𖤍 30. 𖤍

440 22 6
                                    

Večera je protekla savršeno, kao i upoznavanje sa ostalim lovcima

¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.

Večera je protekla savršeno, kao i upoznavanje sa ostalim lovcima. Ili je bar tako meni izgledalo. Ima ih baš puno i naravno da nisam uspela odmah svima da upamtim imena, ali ima vremena. Tek smo na početku druženja. Jedini od njih koga sam već od ranije poznavala bio je Blejz i tako mi je bilo drago što sam ga opet videla. Proćaskali smo malo, šalili se, smejali, a on naravno nije izdržao da me ne pita za Sienu.

Gde je, kako je, šta radi?

Na sve sam mu odgovorila diplomatski i bila sam suzdržanog stava, jer sam se bojala da će po mojim rečima shvatiti kako ona njega ne gleda istim očima kao on nju.

I još jednom kažem ''šteta''. Bili bi tako divan par. Ali možda je i bolje da ničega ne bude među njima, jer će Blejz ipak kao i svi lovci, mnogo kasnije ostariti od nje. Tako da ih neka ovako...

Međutim, to što ju je on pomenuo podsetilo me je da bi trebalo da je nazovem. Toliko toga novog joj imam za reći. Nadam se samo da neće šiznuti zbog mog novog ''stanja'', odnosno zbog toga što sam i ja postala lovac.

- Ali kako to sada odjednom Lili?! - viče u slušalicu vidno zatečena i uzrujana.

Znala sam da će tako biti, ali šta je tu je. Nema nazad više...

Sve sam joj do detalja ispričala i obrazložila, tako da se na kraju ipak smirila i pomirila sa time ko sam ja sada.

- Uh... Dobro. Ako ništa drugo, makar nećeš ići u tu famoznu borbu i rizikovati svoj život. To je jedino pametno od svega ovoga što si mi ispričala.

- Da... Obećala sam Džejsonu da neću, mada bih tako silno volela da lično osvetim svoje roditelje. Ali nema veze. I samo saznanje da je taj umobolnik Ezekiel mrtav biće mi dovoljno da bar malo ublažim svoju bol zbog gubitka voljenih...

- Tako je ljubavi. To će biti sasvim dovoljno.

Po završetku razgovora sa njom okupala sam se i legla u krevet, čekajući Džejsona koji je otišao na razgovor s mojim dedom.

O čemu li tako dugo pričaju da mi je znati?

A onda me iz misli prene otvaranje vrata i na njima ugledam upravo njega.

- Hej, zar još ne spavaš? - upita me nakon što uđe u sobu.

- M, ne ne... Čekala sam tebe. - osmehnem mu se.

- Nisi morala, zlatokosa... - sedne na krevet kraj mene i uhvati me za ruku.

- Nema veze. Sada si tu, pa ćemo zajedno spavati. Ili... Ako imaš nešto drugo u planu ja se neću protiviti... - uspravim se i pređem lagano prstima preko okovratnika njegove majice.

- Hah, ti si uvek raspoložena za to, je li đavolice mala? - smeška se zločesto, sve više se približavajući mojim usnama.

- Samo sa tobom, zveri moja... - šapnem mu erotično, zbog čega odmah sklopi oči i zaškripi zubima.

NISAM TO ŠTO MISLIŠDonde viven las historias. Descúbrelo ahora