Rose

Chapter 14.

Nisam mogla vjerovati. Zašto bih vjerovala u to? Naposlijetku, on je moj mali brat. On je moj Cam. Odbijam čak i pomisliti da bi on mogao biti dio te zavjereničke skupine koja mi prijeti, dio bande koja sebe naziva Vipers.

"Ne vjerujem ti", rekla sam, odmahujući glavom. "Zašto bih ti vjerovala?"

"Da li sam ti ikad lagao?", pita.

Rose nije znala odgovor na to pitanje jer se često nalazila u situaciji kada nije mogla procijeniti Liama, kao ni to da li govori istinu ili laž.

Ali, bila je tu jedna ne tako mala slučajnost. Cameron se u poslednje vrijeme ponašao sumnjivo. Bio je napet, paranoičan, hladan i povučen. Nedavno sam komentarisala kako je upao u loše društvo. Krenuo je u teretanu, naglo se razvio i ojačao. Skupio je hrabrost da se nakon toliko vremena suprotstavi tati, i to na nimalo lijep način. O Bože, Liam možda govori istinu. Cameron bi mogao biti novopečeni član Vipersa.

"Ne, ja...", zamuckujem.

Bila sam zgrožena i užasnuta, došavši do konačnog zaključka. Trebao mi je trenutak da se saberem, trenutak da nakon svega povjerujem samoj sebi, a onda Liamu... Trenutak da se pripremim za ono što slijedi.

"Rose", njegov glas dozvao me je u stvarnost. "I ja sam tek shvatio, i ja sam šokiran."

"Ka - kako to da tek sada shvataš da je m - moj brat... član bande?", pitam ga.

"Sumnjao sam", kaže. "Ali nije bilo dokaza, Cameron nije imao tetovažu, njegovo ime dugo vremena nije bilo otkriveno na listi za nove članove, a kad sam ja bio kod tebe i pa, vidio ga po prvi put, nisam baš obratio pažnju na to kako se zove. Kad sam u ruke dobio listu novih neprijatelja, nisam registrovao da bi Cameron Hawthorne koji se činio tako nevažno mogao biti tvoj brat", obrazložio je.

Neprijatelj, odzvanja mi u glavi. Moj rođeni brat. Onaj koji me je branio od tate, koji je sa mnom gledao filmove, onaj koji je nakon toliko vremena i svih njegovih faza ostao vjeran svojoj sestri. Neprijatelj...

"Ahm", mrmljam zamišljeno, dok se neželjene informacije nagomilavaju u mojoj glavi. "Ne znam šta bih rekla. "Mislim", zastala sam. "Mislim da ću sačekati još malo, prije nego što donesem konačan zaključak. Treba mi... Nešto da se uvjerim."

"Naravno", klimnuo je.

I zaista, kada me je Liam kasnije toga dana vratio kući, primijetila sam nešto neobično. Pošto je Cameron nosio atlet majicu, mogla sam primijetiti nešto neuobičajeno, novitet na njegovoj koži koji me je u potpunosti zgrozio i dao mi neprijatan osjećaj u stomaku. Doduše, ono što se krilo ispod bijelog zavoja, činilo je ovu situaciju daleko misterioznijom, netrpeljivijom i gorom. Nadala sam se da nikada neće skinuti taj zavoj i da ja nikada neću vidjeti ono što se nalazi ispod, zauvijek zapečaćeno na njegovoj mladalačkoj koži.

Međutim, sve moje nade srušile su se kao kula od karata kada je Cameron odlučio namazati tetovažu nekom tečnošću koja spriječava infekciju.

Sjedila sam za trpezarijskim stolom, imajući istovremeno savršen pogled na Camerona koji je u kuhinji miksao neki zdravi napitak, dok ga je bočica ispunjena tom tečnosti čekala na ormariću pored. Kad je svoj napitak stavio u veliku staklenu čašu i oprao ruke, polako je skinuo bijeli zavoj otkrivajući tetovažu koja se krila ispod. Srce mi je stalo, ali sam odlučila da ne reagujem preburno, ma koliki izazov to bio.

"Nova tetovaža, hm?", prokomentarisala sam, smijuljeći se. "Nikad mi nisi spomenuo da želiš tetovažu."

"Da, pa", zastao je. "Želja za tetovažu došla je nekako... Neočekivano", slegnuo je ramenima.