POGLAVLJE 15

7 1 1
                                        

On, maskirani čovek, prišao je Eleonori:
"Pitanje je bilo ozbiljno. Znam da ti je ovo napeto. Hajde, i dalje možemo da uradimo nešto lepo."
On joj je pružio ruku, a kada ju je ona uhvatila, obavio ih je crni plamen i oni se stvoriše na krovu zgrade. On je seo na samu ivicu zgrade, a ona ga je gledala uplašeno: "Pašćeš..." promrmljala je tiho,
"Neću, radim ovo dovoljno dugo. Dođi, sedi." Pozvao ju je, tapkajući prazan deo ivice pored njega. Eleonora je uplašeno prišla čoveku s' maskom na licu, i stajala je gledajući u njega:
"Šta ako padnem?"
On je samo delom okrenuo glavu, dajući do znanja da ona sada ima njegovu pažnju:
"Šta ako ne padneš?"

Čuvši to, ona je izdahnula i sela pored maskiranog čoveka, na samu ivicu zgrade.
On je gledao u grad pred njima nekoliko sekundi, a onda progovorio:
"Mnogo puta sam sedeo ovde razmišljajući da skočim. Drago mi je da to nisam uradio, jer sada imam društvo."
Eleonora je pogledala u njegovu masku blago:
"Želeo si da se ubiješ?"
"Na razne načine. Bio sam veoma detaljan i maštovit."
Ona je gledala u njegovu masku sa sažaljenjem:
"Nemoj to da radiš sebi."
"Čak i da uradim, niko ne bi znao. Kada bi neko saznao, ne bi ga ni bilo briga."
Eleonora je gledala u dnevno nebo:
"Sigurna sam da bi nekoga bilo briga, tvoju porodicu barem..."
On se samo zakikotao:
"Moja porodica ne zna da sam živ. I tako je i najbolje. Ja ne postojim za većinu, i zato ne verujem da bi ikoga bilo briga jer ni sada nije nikoga briga."
Ona je uzdahnula:
"Znaš... bilo je teško. Moja porodica i ja smo došli iz Rusije, što možeš da čuješ po mom govoru. Bilo je jako teško uklopiti se dok nisam naučila jezik bolje. Niko ne bi ni pokušao da priča sa mnom, osim dve drugarice, koje su znale Ruski. Usavršavanje jezika pomoglo mi je da nađem ovaj poslić koji radim... ali bi me stalno neki nadmeni momci zadirkivali zbog govora..."
On ju je pogledao. Njegova maska nekako nije uspevala da zadrži mrvicu, mali traćak pozitivne energije koju je želeo da joj pošalje radi podrške:
"Odlično si naučila Srpski. Tvoj Ruski akcenat te samo čini unikatnijom, i meni je žao što sam te pomogavši ti  u kafiću uvukao u klanove, nindža ratove i drevne relikvije."

Eleonora je pustila blagi osmeh na svoje lice: "U redu je. Hvala ti."

"RELIKVIJE DUŠA"Stories to obsess over. Discover now