Kada sam uzela telefon shvatila sam da je ugašen zbog prazne baterije. A onda sam ga upalila i brdo poruka je počelo pristizati, stvarajući onaj iritantni zvuk. Sve su bile naravno od Siene i jedna sa obaveštenjem o njenim propuštenim pozivima.
Uh, ne da mi se sada da čitam sve to, te odlučim da je bolje pozvati je.
- Lili! Liana ljubavi! Kako si? Molim te reci mi da si dobro! Molim te... - zacvilela je sa druge strane slušalice čim se javila.
- Jesam ludice moja. Jesam. Dobro sam. Sada. - odgovaram joj dok posle svake rečenice gutam knedlu u grlu.
- Ja... Ma nemam reči kojima bih opisala koliko sam užasnuta Stefanovim ponašanjem! Ne mogu da verujem da je bio spreman na tako nešto... - priča dok joj glas podrhtava.
- Dakle, znaš šta se desilo? - upitam s nekom dozom strepnje.
- Da... Nažalost... Taj kreten, taj idiot belosvetski je iz bolnice zvao naše roditelje, a onda su zvali i mene, koja sam baš tada bila u zanosu sa Edvardom. Ostavila sam ga napola i otrčala kod brata u bolnicu, misleći da mu se desilo ko zna šta!
- Khm... Da li vam je baš sve ispričao? Mislim kako je bilo i šta se dogodilo... - promucam, zabrinuta do kostiju za Džejsona.
Vinstonovi su ipak vodeća porodica ovog grada i zbog toga se plašim da će povrediti Džejsona zbog štete koju je naneo Stefanu.
- Roditeljima nije, ali meni jeste kada smo ostali sami. Njima je rekao da se napio i prvi potkačio nekog lika kome ni lice nije upamtio. A meni... Meni je sa gorkim kajanjem, plačući, rekao celu istinu. Nasrnuo je na tebe seksualno, ali onda je neki grmalj od dva metra nasrnuo na njega i odrao ga od batina. Kada se rasvestio bio je u kolima hitne pomoći, a o tebi i tom liku nije znao ništa.
- Khm... Da... Tako je bilo. - govorim dok nervozno grickam usnu, trudeći se da joj ni na koji način ne uvredim brata.
- Ko te je to spasio Lili? Da nije...
- Jeste. Džejson. Uvek se pojavi kad sam u nekoj nevolji. I hvala mu na tome, ali bilo bi lepo da se za promenu, nekad sretnemo i pod srećnijim okolnostima. Ali, šta je tu je. Nije kao da mogu uticati na to. - uzdahnem.
- Okej, znači sada je zvanično potvrđeno i zabeleženo da taj lik ipak nije izmišljen.
- Pobogu Siena! Mislila sam da smo to razrešile prethodnog puta! Naravno da nije izmišljen. A zašto se krije od ljudskog sveta, to još uvek nisam uspela da saznam.
- Hmm... Ne znam, meni je to nekako seksi. - nasmeje se ludača.
- Siena! - nasmejem se i ja od muke.
- Biće tu svačega, predosećam. Samo polako. Upoznaćeš ga ti. Deo po deo. - nastavlja s osmehom i ne mogu je videti, ali ubeđena sam da u ovom trenutku namiguje.
YOU ARE READING
NISAM TO ŠTO MISLIŠ
FantasyOd trena kada su se prvi put sreli ON je postao njena tajna, mračna fantazija, a ONA njegov trnoviti put ka sreći. 𝘚𝘵𝘢 𝘴𝘦 𝘵𝘰 𝘬𝘳𝘪𝘫𝘦 𝘱𝘰𝘥 𝘰𝘬𝘳𝘪𝘭𝘫𝘦𝘮 𝘯𝘰𝘤𝘯𝘦 𝘵𝘮𝘪𝘯𝘦? 𝘚𝘵𝘢 𝘵𝘰 𝘷𝘳𝘦𝘣𝘢 𝘪 𝘴𝘵𝘢 𝘴𝘮𝘦𝘳𝘢 𝘵𝘢𝘮𝘯𝘢 𝘴𝘦...