Rose

Chapter 17.

Tišina. To je jedino što nas okružuje i potpuno je zaglušujuća. Iako sam se prije nekoliko sekundi odvojila od Liama i sjela pored njega, moje usne i dalje su bile osjetljive; to sam shvatila kada sam ih pažljivo dodirnula, gledajući u Liamove oči bez prestanka. Pokušavam da kažem nešto, da nađem prave riječi, ali ne ide mi. Da bi stvar bila još gora, Liam takođe ne progovara. Mislim da on čak ni ne pokušava; očigledno pronalazi ovu tišinu prijatnom, za razliku od mene.

Poljubila sam ga i on je poljubio mene. Poljubila sam Liama, momka kojeg bih trebala prezirati, koji mi je priredio toliko ružnih sjećanja i neprijatnih uspomena da ih ne mogu ni nabrojati. Za njega sam bila bezvrijedna igračka, barbika, a sada je u meni pronašao osobu koju će ljubiti kad mu to padne na pamet? Ne može mi se tako poigravati sa osjećanjima, baš zato što nisam barbika, već zato što sam ljudsko biće. Mislim, ne kažem da imam osjećaje prema njemu ili bilo šta slično tome, jer zaista nemam. Potpuno sam ravnodušna prema njemu, ali mi nije svejedno kad se ovako ponaša.

"Rose?", bila sam mu zahvalna što je on bio taj koji je prekinuo tišinu, ali i moje misli. Pogledala sam ga u oči i osjetila trnce po čitavom dijelu od neke čudne, nepoznate emocije koja je čučala u njegovim očima i činila da izgledaju sjajnije i... srećnije?

"Hm?", smeteno sam izustila, jer sam ostala bez mogućnosti da kažem neku pravu riječ.

"Uhm, je li sve u redu?", ne, nije sve u redu! Poljubiš me, izludiš me, a onda me pitaš je li sve u redu?!

Voljela bih da imam snage da se tako izderem na njega, ali umjesto toga sam samo slabašno klimnula glavom. Izgleda razočarano, možda zbog toga što do sada nisam progovorila ni riječ. Primjećujem kako ona emocija iz njegovih očiju isparava i pretvara se u nešto drugo. Odjednom, u njegovim očima nema sreće ili sjaja, oči su mu ispunjene hladnoćom, njegov pogled je ravnodušan i ledi mi krv u žilama. Ne razumijem otkud takva promjena u raspoloženju. Otvorila sam usta u želji da kažem nešto što bi ga možda nasmijalo, što bi vratilo sjaj njegovim očima, ali baš kada sam skupila dovoljno hrabrosti, Liam je ustao i krenuo prema svojoj sobi, bez da me je i jednom pogledao. Prvo me poljubi, a sada se ponaša ravnodušno? Ne razumijem ga. Ustala sam, u namjeri da krenem za njim, ali sam stala čim sam nogom kročila u hodnik. Ne, on je pobjegao od one situacije maloprije, ne ja. On je taj koji treba da prvi priđe meni, ne obrnuto. 

Ono što je preostalo od ove večeri, provela sam sama i u tišini koja me je umarala i koja me je tjerala da vrištim, ali ipak nisam mogla. Ne mogu da vrištim iz čista mira, pogotovo ne kad je Liam u blizini.

Iako me je njegova maloprijašnja, iznenadna ravnodušnost prema meni kopkala, odlučila sam da umjesto u njegovu sobu, odem u kupatilo i spremim se za spavanje iako mi se nimalo ne spava. Pošto sam obukla pidžamu i uvukla se u svoj krevet u sobi za goste, u glavu su mi počele dolaziti misli koje su tokom dana ostale zapostavljene. A uzevši u obzir da mi se ne spava i da nemam šta drugo da radim, nije mi preostalo ništa osim da razmišljam o stvarima o kojima nisam željela razmišljati. O stvarima koje su bile neizbježne. 

