Rose

Chapter 8.

Niko nije mogao sakriti iznenađenje kada su se vrata Liam'ovog stana otvorila i kad je kroz njih prošao Liam sa usnulom Rose u naručju. Bili su spremni da ga obaspu pitanjima čim se vrati iz njegove sobe, ali on nije izlazio. Pažljivo ju je spustio na svoj krevet te je skinuo prljave, mokre hlače sa njenih dugačkih nogu. Kao da bi neko poput njega mario ili pak bio posramljen što ispred njega leži djevojka golih nogu. Tek kada je spazio modra koljena, prisjetio se kako je padala na travu iznova i iznova dok je pokušavala ustati. Izašao je iz sobe bez ijedne riječi, praćen mnogim zainteresovanim i zbunjenim pogledima, a onda se ponovo vratio sa mokrim krpama koje je prebacio preko koljena koja su bila vrela na dodir. Znao je da ga čeka pošteno ispitivanje kad izađe iz sobe pa je odlučio da nakon ovakve noći da sebi oduška, posmatrajući ju spokojnu i sigurnu, napokon. Ali znao je da njegovi prijatelji umiru od radoznalosti te je na kraju ipak izašao iz sobe, suočavajući se sa čitavom ekipom koja ga je gledala bez prestanka. Nabacio je jedan od svojih besprijekornih, namćorastih izraza lica kako ne bi izgledao manje dostojan svog imena, jer se u tom trenutku nije osjećao tako, nije se osjećao dostojnim.

"Šta je?" Brecnuo se. Iako su svi bili itekako spremni da ga ispituju samo jednu sekundu prije, sada kada je  sa njima, svi su zanijemili. Njegove prodorne smeđe oči strijeljale su svakoga od njih, te su pojedini shvatili da ovde više nema mjesta za žurku i zezanje. Tišina koja nije bila nimalo prijatna stvarala je odjek u Liam'ovom stanu, sve dok tu tišinu sam Liam nije prekinuo.  "Je li?"

"Uhm.. ovaj.." Mrmljala je Elanis, koja je inače bila itekako brbljiva. Jednostavno je, u ovakvim trenucima kada je Liam ljut iz nepoznatog razloga, najbolje je ne brbljati previše.  "Kako je?" - bilo je jedino što je na kraju rekla. Pa, uspjela reći. Ustvari je željela reći još mnogo toga, ali riječi nisu izlazile iz njenih usta.

"Dobro." Nije rekao ništa više te ga je Elanis zbunjeno pogledala. "Ne znam, zašto ne odeš i pitaš je?!" Viknuo je nešto glasnije nego što je namjeravao, te je brzo otišao do sobe da provjeri da li ju je probudio. I dalje je spavala, pa se vratio nazad. "Jako je umorna, eto, to je sve što znam." Naposlijetku je izmoždeno i poraženo uzdahnuo. "Nije kao da me je briga, ionako." Promrmljao je.

"Je li ozlijeđena?" Upitao je Zayn, zamišljeno. Sva ta zbrka nije mu nimalo prijala, jer je Zayn naviknuo da drži stvari pod kontrolnom, baš kao i Liam. No ove noći, sve se otelo kontroli i zbog samo jedne djevojke koja naizgled nije bila nešto bitno, sve će krenuti naopako.

"Shvatite da me nije briga! Mislite li da me zanima da li se ta barbika povrijedila?!" Stisnuo je zube od bijesa koji ga je iznenada preplavio. Liam'u, koji je inače bio potpuno smiren i ništa ga nije moglo pomjeriti iz kolotečine, ovaj nalet osjećaja, uopšteno osjećaja, pa bio to i bijes, bio je sasvim stran. "Bez obzira što je ona večeras 'napadnuta', ako to uopšte možemo tako nazvati," podsmijehnuo se. "Mogu samo reći da se igraju sa vatrom ako misle da će ovo špijuniranje, proganjanje i ostale gluposti koje već namjeravaju proći nekažnjeno."

***

Rose se polako budila iz sna, te je shvaćala da se ne nalazi u poznatom okruženju. Ležala je na udobnom krevetu i jedino što joj je tada bilo poznato bio je miris kojim je bila obasuta. Kad je otvorila oči, ugledala je Elanis koja je sjedila odmah pored nje.

"Zdravo, spavalice." Nasmiješila se. "Trenutno si u Liam'ovom stanu... da budem preciznija, u Liam'ovom krevetu..." Na licu joj je zaigrao vragolasti smiješak. "...da budem preciznija, u Liam'ovoj majici... da bud-"

"Koji vrag?" Zbunjeno je promrsila. Naglo je ustala i sjela, a onda su joj osim boli u koljenima, kroz glavu prošla nimalo ugodna sjećanja. Sve je bilo kao u filmovima te su njena užasna razmišljanja prekinuta onog trenutka kada su se vrata otvorila i kada je kroz njih prošao Liam. Liam sa razbarušenom kosom koji se upravo probudio.