Ain't no sunshine when she's gone[Fanfiction about Neymar Jr]

Part 9- Damn you, Neymar

-Večer.- hladno pozdravim Neymara a on se zagleda u pod i otvori mi vrata automobila. Dok smo se vozili nismo progovorili ni riječ. Sve one brojne teme o kojima smo mogli pričati satima, kao da su se večeras raspršile u ništavilo. Nisam znala gdje vozi. Vjerovatno u restoran, ali nije me bilo briga. Prije sam bila uzbuđena, a sad samo želim da sve ovo završi, da zaspem i zaboravim na svijet. Pred autom prepoznala sam Camp Nou. Gdje je restoran? Isključio je auto i izašao, a ja sam slijedila njegov primjer. Dvoje zaštitara otvorila su nam vrata svlačionice kroz koju smo došli na sam teren Camp Noa. Ostala sam bez riječi. Sa travnjaka sve se činilo još posebnije. Toliko sjedala, toliko prostora, toliko posebnosti... Uz rub travnjaka bila je raširena velika crvena deka sa hranom na njoj. Piknik? Sjela sam i divila se okolini.
-Moramo razgovarati.- Neymar odjednom prekine dugu tišinu.
-Žao mi je što sam te ignorirao.- nastavi, a ja ga samo blijedo pogledam.
-Ali zašto? Kužim da si osjetio pritisak, ali nisam ga ja izvršila.- skoro su mi krenule suze ja oči. Tek sad shvaćam koliko želim ovo. Iznenada se primaknuo k meni i naslonio mi glavu na rame.
-Oprosti. Ja... Ja imam strah od obvezivanja.- šapne mi svojim šarmerskim glasom na što me prođu trnci. Jebote kako sam slaba! Prije pet minuta bila sam tako ljuta, a sad ponovo "slinim" po Neymaru. Legli smo na deku, a ja sam mu prolazila prstima kroz razbarušenu kosu. A onda me poljubio, strastvenije neko ikada. Pričao mi je glupe šale na koje sam se ja slijepo smijala, te iznenada se uozbilji.
-Za četiri dana idem u Brazil, počinje Copa America.-te riječi i mene su uozbiljile. Znam da će to potrajati tjednima, pa ga neću moći vidjeti. Nisam odgovorila.
-I poslije toga idem s klubom na natjecanja u Ameriku.- Sad sam bila još gore volje. I kad završi glupa Copa America, ostati će na turneji, pa pola ljeta nećemo biti zajedno. Ali to je njegova karijera, zahtjeva neke žrtve. Ako njega čini sretnim, čini i mene, valjda. Pričali smo o svemu i svaćemu do kraja divne večeri, a onda se zaputili do auta. Vozio me kući, a na jednom semaforu mi se obratio strogim tonom.
-Ovo ću morati napraviti prije i poslije.- udahne duboko. Što mu je?
- Rocío.- naglasi mi ime.
-Neymar?- zbunjeno mu izgovorim ime.
-Bili ti ka' htjela biti moja cura? - tiho prozbori a ja osjetim leptire u trbuhu. Ma što leptire, cio roj!
-A ka'. - unatoč vatrometu u mom srcu odgovorila sam vrlo smireno i kul. Mislila sam da će se samo nasmješiti, ali on me poljubio, kratko i slatko. Auti su nam trubili, a ja sam se poput male četverogodišnjakinje nasmijala. Kad smo, na moju žalost, stigli, bilo mi se full teško oprostiti s mojim dečkom. Wow, Neymar da Silva Santos Jr mi je dečko!
-Možeš li ovih par dana koliko sam još ovdje biti kod mene?- upita me a ja zbilja nisam znala što da odgovorim. Pih, što se mene tiće mogu odmah! Ali moji roditelji....
-A neznam, javit' ću ti.- i otiđem iz auta. Nisam ga htjela poljubiti, toliko se žvalimo sa ću herpes dobiti. Samo mi to još fali! Kad sam došla kući, svi su bili na okupu, uključujući i Cristinu.
-Rocío, ajmo igrat Monopoly.- pozvao me Juan Miguel.
