Ako išta vrijedi, zar to nije ljubav?
Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍
(Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
Odmah po povratku u Liverpul, poslala sam mail u kom potvrđujem svoj dolazak na razgovor za posao. Nadam se da se neću razočarati, tj da će taj posao da ispuni moja očekivanja, a također i ja da ispunim očekivanja mojih "poslodavaca" i novih suradnika.
... Evo dva dana je prošlo od kako sam proslijedila taj mail. Čekam samo poruku u kojoj piše kad točno da dođem u Beograd.
"Znači, ti bi mogla ponovno da putuješ iz Liverpula, samo ovaj put u Beograd?", već pol sata razglabam sa bratom na temu moj novi posao. Njemu se ta ideja ne čini tak loša, osim što ću morati opet da budem daleko od obitelji i Andreja. Opet će biti primoran da sluša moje kukanje kako mi fali sve ikad.
"Tako je...", kažem mu kratko.
"Kako ćeš s Renatom?", pitanje za pitanjem. Kao da sam debil neki.
"Borna, bar pitanje Renata ne treba da se postavlja.", iskrena sam.
"Njega vodim sa sobom, platit ću mu tetu da ga čuva. Za njega ne brini.", dodam na što on nevoljko puhne. Znam da se uvijek brinuo i o meni, jer je ipak četiri godine stariji brat, još pogotovo od kako sam dobila sina. Brine se o njemu skoro na nivou mene i Andreja.
"Dobro, di je on sad?", opet pitanja i brige.
"Odveo ga je Andrej sa sobom na trening. Izrazio je želju, pa nek mu bude.", kažem kratko te se on utihne. Par minuta je ćutao i nešto gledao na ekranu laotopa.
"Zove me Kovačić, smijem li da ga uključim?", pitao me je.
"Naravno.", klimnem glavom potvrdno.
"Svakako ću još malo biti s tobom u razgovoru, pa idem i ja do Anfielda, do kampa, da vidim što je s njima.", dodam.
Uspio je da uključi Matea u video poziv. Odmah krene neka drugačija energija.
"Dečki, vid'te što sam naš'o!", viknuo je Mateo ponosno okrećući fotografiju ka nama.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Hahahahaha Rusija dvije tisuće osamnaeste. Di si to iskopao?", pitam ga.
"Listao sam neke stare fotografije, tražim nešto i naiđem, od svega, na to.", objasnio je.
"Tad sam imao jebenih 20 godina.", prokomentirao je Borna.
"A pogle mene na što ličim, molim te.", ubacio se Mateo.
"Odmah gore uz Lovrena. Kolke su nama dvojici glave, Isuse.", dodao je Kovačić uzdišući.
"Isuse, što sam ja sve propuštao na tom Mundijalu.", puhnuo je Borna.
"Što si propuštao?", zamislio se Mateo na tren.
"Propsutio si Rusiju, kišu, uzimanje srebra...", krenuo je da nabraja.
"Ali zato kad sam ja izašao dvije tisuće dvadeset druge na teren, u Katru... pf... vatra..", rukom dočara plamen i vatru.
"... nebo se otvorilo, Hrvatska je prvak svijeta!", nasmijasmo se svi troje nakon čega se začulo zvono na ulaznim vratima.
