Rose

Chapter 18.

Nisam znala šta me je snašlo. U jednom trenutku sam tu, ležim u krevetu i sanjam, a već u idućem, širom otvorenih očiju posmatram ono što me okružuje, a to je i dalje mrkli mrak. Srce mi toliko jako lupa da mislim da će iskočiti iz mojih grudi svake sekunde. Tad sam uzela mobitel i pogledala koliko je sati.

Nije mi bilo jasno kako sam uspjela da se probudim u četiri ujutru. Ali, onda je sve sjelo na svoje mjesto kada se ponovilo ono što me je probudilo. Bio je to vrisak, zastrašujući vrisak koji ledi krv u žilama, a dolazio je iz Liamove sobe.

U normalnim situacijama, kad me ne probudi vrištanje u četiri ujutru, treba mi nekoliko minuta da se razbudim i priberem, ali ovo nije normalna situacija. Sada se moje razbuđivanje odigralo u nekoliko sekundi, jer sam već idućeg trenutka bila na nogama i trčala u pravcu Liamove sobe. Disanje mi je bilo nekontrolisano i ubrzano, oči širom raširene od straha i panike, a ruke mi se tresu, baš kao i ostatak tijela.

Liama sam zatekla u krevetu. Ležao je, obliven znojem. Prevrtao se i vrištao dok je očigledno imao neku vrstu noćne more. Moj strah i moja panika nisu se smanjili kada sam bila uvjerena da je siguran i da mu se nije desilo ništa loše, jer je on bio odmah ispred mene i nije izgledao dobro.

"Ne! Prekini!", opet je vrisnuo.

To su bile dvije riječi koje je non - stop ponavljao. Nisam znala šta da radim. Nisam znala šta mu je, kome govori da prekine, ali jedno sam znala; što duže stojim po strani, to me više hvata panika. Iako do mojih misli dopire upozorenje o tome kako nikada ne treba prilaziti osobi koja ima ovakvu vrstu noćne more, ja to upozorenje u potpunosti zanemarujem jer već idućeg trenutka, bez ikakvog razmišljanja ili brige za sopstvenu sigurnost, trčim prema Liamu i počinjem da ga tresem.

"L - Liam", htjela sam viknuti, ali njegovo ime napustilo je moje usne u obliku šapata. "Liam", rekla sam nešto sigurnije i glasnije. "Probudi se!"

"Ne!", ispustio je još jedan krik prije nego što je otvorio svoje oči i pogledao me istog trenutka.

Njegov pogled natjerao me je da se sledim. Moje ruke prestale su da ga drmaju i sada su bile smještene na njegovim ramenima, potpuno mirne. Nekoliko trenutaka smo proveli tako, u tišini, gledajući se, a onda je Liam trepnuo nekoliko puta kao da je napokon shvatio da sam to samo ja. Naglo se uspravio u sjedeći položaj i privukao moje tijelo svome, grleći me kao da mu život zavisi od toga, kao da sam mu ja jedina karta za bijeg iz noćne more koju je maloprije imao... kojoj sam ja maloprije svjedočila. Onog trenutka kada sam prislonila svoju glavu na njegove grudi, bila sam u mogućnosti da čujem njegove neujednačene, ubrzane otkucaje srca. Zbog nezgodnog položaja u kojem sam se nalazila, bilo mi je poprilično teško da ga zagrlim, ali sam uz malo truda na kraju ipak uspjela. Zavukla sam prste ispod njegove majice i zadrhtala kad su moji ledeno hladni prsti došli u dodir sa njegovom mokrom, užarenom kožom. Počela sam nježno prelaziti prstima duž njegovih leđa kako bih ga smirila, što mi je i uspijevalo. Njegovi otkucaji srca su znatno usporili, kao i njegovo disanje. Kad sam duboko udahnula kako bih smirila i samu sebe, osjetila sam miris Liamovog šampona koji me je na trenutak u potpunosti omamio. To što je bio mokar ne mora da znači da ne miriše dobro.

"Liam", prošaputala sam prije nego što sam se odmaknula i pogledala ga u oči koje su već bile u potrazi za mojima. Bilo je teško zaključiti kakav mu je izraz lica, jer nam je jedini izvor svjetlosti bila mala baterijska svjetiljka sa Liamovoć ormarića koja nije pružala mnogo svjetlosti. Ali, po onome što vidim, Liam izgleda kao da ga nešto proganja i on zbog toga ne može da pronađe mir. "Tu sam, sve je u redu", nježno sam mu šaputala dok sam prstima prelazila duž njegove ruke.

"R - Ro", glas mu je bio toliko drhtav i tih da sam ga jedva razumjela. "Upali svjetlo", rekao je nesigurno.

"Nema struje, sjećaš se?", rekla sam i ne očekujući odgovor od njega, nastavila da pričam. "Stvarno mi je žao. Hoćeš da ti donesem vode?"

"Ne", počeo je da odmahuje glavom bez prestanka. "Ostani tu."

