Ain't no sunshine when she's gone[Fanfiction about Neymar Jr]

Part 19- Happy B-day to me

Prvi dan škole. Posljednja godina srednje. Nemogu se odlučiti čini li me to sretnom ili me hvata nekakva nostalgija. Još par tjedana do punoljetnosti. 'Fala ku*cu, kad moram reći. Iskreno govoreći, nalijepše stvari se događaju u djetinstvu, ali sve bi bilo lakše da sam već punoljetna.
Rrrrr, ponovo sam začula zvuk školskog zvona. Iskreno, mislila sam da ću se ipak više veseliti. Jedino što sam osjećala je znak obveze. I don't like that. Čim sam se progurala kroz svu onu gužvu, osjećala sam se usamljeno. Jako. Oduvijek sam bila u glavnom društvu, s hrpom ljudi, radila gluposti, čisto se zajebavala
A sad... A sad se nemam koje veseliti u ovom prokletom razredu. Zar me zbilja Neymar toliko promjenio? Kako god, nakon nisam imala neke prave prijatelje. Ušla sam u razred i sve su oći bile uprte u mene. Cure su me pogledavale od glave do pete, dečki mi samo buljili u dupe. Krasno. Sjela sam u zadnju klupu, nadajući da ću se tako nekako izolirati. Ubrzo sam vidjela dobro poznato lice koje je sjelo pored mene. Sandra. Glavom i bradom.
-Zar si me zaboravila?- veselo mi se obrati s daškom sarkazma.
-Tebe? Nikad.- uzvratim jednako vedro. Mislim, nismo imali neku veliku svađu, ali povrijedila me jebate.
-Sorry zbog onog, ti i on ste zbilja slatki zajedno- ispriča mi se.
-Ma nema problema, i ja sam malo pretjerala.- a ona me zagrli u znak obnove našeg prijateljstva. Ostale likuše iz razreda pogledale su me kao : ti se družiš sa Sandrom? Yes bitches, I do. Problem?

* oko mjesec dana poslije *

Ustala sam u trljala oči. Ughh, ubila me svijetlost. Sjela sam na kauč i upalila u televiziju. Primjetila sam mamu, tatu i Juana Miguela u kuhinji. Nitko mi se nije obratio jer znaju pravilo: ne obraćaj mi se prvih pola sata nakon što se probudim. Tad neznam za sebe, doslovno. Samo šutim i buljim u televiziju. Nakon petnaestak minuta mama se ohrabrila i obratila mi se.
-Ljube moja, pa sretan ti rođendan.
-zagrlila me i poljubila. Wutt? O JEBOTE, PA JA IMAM OSAMNAEST! Odmah sam se trgula i bacila poglem prema poklonima na stolu. Mislim, nije to bit rođendan, ali lagala bih sama sebe da kažem da im se ne veselim. Ubrzo mi je i ostatak obitelji čestitao rođendan.
-Neymar danas dolazi na ručak, zar ne?- šapatom mi se obrati mama. Stresla me u mislima. Ney. Će. Danas. Upoznati. Mog. Tatu. Kvaka je u tome što je moj tata dosta zaštitnički nastrojen.
Jutro je prošlo i došao je jedan sat. Nedugo nakon toga začula sam zvono na vratima. To je on.
-Ja ću!- preduhitrim svog brata. Popravila sam si frizuru, duboho udahnula i otvorila.
-Sretan rođendan, ljepotice.- i poljubi me. Na moju sreću nije se vidio hodnik iz dnevnog ili kuhinje. Ubrzo je dignuo ogroman buket crvenih ruža-meni najdražih, i jebeno masivnog koji mi je bio pretežak za držati. MEDOOO. Obožavapa sam plišance. Moj medo oko vrata je imao zavezanu Swarovski kutijocu koju sam odmah otvorila. U njemu sam ugledala predivan choker sa Swarovskim kristalima i srebrnom pločicom na kojoj je bio ugraviran datum 24.6.15.- datum kad smo prohodali. Sve je bilo tako savršeno da sam ga još jednom poljubila. Ali ipak, najbolji dio svega je medo.
-Am... Ovo je Neymar- tiho prozborim kad smo došli u dnevnu sobu. Svi su zinuli. Svi su buljili. Svi su bili šokirani. Ja sam samo tamo stajala i buljila u tek oprani pod povremeno izmjenjivajući poglede s mamom.
-Drago mi je.- Neymar se nasmješi mom tati i pruži mu ruku.
-Roberto.-tata još nije mogao vjerovati.
Prvih pola sata svi smo šutili a onda je tata počeo zapitkivati Neymara o nogometu i tako se razgovor pokrenuo. Odahnula sam. Nakon ručka i kolača, Ney je otišao.
-Sorri zbog neugodnosti.- naslonim se na vrata lifta.
-Ma sve oke, tako i treba biti hah. Još jednom sretan ti rođendan i večeras "spavaš" kod mene?- poljubi me.
-Hah, da ali ću doći tek u 3-4 ujutro.- potvrdim a on nestane u liftu.
Kasnije sam se počela spremati za izlazak. Nakon tuširanja i sušenja kose, nanjela sam podosta šminke obukla sam crvenu haljinu A kroja bez rukava koja se dobro slagala s klasičnim crnim štiklama. Rijetko se ovako sredim, ali samo jednom punim 18, zar ne? Sandra me je čekala ispred stana i dovezla me do kluba. Tamo me je dočekalo društvo koje je već bilo polupijano. Uskoro nisam ni ja zaostajala za njima. Plesala sam cijeli noć i na kraju sam se popela do DJ-a i s njim zaplesala. Recimo samo da je to bila veoma pijana noć. Oko dva i pol smo se makli iz kluba jer je Sandra već dva puta povratila. Sjeli smo u park i ja sam ih častila pizzom. Zbijali smo šale, zajebavali se, neki su zabrijali, ne ja, naravno. Oko tri i pol, četiri, naručila sam taxi koji me dovezao do Neymarove kuće. Pozvonila sam nekoliko puta nakon čega je on otvorio vrata. Napokon. -Sretan rođendan, noćna ptice.-zajebavao me je a ja sam se kiselo nasmješila i poljubila ga.
-Zbilja si pijana!- primjetio je. Nije da je bilo očito. Shvatio je da jedva stojim pa me dignuo i polovicu mi tijela prebacio preko ramena. Bilo je točno onako kako je Shrek dignuo Fionu kad je ona htjela pobjeći u prvom nastavku. Samo za razliku od nje, ja sam zbilja uživala. Uskoro me je lagano bacio na krevet a ja sam se počela kriveljiti bez nekog posebnog razloga. Ubrzo sam već bila u polusnu jer sam bila mrtvo pijana. Ovo mi je prvi put u životu da sam se ovako naroljala, a imam osjećaj da neću to tako brzo ponoviti. Osjetila sam kako mi je polako skinuo štikle i otkopčao haljinu. Stajala sam tamo polugola, samo u bijelom donjem rublju iz H&M-a. Mislila sam da će se dogoditi, ali on me samo pokrio mekanom plahtom i zagrlio me jednom rukom. Nema on pojma koliko mi je to značilo što me nije iskoristio, jer, ako ćemo iskreno, nebi me baš trebao nagovarati.

OLAAA AMIGOSII I HOPE U LIKE IT ♡ JOŠ SAMO PAR NASTAVKA AA KAKO JE BRZO PROŠLO KAO DA SAM JUČER TEK SMIŠLJALA NASLOV ZA PRIČU
... VOTE&COMMENT♡ LOVE U ♡