Cameron. Uopšte nisam čula za njega otkako sam otišla od kuće. Pomalo sam razočarana što se nije udostojio čak ni da pošalje poruku i pita me kako sam, jesam li dobro, ali razumijem. To je vjerovatno uticaj koji su njegovi novi prijatelji imali na njega. Cameron je bio tako nezreo i naivan. Vjerovao je svima, i onima kojima treba vjerovati, a i onima kojima ne treba. Povrijedio je mene, jedinu osobu koja nikada ne bi povrijedila njega. Moj mlađi brat, za kojeg je mama pretpostavljala da se drogira zbog lošeg društva i da je to jedini problem koji imamo sa njim, u stvari je bio član bande koja me želi mrtvu. To je bio jedini problem koji imamo sa njim.

Mislim da sam o Sari razmišljala previše u zadnje vrijeme i da ona to nije zaslužila. Danas u školi je opet pokušavala nešto, ali bezuspješno po hiljaditi put. Nadam se da će odustati, bilo bi mi lakše. A i njoj bi bilo lakše jer je ja onda ne bih konstantno povrijeđivala. Za razliku od Liamove, njena ravnodušnost za mene ne bi me niti malo kopkala.

Ashton je bijesan. Počeo je da mi šalje poruke u kojima mi prijeti jer povrijeđujem Saru. Razumijem da on nju voli i da ne želi da je gleda kako pati, ali patnja je bila njen izbor. Ona je prokockala naše prijateljstvo, ne ja, tako da Ashton nema nikakvo pravo da me osuđuje, pogotovo pošto  ne zna čitavu priču i nadam se da će tako ostati.

Ispostavilo se da sve osobe koje sam smatrala prijateljima odlaze, napuštaju me, vrijeđaju me ili me izdaju. Prvo Sarah, onda Cameron, a sada i Ashton. Moj stari život se raspadao. Nikada nisam bila istinski srećna, a što vrijeme više prolazi, sve više mislim da nikada ni neću biti. 

Odjednom, čujem teške korake po stanu, ali se ne usuđujem ustati i pogledati ko je. Šta ako je banda?, bilo je prvo što sam pomislila. Ali kad sam malo bolje razmislila, shvatila sam da vjerovatno nije bilo tako lako provaliti u Liamov stan. Srce mi je kucalo nenormalno brzo. Lice mi se nije ni vidjelo kako treba, pošto sam bila pokrivena čak do nosa; kao da bi me pokrivač zaštitio od onoga što se nalazi ispred moje sobe.  Iznenada, nakon zvuka koji je morao predstavljati lupanje vratima, sve je ponovo utihnulo, a ja sam odahnula. Bio je to Liam, morao je biti Liam. Odbijam da pomislim da je bio neko drugi.

Pitam se šta Liam sad radi. Je li ljut na mene i ako jeste, zašto je to tako? Zašto je bio onako hladan i ravnodušan poslije poljupca? Zašto je morao iskoristiti svaku priliku da me povrijedi i ponizi više nego što već jesam ponižena i povrijeđena? Tek onda shvatam koliko glupa pitanja postavljam; on je Liam, a neke stvari se nikada ne mjenjaju.

Iako sam se opirala, udobni krevet u kojem sam ležala bar nekoliko sati, polako me je uspavljivao. Uskoro sam se osjećala potpuno hipnotisano i iako sam imala potrebu da dobro promislim o tome kako ću se ponašati sutra kad Liam odluči da se pravi lud u vezi svega, nisam stigla jer sam već potonula u duboki san, u kojem su me proganjale meni dobro poznate smeđe oči...

___________

znam da je ovo kratko, ali ne brinite se jer je idući nastavak već napisan i vjerujte, jako uzbudljiv. ispočetka je trebalo da sve bude jedan nastavak, ali sam shvatila da je bolje ovako. ovo vam je kao filler, tu imate kako se ona osjeća u vezi svega i ovo je uglavnom nastavak da malo smiri situaciju od prošlog nastavka i tako to. kao zatišje pred oluju. idući nastavak je oluja.