"Liam!", kažem malo glasnije i oštrije kako bih ga dozvala pameti. "Neću nigdje otići! Samo ću da ti donesem vodu!", moja iznenadna promjena raspoloženja natjerala ga je da istog trenutka klimne glavom. Međutim, kad sam ustala u namjeri da odem po tu čašu vode, nisam mogla ni da se pomjerim pošto me je čvrsto držao za ruku. "Liam", kažem opominjujućim glasom, kao da razgovaram sa malenim, nedokaznim djetetom. "Vratiću se, obećavam. Samo ću ti donijeti malo vode, vidiš koliko si promukao...", slobodnom rukom sam stavila dio kose iza uha, kad je napokon pustio ruku koja do tad nije bila slobodna.

Tek kad sam se vratila sa čašom vode koju je Liam iskapio gotovo istog trenutka, napokon je izgledao pribrano. I dalje pomalo užasnuto i uplašeno, doduše, ali prilično pribrano. Noćna mora koju je imao zasigurno ga je potresla. Samo se nadam da se takve stvari ne događaju često.

Neko vrijeme smo sjedili u tišini. Nismo se pomjerali, nismo razgovarali. Prvi pokret bio je napravljen kada sam ja slučajno rukom dodirnula Liamovu i natjerala ga da se strese od hladnoće koja je zujala mojim tijelom. Nije mi bilo jasno šta pokušava da uradi kada je uzeo moje ruke u svoje i približio ih svojim usnama, pa sam nastavila da ga gledam. Pa, pokušavala sam. Liamova jadna svjetiljka mi zasigurno nije dala bolju perspektivu na svijet koji me okružuje. Čitavim tijelom mi je prostrujala jeza onoga trenutka kad sam osjetila Liamov vreli dah na svojim rukama koje je on upravo pokušavao zagrijati. Sad sam, za razliku od maloprije, bila zahvalna Liamovoj svjetiljki jer je savršeno sakrivala crvenilo na mojim obrazima i ogromni osmijeh koji mi je bio razvučen na licu. Kad je Liam zaključio da su mi ruke bile dovoljno zagrijane, spustio ih je na krevet, ali ih nije ispuštao iz svojih.

"Nisam mislio...", promrmljao je, ali se naglo zaustavio. "Pa, prošlo je puno vremena od zadnje noćne more koju sam imao", priznao je. "Mislim da bi ovo moglo biti zbog nestanka struje. Noćne more se obično dešavaju kad sam okružen tamom", iako je zvučao ravnodušno dok je ovo govorio, ja sam imala osjećaj da postoji dvostruko značenje iza njegovih riječi.

Nisam znala šta da mu kažem, pa sam zaključila da bi bilo najbolje da ćutim. Mislim da je i njemu tišina prijala, pošto se sada već opustio i polako sklopio oči. Pošto sam pomislila da je pospan i da pokušava da zaspi ponovo, te da mu ja samo smetam, pažljivo sam izvukla svoje ruke iz njegovih i uputila se prema vratima. Međutim, zaustavio me je njegov prestravljeni, uspaničeni glas koji me je natjerao da se ukipim i da ne mrdnem ni milimetra više.

"Ne!", viknuo je, ali se smirio kada sam se okrenula i počela da hodam u njegovom pravcu, umjesto u pravcu vrata. "M - možeš li ostati? M - mislim, ako ti nije teško? Molim te", umjesto da mu dam pravi odgovor na molbu, ja sam samo klimnula glavom i sjela sa druge strane njegovog kreveta, ali mu to očito nije bilo dovoljno jer me je uskoro privukao sebi i natjerao me da legnem pored njega kako bi me zagrlio.

Dok ležim u njegovoj sobi, na njegovom krevetu, u njegovom toplom, sigurnom i snažnom zagrljaju, shvatam da loš dečko uopšte nije toliko loš koliko sam ja mislila da jeste. Upravo je pokazao da ima sopstvene strahove i nesigurnosti, a to je značilo da on ipak jeste ljudsko biće. A čudna stvar sa ljudskim bićima je da se protiv strahova i nesigurnosti bore na različite načine; u ovom slučaju, lošim ponašanjem i naizgled potpunim nemarom za svijet koji ga okružuje. Loš dečko koji me je do nedavno vrijeđao, imao je nešto što je njega boljelo više nego što je i jedna ružna riječ koju mi je uputio boljela mene. Ovo je očigledno bila njegova slabost koju nije rado pokazivao, na koju nije bio ponosan, a ja sam upravo saznala za nju i ne znam kakva će mu reakcija biti kad se probudi i shvati da znam njegovu malu tajnu. Naposlijetku, ja, Rose Hawthorne, osoba koju je on mrzio, sada zna za njegovu slabost; ima oružje protiv njega. Je li Liam spreman suočiti se sa takvim rizikom? Mislim da nije.

__________

dakle, šta rekoh? uzbudljiv nastavak. rekla sam vam. mislim, bar ga ja smatram uzbudljivim, ne znam za vas. kako vam se sviđaaaa? recite mi vaša mišljenjaa, don't be silent readers!!!