Iako sam donekle bila svesna šta mi sledi, moje telo se i dalje opiralo, gurajući bezuspešno pijanog Stefana od mene, dok su mi suze neumorno kvasile lice. I taman kad sam pomislila da je to to, da mi nema izlaska iz ovog pakla, nešto se ipak desilo.
Brzinom metka i jačinom stene nešto je sklonilo sa mene tog čoveka koga više nisam mogla prepoznati i bacilo ga na zemlju.
Drhtavo brišući suze i popravljajući svoju pogužvanu garderobu, nekako sam se naterala da pogledam u njihovom pravcu.
A onda je usledila scena koju sam nedavno već videla.
Muškarac od dva metra, divlje kose i širokih ramena besomučno je tukao skoro onesvešćenog Stefana na hladnom asfaltu parkinga.
- Dž... Džejson? - promucam naglas, gledajući ga krvavim očima. - Džejsone... - krenem nespretno ka njemu, još uvek sva užasnuta zbog pređašnjeg događaja.
- Džejsone stani, nemoj... - pokušam ga zaustaviti, ali on ne prestaje pesnicama ranjavati Stefanovo lice.
- Džejsone! - sada već skupim snage da povičem. - Prestani! Ubićeš ga! On je moj prijatelj! - izgovorim s gorčinom u ustima, svesna da je od onog trena malopre sve to samo jedna ogromna laž.
Međutim, laž ili ne, ta izjava je ipak zaustavila Džejsona u krvničkom okršaju sa jedva svesnim Stefanom.
Iste sekunde kada je to čuo prestao je sa udarcima i sklonio se od njega, ostavivši ga da krvari po zemlji. A onda se okrenuo ka meni i prišao mi, sa izrazom lica razjarenog bika.
- Prijatelj?! Ako ti je ovo prijatelj, ne smem ni da zamislim kakvi su ti onda neprijatelji Liana. - pogleda me namršteno.
A ja, ošamućena od svega što se za ovo kratko vreme izdešavalo, samo sam progutala ogromnu knedlu u grlu i osetila da ću se srušiti. Noge me više nisu mogle izdržati. Ne, nakon svega. Pogledala sam ga još jedan poslednji put, suzama natopljenim očima, a onda sam utonula u bezdan.
Zar ćeš mi dolaziti samo kada sam u nekoj opasnosti Džejsone? Zar ne zaslužujem videti te i pod nekim lepšim okolnostima?
To mi je bila poslednja misao pre nego što sam se onesvestila. A onda me je neka toplota obavila poput majskog sunca i osetila sam se tako zaštićeno i bezbedno, znajući da je sada ON tu.
Na kraju krajeva ipak me je i ovoga puta spasio, i to baš kad sam mislila da mi spasa nema.Moj večiti heroj. Džejson...
...
Nakon određenog vremena probudila sam se iz sna, gledajući pogubljeno oko sebe i shvatajući da je već dan. U glavi mi je tutnjalo kao da krdo slonova prolazi tuda i odmah sam se uhvatila za bolne slepoočnice. A onda su slike od prethodne noći počele da mi se vraćaju u mislima poput nekog ubrzanog snimka.
Gospode... Stefan je noćas zaista bio na pragu da me... Da me... Da me siluje?
Od te pomisli suze su mi se ponovo nakupile u očima poduvenim od sinoćnog plača. A onda su usledila i raznorazna druga pitanja.
ŞİMDİ OKUDUĞUN
NISAM TO ŠTO MISLIŠ
FantastikOd trena kada su se prvi put sreli ON je postao njena tajna, mračna fantazija, a ONA njegov trnoviti put ka sreći. 𝘚𝘵𝘢 𝘴𝘦 𝘵𝘰 𝘬𝘳𝘪𝘫𝘦 𝘱𝘰𝘥 𝘰𝘬𝘳𝘪𝘭𝘫𝘦𝘮 𝘯𝘰𝘤𝘯𝘦 𝘵𝘮𝘪𝘯𝘦? 𝘚𝘵𝘢 𝘵𝘰 𝘷𝘳𝘦𝘣𝘢 𝘪 𝘴𝘵𝘢 𝘴𝘮𝘦𝘳𝘢 𝘵𝘢𝘮𝘯𝘢 𝘴𝘦...