(Ostavljajte usputne komentare)
"Dakle, što misliš da će se dogoditi sad među njima?", sjeo je Borna nedaleko od mene, dok sam ja pila čaj I gledala nešto na mobitelu.
"Nemam pojma.", uzdahnem zaključavajući ekran mobitela.
"Znam samo da je mnogo ljuta i tužna i nikako ne mogu da ju ubijedim da su fotke fejk. Cak hoće ubiti novinarku zbog svega.", ispijem još jedan gutljaj čaja.
"A što se zapravo dogodilo? Da li je na kraju objavljeno to?", upita me a ja odmahnem glavom negirajući.
"Nije objavljeno. Sreća da su njoj prvo poslali na mail adresu fotografije s riječima da će da objave to na sve naslovnice. Sudeći da ona sve sazna, čiji je mail I to..", zastanem.
"Kladim se da i ti imaš prste u svemu.", nadoveže se.
"Naravno.", klimnem glavom.
"Luce..", puhne.
"Ona mi je prijateljica i nekolicinu puta mi je pomogla. A Luka je idiot i ne bu me čudilo da joj se ni ne ispriča zbog svega.", zaključim.
"Ali je uporan.", kaže Borna.
"I voli ju.", doda a ja klimnem glavom slažući se s njegovom zadnjom izjavom.
...
"Da li si ti pri sebi, djevojko?", vikala je Nina u telefon. Čula sam iza sebe otvaranje vrata ali nisam obraćala pažnju na Bornu koji je bio dva koraka iza mene. Ne želim da mi itko ometa trenutak. Pretpostavio je s kim razgovaram pa se samo nasmiješio.
"Pozvala si me da se prošetamo Štutgartom po posljednji put prije nego tvoj brat napusti grad, a onda... onda me dočeka ni manje ni više nego Luka?", prepustila sam joj kormilo. Vidim gdje ovo ide.
"Samo mi reci da ste sad okej.", dobila sam na tren dozvolu da pustim glas.
"Ne nismo okej, ovo je još gore!", drala se.
"Šta???", nisam valjda sve ovo uzalud organizirala i brata upetljala u ovo?
"Zapravo, ne znam.", ček šta se upravo desilo?
"Vjeruješ li ti meni ili njemu?", pitala je.
"Sebi.", kažem kratko.
"Lucija?", viknula je opet.
"Znam što sam vidjela svojim očima. Ono su fejk slike, Nina. Uostalom ne možeš da ljubomorišeš bez dokaza. Jadnog si Luku napala zarad čega?", zašto čujem kako okreće očima jer sam ovo sve rekla.
"A kako bi ti reagirala u ovoj situaciji?", pitala me je.
"Ne znam.", priznam da nisam razmišljala o tome.
"Zamisli sve ovo samo u glavnim ulogama ti i tvoj dragi-Andrej.", ljuta je očito.
"Am... nas dvoje imamo komunikaciju i to kakvu...", krenem reći.
"Znaš što.. razgovarat ćemo kad se smirim.", prekinula me je.
"Nina, Bože.", progunđam.
"Slušaj, vjeruj meni da je sve fejk i da ne treba da se nerviras oko toga. Možda je i sređeno...", krenem da kažem ali se predomislim.
"Ma što je sređeno?", čujem jecaj u glasu.
"Pa ja sam novinarka također. Mislis da bih stvarno sve prepustila slučaju?", upitam
"Kad si tako sigurna u ideju, zašto nisi riješila slučaj sa Gvardiolom?", upita me.
"To je slučaj za sebe. Uostalom, ovo dvoje se ne poredi.", podsjetim ju.
YOU ARE READING
•AKO IŠTA VRIJEDI•
FanfictionAko išta vrijedi, zar to nije ljubav? Druga sezona priče "Par minuta za nas" sa nešto drugačijom radnjom i mnogo više likova. 🤍 (Da biste ovu razumjeli u potpunosti bilo bi poželjno da pročitate prethodnu sezonu priče)
