Rose

Chapter 9.

Rose zajeca, dok se vatra širila njenim obrazom. Par trenutaka je stajala mirno, potpuno rastresena i šokirana, a onda joj suze potpuno ispuniše plave oči, te potekoše niz užarene, iziritirane obraze. Usnice su joj drhtale dok se odupirala jecanju, posmatrajući dečka kojeg bi trebala mrziti kako staje u njenu odbranu. Rose nije imala pojma šta da radi i kako da se ponaša. Stajala je sa strane, ćutala i samo gledala ispred sebe. Primijetila je kako je Liam ubrzano disao dok je stiskao šake i nadala se da neće udariti njenog oca, iako je on udario nju. Sekunde su se činile kao sati, a tišina je bila gotovo neizdrživa. Nije joj bilo jasno zašto Liam i dalje stoji tu, zašto je uopšte ušao unutra i kako je vidio ono što se desilo. Razmišljala je, jer je imala osjećaj kao da ništa osim toga nije ni mogla učiniti. Nepomično je stajala, ne usuđujući se napraviti korak naprijed, ili potrčati na sprat. Međutim, za to je sada bilo kasno.

"Šta ti misliš ko si?" Njen otac upita Liam'a, odmjeravajući ga sa prijezirom. "Šta radiš u mojoj kući?" Rose se naježi od hladnoće i grubosti koje je osjećala dok je slušala očev glas. Roditelji, koji ranije nisu znali biti u prisustvu svoga djeteta bar na dva sata dnevno, sada su glumili brižnog tatu i brižnu mamu koji prosto nisu mogli vjerovati u šta se njihova savršena djevojčica pretvorila.

"Očito, branim vašu kćerku od oca nasilnika." Liam drsko odbrusi, ne popuštajući ni sekundu. I dalje se držao svog napetog stava, ukočenih ramena i stisnutih šaka. Rose zadrhta od Liam'ovih riječi, imala je osjećaj kao da su one riječi bile najoštriji nož i da su joj upravo sjeckale dušu na komadiće.

"Nemaš pravo miješati se u naše porodične odnose." On napravi jedan korak prema Liam'u, ali zaustavi se istog trenutka kada je začuo veoma poznat glas. Bio je to Cameron.

"Kakve porodične odnose?" Viknuo je užasnuto. "Birali ste posao i karijeru umjesto vaše djece! Odrastao sam bez roditelja i samo se ona, tvoja kćerka koju si upravo ošamario, brinula za mene. Sad je red na mene da se brinem za nju!" Cameron je bio bijesan. Godine priželjkivanja lijepih trenutaka sa porodicom, godine vječitog nezadovoljstva, sada su izlazile na površinu. "Nikada nisi bio otac, a sada kao brineš i smatraš da imaš pravo dići ruku na nju?!"

"Cameron..." Njihova mama, Joyce, tiho promrmlja. Opominjala je svoga sina, koji je u stvari, bio u pravu. Možda bi, da je samo na kratko razmislila, shvatila da je najveći problem u njoj i njenom mužu, koji tako očajnički žele nešto što ne postoji, savršenstvo.

"Cameron, u svoju sobu! Kako te samo nije sramota!" Viknuo je iz sveg glasa. "A ti, prokletniče, gubi se iz moje kuće inače zovem policiju!" Liam nije mogao podnijeti Rose'inog oca. Podsjećao ga je na njegovog, čim je sebi davao za pravo da diže ruku na ženu. Sjećao se njegove majke, njegove sestre i njihove patnje dok je on sve to gledao. Jedan mali dječačić, devetogodišnjak, nemoćan da bilo šta pokuša. Sada nije bio nemoćan, ali bi bilo kakav kontakt sa policijom mogao bi završiti kobno po njega. "Joyce, daj mi telefon!"

"L - Liam..." Rose, naposlijetku, prošaputa, a Liam se okrenu istog trenutka i pogleda ju u namučene, raširene oči. "Moraš otići odavde, j - ja ću biti dobro." Mali, nejaki smiješak našao se u uglu njenih usnica, kao ohrabrenje njemu da ju jednostavno ostavi i ode. "Molim te, idi." Prošaputala je dok joj je glas već pucao. "I hvala." Njene plave oči zurile su u njegove i shvatio je da je bila u pravu. Želio je ostati i naučiti tog besramnika lekciju, ali nije želio policiju za vratom, te se okrenuo i krenuo prema vratima. Rose'in otac, David, odahnuo je jer mu nije bilo svejedno imati nekoga poput Liam'a u kući. Međutim, Liam se zaustavio na samome pragu i pogledao ga ravno u oči. Nije bio takva kukavica i shvatio je da bez obzira na vječite nesuglasice koje je ima sa Rose, nikada, ali baš nikada ne bi mogao da je ostavi samu i nezaštićenu.

"Možda mislite da ste me se riješili, ali vjerujte, neću stati dok od vašeg života ne napravim pakao." Liam se nasmiješi, a onda zatvori vrata za sobom. Rose nije znala šta da radi sada, kada je njen otac bio odmah ispred nje. Cameron joj je brzo prišao i iako je bio njen ''mali'' brat koji ju je već odavno prerastao, bio je itekako voljan reći roditeljima sve u lice, jer je ovo bila savršena prilika.