Ain't no sunshine when she's gone[Fanfiction about Neymar Jr]

Part 13- Madness

"Nemožeš provodit ljeto u sobi slušajući albume Musea i Bob Marleya jbt" , Sandra me pokušala izvući van stana, bezuspješno.
"Vidiš da mogu." , hladno odgovorim.
"Pusti Neymara jebate, ako se misli javiti, hoće." , odmah se dotaknula Neymarove i moje svađe.
"OĆEŠ TI VIŠE SKUŽITI DA NIJE ON U PITANJU?! Bio je prvih par dana nakon svađe, ali sad je prošlo već skoro dva tjedna od glupe utakmice s Kolumbijom." , zbilja sam tako mislila. Bila sam nekoliko dana blaže u kurcu, al' život ide dalje.
"A kako objašnjavaš svoje sadašnje stanje?", i nastavila je po svojem.
"PMS?" , utipkam i pošaljem.
"Jesi li se barem pokušala pomiriti?" , i dalje nije silazila s teme.
"Zvala sam par puta ali jedino sam uspjela dobiti sekretaricu."
"Ček, ti si sad kao slobodna ili?", postavila je pitanje na koje ni sama nisam znala odgovor.
"Nisam. Valjda. A neznam, zauzeta sam ali nisam hah", napisala sam to samo da ne seenam.
"A Dani?"
"Što s njim?", nisam razumjela njezino pitanje.
"Rocío, molim te. I sama znaš da je u tb,a i pokazao mi je vaše poruke". Što je mislila time reći?
"Nisam ja kriva što je u mene. Ne dajem mu nikakve krive signale i on zna da imam dečka koji mi znači nešto.", malo me uvrijedila s Danijem.
"Da, baš...", sarkazno mi odgovori, a ja sam samo seenala. Što ona misli? Da sam nekakva kurva pa da ću odmah u maloj krizi s Neymarom preći na drugoga? Ili misli da mi je živo jebe za mog dečka? Samo sam rastreseno bacila mobitel na krevet. Morala sam nešto učiniti kako bi se oslobodila svih tih misli. Bicikl! Da! Idem voziti bicikl! Obukla sam kratku trenerku i majicu bez rukava, svezala nepočešljanu kosu u rep te uzela mobitel i slušalice.
-Oo, gdje si ti to krenula, za promjenu?- pitao me tata dok sam prolazila dnevnim boravkom.
-Idem đir na bicikli.- kratko odgovorim i izađem iz stana.
Nakon što sam iz podruma uzela svoju biciklu, uputila sam se u park uz plažu. I neću lagati, dok sam se vozila i slušala Muse, Neymar mi je padao na pamet. Možda mi ipak nedostaje. Možda. Sjetila sam se onog čarobnog sleepovera. Zagrizla sam donju usnicu kao da će sve to popraviti. Zabadava.
-Rocío?- obratio mi se poznati, muški glas.
-Oo Fabricio, nisam te vidjela.- nasmješila sam se i shvatila da je nekoliko metara iza njega Dani. Pa jesu li me mogli uhvatiti u još ružnijem trenutku? Rasčupana kosa, znojno tijelo, bez trunke make-upa, a o podočnjacima da i ne govorim.
-Nisam te vidio dugo, napokon si izašla?- pih, samo mi fale još i njegova preseravanja.
-Da, da.- lažno se osmjehnem.
-Ostani malo s nama, za promjenu.- predloži a ja u sebi zakolutam očima.
-Ali, ovaj, žuri mi se.- tražila sam opravdanje.
-Daj molim te.- odmahne rukom a ja sjednem na klupu uz Danija.
-Ja moram ići. Čeka me, ovaj, ma vratiti ću se brzo.- čim je Fabricio to izgovorio, probljedjela sam. Ne, ne! Ne želim ostati sama s Danijem.
-I, kako to da si izašla?- Ne, samo ne i Dani još. Svi se odnose prema meni kao da sam u kurcu i čude se što sam izašla.
-Samo đir s biciklom, da malo razbistrim misli.-
-Aa, znači još si u svađi s onim svojim.- i eto ga! Ponovno je krenuo gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, kao i ostatak ovog svijeta.
-Valjda.- nezainteresirano odgovorim.
-A što ima kod tebe?- pitam ga samo da ne ispadnem bezobrazna.
-Ma ništa posebno, imam neku curu, ali samo brijemo.- duboko pogleda u moje oči i lagano me gurne ramenu. Jeli on to flerta ili?
-Uuuu, jeli lijepa?-sad sam možda i bila zainteresirana, ali samo zbog toga jer je postojala mogućnost da se Dani zaljubi u drugu. On je zbilja divan i prelijep (možda i ljepši od Neymara) dečko, ali jednostavno, ja sam već odavno zaljubljena u drugoga.
-Da, ali poznajem jednu puno ljepšu.- i zasere sve. Znala sam da govori o meni. Zacrvenila sam se. Jako.
-Gle, ti si super tip al...- nisam uspila dovršiti a već sam osjetila njegov jezik u mojim ustima. Odmah sam se uzmaknula i trisnula ga. Poludila. Sam. Veoma. Jebeni. Prokleti. Švaler.
-KOJI JE TEBI?! IMAM MALU KRIZU S NEYMAROM I TI ME ODMAH ZASKOČIŠ?! KAKVOM ME OSOBOM TO SMATRAŠ?! JA JEBENO VOLIM TOG TIPA I NEĆU SE SMUCAT' S TOBOM! I ti si mi kao neki prijatelj...- kroz suze sam vikala. Ali, jesam li ja upravo ti rekla da volim Neymara? Jesam li to upravo odala njegov indentitet? Jesam li ja prevarila svog dečka? O Bože moj, pomozi. Zajebala sam, i to dobro.
-Ali...- nisam htjela slušati njegove isprike. U suzama sam se popela na bicikl i otišla.

* * *

-Rocío, jesi dobro?- za neko čudo, Cristina je stajala pred vratima moje sobe i zabrinuto me zazivala.
-Odlazi.- hladno odgovorim, ali moje riječi nisu upalile. Jednostavno je ušla.
-Daj Rocío, podočnjaci od suza, mrzovoljan stav, albumi B.Marleya po svuda. Ako sam te u ovih 17-18 godina išta upoznala, znam da si loše.- bila sam u šoku što je čak toliko stvari znala o meni. Čudno.
-Zajebala sam, Cristina, i to dobro.- zasuzile su mi se oči.
-Kako?- zainteresirano me upita i sjedne pored mene.
-Taj dečko... Djelomično sam izazvala svađu, a sad sam se zažvalila s drugim. Mislim, tip je mene poljubio,odmah sam ga trisnula, ali svejedno.-
-Jeli ti se svidjelo?- pitala me.
-Što? Ne, naravno da ne!- pobunila sam se u čudu što to uopće i pita.
-E onda nema problema. Ti ga nisi namjerno prevarila. Samo ga nazovi i pomirite se.- lagano me zagrlila. Znala sam što trebam učiniti.

* * *

Uzela sam mobitel u ruke dok sam nervozno šetala po sobi. Našla sam njegov broj u imeniku te nakon par minuta razmišljanja, kliknula sam zelenu slušalicu. Zvonilo je i zvonilo, a moje ruke prekrio je znoj.
-Da?- začula sam Neymara s druge strane linije. Javio se. Napokon.

Tntntn prošlim nastavkom sam zasrala priču, ali vraćam se na prvobitnu ideju. Nadam se da vam se sviđa ♡