•AKO IŠTA VRIJEDI•

40. dio

Izašla sam iz lifta i umalo pala preko gomile torbi koje su stajale u hodniku. Nikako nije pomagala činjenica da sve vrijeme buljim u mobitel I da sam umalo izgubila glavu na dan vjenčanja.

"Što je ovo?", upitala sam nekog dečka koji je bio zadužen za prtljag gostiju.

"Stigao je Luka Modrić.", rekao je ushićeno. Izgleda kao da će svaki tren da se sruši.

"Meni izgleda kao da si vidio Ronalda a ne Modrića.", ništa novo.

Provirila sam iza ćoška i ugledala Vanju i Luku kako se fotografiraju sa Mateom i Izabel, kao i svim ljudima koji su se našli tu.

Polako, na prstima, pokušala sam da uđem u salu, a da ostanem neprimjetna. Slucajno sam, u prolazu, trbuhom zakačila jedan od cvjetnih ukrasa koji je pao i razbio se u tisuće sitnih komadića. Buka koju sam načinila je privukla pažnju svih prisutnih.

"Oh, Luce.", zapazila sam baš tad na ulazu u restoran Andreja obučenog od glave do pete, prije nego bi i trebalo da bude obučen.

"Šta ti radiš ovdje? Mislio sam da si s ekipom, gore u sobi.", upitao me je.

"Ne počinjem ništa bez Nine i Sofije. Treba vjenčanicu da donesu.", kažem mu.

"A što ti radiš ovdje, čovječe, obučen u to odijelo?", nasmijem se.

"Nisam znao da treba go da dođem. Ispravit ću se ako sam pogriješio.", uzvrati mi osmijehom.

Iza nas se bas tad pojaviše Nina I Sofija. Obje se iznenade kad nas vide skupa.

"Što radite to?", upita Sofija.

"Mateo!?", dozivala je Kovačića da dođe do nas.

"Kaži.", priđe on.

"Znate li vi običaje koje treba danas da poštujete?", upita ga Sofija.

"Am.. na što misliš tacno?", upita ju Mateo.

"Podsjetit ću te, očito ne znas: na dan vjenčanja nije obično da ljudi vide mladu. Nije bas bilo u planu da ljudi vide Luciju.", rekla mu je polako.

"Zato Kovačiću, ljubazan budi i odvedi Andreja u apartman prije nego naiđe još netko.", nadovezala se Nina na Sofijinu rečenicu.

"Da idemo prvo da napravimo par fotografija dok mi se frizura dobro drži.", reče mu Mateo.

"Izabel!", viknuo je iz sveg glasa dok je vukao Andreja za sobom

"Ništa on bez nje ne može.", reče Nina.

"Pusti ih kraju. Ajmo mi cure moje natrag u apartman.", pritisne Sofija gumb kako bi se lift spustio.

"Čekajte mene!", dotrčao je Borna za nama i ušao u lift.

"Nisi mogao da sačekaš minut da se lift sa mladenkom popne gore pa idi gdje god želiš.", reče mu Nina.

"Sad je gotovo.", puhne i nasloni se od iza sebe.

"Sekić, kad sam tu..", pogleda ka meni.

"Ti danas zvanicno postaješ gospođa Kramarić.", podsjeti me.

"I sama se upustas u to... ali ne zaboravi da sam ja i dalje tu da me zoveš kad god želiš.", primi me za obje ruke.

"Znam to.", kažem mu suznih očiju.

"Zašto pričate kao da ćete u rat?", prekine nas Sofija.

"Borna, tutanj. Dođi tek kasnije kad te zovemo.", reče mu ona. Lift se zaustavi i mi prve izađemo.

"Šta si ti smušena? Ne vodimo te na ne znam šta nego se udajes za osobu koju voliš najviše.", reče Nina otvarajuci vrata apartmana.

"Stvarno da.", nasmijem se na tu izjavu.