•AKO IŠTA VRIJEDI•

38.dio

(Ostavljajte usputne komentare)

Stojim na parkingu ispred hotela, nervozno okrećući mobitel u rukama, dok pokušavam dobiti Mirtu. Osjećam kako mi se ruke tresu od frustracije. Svaki put kad zavrsi ton pozva, bez odgovora, osjećam kako srce ubrzano kuca.

"Zar je toliko teško samo se javiti?", progunđam u mobitel nakon što se još jedan neuspjeli poziv završi.

Jedini dobar razlog za nejavljanje na pozive bi bio da ju je auto pregazio. Stišan zvuk, slab signal i više sile ne dolaze u obzir.

Posmatram ljude oko sebe kako jure ka svojim odredištima, dok ja stojim ovdje i pokušavam da dobijem odgovor jebene novinarke Mirte.

"Halo.", čujem napokon odgovor sa druge strane slušalice.

"Konačno si se javila.", odgovaram joj već umorno od poziva koji su propali.

"Imaš dva minuta, slušam te.", drskost kao obično.

"Imat ćeš 22 godine u zatvoru ako objaviš one fotografije.", direktna sam. Moram da joj dam doznanja da ne objavi te fotke niti ona niti bilo tko drugi. Doduše, znam da neću uspjeti da ju ubijedim odmah. Takva je ona.

"Kakve fotografije? O čemu pričaš?", da li je glupa, luda ili što?

"Znaš veoma dobro? Odlučila si se posrati u život mojim prijateljima, Luki Šučiću prije svega.", uporna sam, naravno.

"A te fotografije.", osjećam ruganje s druge strane slušalice.

"Ali Lucija, javnost zaslužuje znati istinu.", dodala je ona a ja okrenem očima.

"Da, zaslužuje znati istinu.", procijedim kroz zube.

"Ali one fotke nisu istina.", podsjetim ju.

"Objavljivanjem istih bi mogla da narušiš nečiju privatnost, da rasturiš vezu dvoje zaljubljenih i mogla bi ostati bez posla.", odgovaram odlučno.

"Jesi završila?", upita me a ja tek tad dobijem u glavi još milion stvari koje joj trebam reći.

"Nisam završila ne prekidaj me!", viknem.

"Žao mi je, naslovna strana mog osobnog časopisa je u izradi. Biti će u prodaji već narednog tjedna.", želi da završi razgovor, a očito I u zatvoru?

"A što tražiš umjesto da objaviš te fotografije?", nemam drugi izbor.

"O čemu baljezgaš, purgerko?", čujem smijeh i ruganje.

"O tome što si čula!", ne da mi se stvarno ponavljati, posebno ne njoj.

"Ne tražim ništa u zamjenu...", krene da kaže.

"A da ti ja napravim pakao od života?", prekinem ju.

"Ti?", opet ruganje.

"Ona ista curica s faksa koja još uvijek ne zna da l je više svetica ili vještica?", dodala je podrugljivo. Naravno da je ljubomorna na mene. Ja imam obitelj, djecu, sređen život, a na njoj je da samo izmislja priče.

"Mirta...", uzdahnem.

"Ili da napišem još jedan naslov koji će da te rasturi skroz?", zastane na tren a ja sacekam da dovrši misao jer znam da nije.

"I ne samo tebe.", znala sam da nije onda završila misao.

"Što lupaš?", upitam.

"Srećo, znam da se udaješ.", reče.

"Ne čudi me. Dalje?", čekam nastavak ovog paklenog razgovora.

"Dopusti mi da moji kolege dođu na ceremoniju i da snime neke kadrove.", da l je normalna.