kauč i slagala jastuke, brisala stolić, a onda... A onda začujem zvono. Mislila sam da ću dobiti srčani. Još se nisam ni počešljala ni našminkala, a da i ne govorim o širokoj trenerci koju nosim. Otvorila sam velika drvena vrata a on je stajao naslonjen na štok vrata. Ne mogu opisati tu eksploziku sreće koju osjećam. Nisam si mogla pomoći pa sam ga zagrlila i poljubila. Uzvratio je poljubac i lagano me podigao. Iako sam bila tek desetak centimetara iznad tla, osjećala sam se kao da sam u sedmom nebu. Shvatila sam da je tek sa treninga. Kosa mu je još bila mokra od tuša, a nosio je običnu trenerku. Očito se žurio.
-Lijepo izgledaš.- pogledao me sa sarkazmom. Primjetio je moj prirodan neuredan izgled.
-Ne seri- pomalo uvrjeđeno odvratim.
-Hahahahah, meni si uvijek lijepa.- počne se smijati svojim degeneričnim smijehom, a ja se lagano zacrvenim. Pa rekao mi je nešto jako slatko!
-Uđi više!- pokažem mu prema stanu. Ušao je u stan i raskomodio se u sekundi. Svoje stvari prebacio je preko sjedalice i legao na kauč. To me osvojilo jer u tom trenutku osjećala sam se kao da se poznajemo godinama i da ne trebamo ničega sramiti jedno pred drugim. Upalila sam televoziju, kupila u filmoteki X-mena i otišla napraviti kokice. Nakon par minuta vratila sam se i legla na drugu, slobodnu stranu kauču. Tad se Neymar dignuo i legnuo iza mene, snažno zagrlio svojim bicepsom i poljubio me u obraz. Stajali smo tako u zagrljaju satima a ja se nikad nisam osjećala sretnije i sigurnije...

To je to od ovog nastavka, aww ♡ uživajte ♡