(Ostavljajte usputne komentare)
"U FINALU SMO, LJUDII!", čujem vikanje sa tribina nakon što sudija svira kraj utakmice. Kroz narednih nekoliko momenata stadion eksplodira I svi se nađu na travnjaku.
Pogledom pronađem Izabel koja trči ka Mateu u zagrljaj. Osjetim u džepu trenirke mobitel kako zvoni ali ga iskuliram. Zar ovaj trenutak može išta da pokvari? Apsolutno ne!
"Borna!", njega prvo ugledam i bacim mu se u zagrljaj. Na obraz otisnem poljubac te briznem u plač.
"Kako sam sretna!", viknem kroz suze.
"Nećemo plakati, barem ne još.", obrisao mi je suze s obraza.
"Luce, gledaj vamo!", zacujem Vanju te se okrenem I vidim da ima mobitel u ruci, spremna da nas slika.
"TKO JE NAJBOLJI?", vikne Luka, a mi u glas uzvratimo:
"HRVATSKA!"
"Di mi je Andrej?", okrenem se oko sebe te ga ugledam kako slave pobjedu, ogrnuti u zastavu Hrvatske, on, Majer i Gvardiol. Da je neko rekao da će on biti rame uz rame s Gvardiolom ne bih vjerovala. Posebice zbog nekih komentara od prije par dana.
"Srećo!", prišla sam mu, a on me zagrli sve sa zastavom.
"Ponosna sam na tebe i sve vas općenito.", nasmijem mu se.
"Ponovno smo u finalu, Luce!", spoji naša čela. Jedva se suzdržavam da ne plačem. Iako ne bi bilo sramota da se isplacem iako je to zbog sreće. No, kao što Borna reče, nećemo još plakati. Finale je tek za tri dana.
...
"Vala smo im objasnili kako se igra.", drao se Vida iz sveg glasa dok su ulazili u hotel Vatrenih.
"Vraćaju se doma ali praznih ruku.", dodao je Pašalić.
"Mislis da nas neće doći gledati u subotu, da nauče nešto od nas?", ubacio se Borna.
"Plašim se da će naše tribine biti popunjene, a za španjolsku stranu tribina ne garantiram.", kaže Mateo.
"Ipak je Španjolska u finalu?", upitao je Modrić.
"Ne znamo još, igraju tek sutra.", odgovorila mu je Izabel koja je očito previše obaviještena o svemu.
"Iz nekog razloga i ja osjećam Španjolce da nam dolaze ali okej.", reče Modrić.
"Što nam mogu?", dodao je.
...
Probudim se i cujem zvuk poruke na mobitelu. Ustanem se sa osmijehom razmišljajući o jučerašnjem događaju. Čovječe, ponovno smo u finalu. Hrvatska je u finalu Lige nacija?!
"Jutro, jesi za kavu i šetnju kroz Roterdam? Nismo se uspjele ni vidjeti jučer.", pisalo je u poruci koja mi je došla od Nine. Kroz tren me pozove te se odmah javim.
"Ej."
"Jutro, Luce. I jesi slobodna?", pitala me je.
"Imaš me cijelo jutro. Andrej I tako ima presice i intervjue do podneva, a onda sam sa njim."
"Taman te vratim do podneva. Kreći odmah.", nije kao da ću ja da krenem odmah pa da nju čekam.
"Hoću, hoću.", kažem te odjavim poziv.
Na sebe sam obukla crne tajice jer se u njima osjećam najudobnije, gore dres sa brojem 9 i na noge naravno patike. Kako drugačije. Skroz sam se malo našminkala. Kosu sam podigla u visok rep. Uzela sam torbicu u koju sam ubacila mobitel, novčanik, ključeve I balzam za usne.
Do lobija sam se spustila liftom. Očekivala sam ispred hotela novinare, paparace, a vala sam bila i upravu.
"Nisam spremna izaći iz hotela.", napišem poruku Nini.
"Što ti je?", odgovorila je odmah.
"Novinari.", kratko i jasno.
"Ah, dolazim ja po tebe.", teško je biti djevojka tj sestra hrvatskog reprezentativca koji se ujedno bori za zlato L. Nacija. I gratis kruže svakakvi naslovi o meni, sa totalno trećim nogometašem.
Čekala sam ju barem još deset minuta. Sve vrijeme sam pisala poruke s mamom.
Ma: gledali smo sinoć utakmicu.
Me: jedva čekam da dođemo za Zagreb. Da ti, ja i Borna provedemo makar jedan dan skupa, bez obaveza.
Ma: misliš da Borna neće morati odmah za Štutgart?
Me: vraćamo se vjerojatno odmah u subotu uvečer, ma da ne znam. Zavisi i od ishoda utakmice.
Ma: di je on sad? Spava?
Me: Borna? Ne vjerujem da spava, znaš da je ranoranilac. Mislim da su na doručku, imaju za oko sat vremena neke presice.
Ma: nedostajete mi...
Me: i ti nama isto. moram ići, javim se kasnije...!!!
Završim poruku i razgovor nakon šta ugledam Ninu na ulazu u hotelski restoran. Sklanjala je kosu s ramena i damski mi prišla i poljubila me u obraz.
"Ajde, neće te pojesti. Ako te snime, barem će imati šta da pišu.", reče.
"Nina!", nije normalna.
"Šta je? Nisi li ti novinarka? Nije kao da ne poznaješ taj posao? Kreći!", primila me je za ruku. Izašle smo ispred hotela gdje su nas zabljesnuli blicevi.
"Samo da se ne stvori tu Gvardiol.", progunđam dovoljno glasno da me ona čuje. Samo se nasmijem ka novinarima I kamerama.
"Gospođice Sosa, što imate da kažete povodom afere sa Gvardiolom?"
"Dosta se piše o Vama i Gvardiolu, suigraču vašeg zaručnika i brata..."
"Da li je istina da ste Vi i Gvardiol..."
Nisam znala što da kažem. Da li išta da kažem uopće? Svakako će da okrenu riječi protiv moje volje i da stave naslov kako njima samo odgovara i donosi preglede i čitanja. Previše sam upućena u novinarstvo i taj svijet.
"Što je ovo sad?", prišao nam je niotkuda, kao dar s neba, Andrej.
"Spopali su me pitanjima.", jedva zadržim suze u očima. Naravno da sva pažnja u trenu ode na njega. Ista pitanja postavili su i njemu.
"Ne plašite se, cure. Idite vi, ja cu da nekako riješim ovo.", rekao nam je. Kimnula sam samo, primila Ninu za ruku te smo otišle od hotela.
"Sreća da Gvardiol nije niotkuda izašao sav ponosan jer je u centru pažnje.", bijesno sam govorila.
"Mislis da njemu prija jer vas povezuju?", pitala me je.
"Očito da, čim se on osobno niti sekunda nije cimnuo zbog naslova.", kažem.
"Možda je navikao samo.", proba da smiri situaciju.
"Navikao? Ne, Nina, uživa očito je. Samo što ja znam što ću da uradim po pitanju toga.", kažem joj.
"Što si smislila? Samo da nije neka ludost.", zainteresirala se. Slegnem ramenima i pustim ju da čeka do kraja.
Niste spremni na idući dio🫠👀
DU LIEST GERADE
•AKO IŠTA VRIJEDI•
FanfictionAko išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