-Što? Aa, Monopoly, može može, samo s mamom moram tren pričati.- odsutno odgovorim i zaputim se prema sobi zajedno s mamom.
-Što je bilo?- pita me zabrinuto.
-Ovako, upoznala sam jednog tipa i prohodali smo. On me pozvao ovaj vikend da provedem s- nisam ni dovršila a mama se izjavila.
-Ne! Nema teoretski šanse! Imaš 17...-
-Da mama, imam 17! Za manje od pola godine biti ću punoljetna.- mama je zavrtila očima a Cristina ušla u sobu.
-Š'o ste se uozbiljile?- uleti moja sestra. Što nju briga?! Ignoriraj Rocío, ignoriraj.
-Ali mama, on je zbilja super lik! Drag je, pristojan, odgojen, smiješan... Upoznat ću vas kad se vrati.-nagovarala sam je.
-Ne, ne i NE! Ljube, cijeli ćete vikend samo piti, on će se možda i drogirati, pušiti, a na kraju ćete vjerovatno raditi ono!- mama je bila full neugodna.
-MAMA! Kao prvo, nećemo raditi ono, a i da radimo, to je moja stvar! A kao drugo,on niti pije niti puši a kamoli se drogira jer je sportaš!- pukao mi je film.
-Zapravo je i smiješno kad to ne govori meni!- Cristina je ovo očito bilo jako zabavno.
-Da, on je sportaš jer godišnje dva puta protrči!- na te mamine riječi digla mi se kosa na glavi.
-Daj molim te! Trenira svaki dan! Mama, molim te. Zbilja mi je stalo do njega, a neću ga vidjeti oko mjesec dana.- raznježila sam se.
-Samo ovaj vikend! Ići ćeš sutra, u subotu, ali u ponedjeljak da si na ručku!- čim je to izgovorila bacila sam joj se u zagrljaj.
-Mene ćeš odmah upoznati s njim.- oglasi se sestra.
-Ti ćeš ga zadnja upoznati ili možda ćak i nećeš.- namrštila sam se jer znam da bi ona koketirala s njim, pogotovo kad sazna da je on Neymar.
(...)
Oko dva ujutro poslala sam poruku Neymaru da sam ovaj vikend kod njega. Zatim sam ušla u sobu i nazvala Sandru.
-Što sad?- očito sam je probudila.
-Ovaj vikend ću biti kod onog mog!-lagano uskliknem da nitko drugi ne čuje.
-Mama ti dala?- upita me.
-Ma trebalo je neko vrijeme da popusti, ali je dala.
-A tata ti?-
-Mama će nešto složit, pa ću ovaj vikend "biti" kod tebe. To oke?- objasnim joj plan.
-Da, da, naravno. Ali Rocío, tko je uopće taj tvoj lik? Nisi mi rekla. -pita me na što mi se sledi krv u žilama. Jesmo li toliko bliske da joj kažem?
- Jedan tamo...- odugovlačila sam.
-Koji? Jeli ga znam?- postavljala je pitanja uporno.
-Nee, njega sigurno ne.-
-Daj reciiiiii, neću nikome, kunem se.- uvjeravala me.
-Neymar- šapnem u mobitel.
-NEEEE!!? SEREŠ?! Daj ne zajebavaj me.- vrištala je, a ja sam se samo lagano nasmijala.
-Mrtvo ozbiljna sam.- nasmijano sam rekla. Koje je olakšanje s nekim to podijeliti!
-Ali, ali, kako?- još nije mogla vjerovati.
-Upoznali smo se u onom parku blizu moje zgrade. Znaš onaj zapušteni, gdje nema žive duše.- objašnjavala sam joj.
-Pa jeste vi zajedno? -
-Da.- rekla sam to tako ponosno i sretno.
Nakon 10-ak minuta završila sam diskusiju sa Sandrom i legla u krevet. Pokušavala sam zaspati, ali bezuspješno. Misli mi je zaokupio Neymar. Hoće li mi biti lijepo kod njega? Neznam. Hoću li se razočarati njime? Neznam. Hoće li ova bajka potrajati? Neznam, ali znam da sam zaljubljena preko ušiju kao desetogodišnjakinja. Odbrojavam sate, minute,ma sekunde do vikenda i držim si fige u nadi da se neću prenuti iz ovog sna.

Ovo je trebao biti full kratak nastavak ali ispao je možda i najduži lol. Tntntn prohodali su, nadam se da vam se sviđa, objavila sam ga brzo kao što sam obećala. Love you all ¤♡¤