Rose

Chapter 23

Kasnije te večeri, kad smo stigli na naše odredište, desilo se nešto što je uzburkalo mir koji je do tada vladao među nama. Nisam mislila da će nevolje doći tako brzo. Mislila sam da će naša sreća trajati duže. Ali izgleda da nije bilo onako kako sam ja mislila, jer je Liam nedugo nakon što smo došli dobio dva telefonska poziva. 

Prvi je prouzrokovao više nemira u mojoj, nego u Liamovoj glavi. Ili se meni bar tako čini. Desio se otprilike sat vremena pošto smo stigli u stan i smjestili se. Razgovarali smo o svemu što se dešavalo u posljednje vrijeme, kad mu je zazvonio telefon. Iz razgovora nisam mogla ništa zaključiti, jer je ton Liamovog glasa bio prilično hladan, ravnodušan. Odgovarao je kratko i neodređeno, ne dopuštajući mi da shvatim o čemu priča ili ko ga zove. Kad sam ga pitala ko zove i šta je u pitanju, odbio je da mi odgovori na najprikladniji način; tako što je zaobišao temu. 

Međutim, nakon drugog poziva koji se desio nešto kasnije, oko deset sati, Liam je potpuno sišao sa uma. Bez ijedne meni upućene riječi, uzeo je telefon u ruke, javio se i krenuo prema drugoj sobi. Iako me moja radoznalost izjedala, odlučila sam da ga ne pratim jer sam prethodno zaključila da očigledno želi malo privatnosti. Međutim, ispostavilo se da nije tako, jer sam samo minutu kasnije čula potpuno bijesnog, neobuzdanog Liama koji je vikao iz sveg glasa. Nakon što se začuo snažan prasak, došla sam u iskušenje da skočim na noge i odjurim u njegovu sobu, ali nisam. Nešto me je držalo prikovanu za kauč. Neko vrijeme sam samo sjedila tako, nepomična. Nisam bila sigurna koliko vremena je prošlo, ali sam naposlijetku ugledala Liama na ulazu u dnevni boravak. Pogled mu je bio uznemiren, izbezumljen. Njegove oči su velikom brzinom prelazile po sobi, očajnički tražeći nešto, sve dok to nisu i pronašle. Kad su njegove oči ugledale moje, kad je njegov um registrovao da sam tu, da nisam nestala, izgledalo je kao da je sva napetost koju je nosio sa sobom iščezla. Par trenutaka nije govorio ništa, a ja sam bila previše šokirana i zbunjena da bih započela razgovor. 

"Dođi," rekao je, najzad. Bila sam pomalo nesigurna u vezi svega, pa sam ostala tako, sjedeći na kauču. Primijetivši moju neodlučnost, Liam je klimnuo glavom u mom pravcu i rukom mi dao znak da priđem. Ovaj put nisam oklijevala. 

Nakon što sam mu bojažljivo prišla, nesigurnim i sitnim koracima, prilično me je iznenadio njegov nagli pokret kojim me je privukao sebi, u zagrljaj koji mu je tako očajnički trebao. Pažljivo sam podigla svoje ruke i njima obuhvatila njegova ramena. Njegovo srce kucalo je zabrinjavajuće brzo. Pošto smo proveli nekoliko trenutaka tako, premjestila sam svoje ruke sa njegovih ramena na njegove grudi, pritom ga odmaknuvši od sebe.

"Liam," progovorila sam tiho. "Šta nije u redu? Šta se desilo?"

Kao odgovor na moje pitanje, samo je odmahnuo glavom. To mi nije odalo ništa osim toga da trenutno ne želi pričati o tome, što je bilo opravdano. Svejedno, moja radoznalost bila je nešto što nikada nisam mogla obuzdati. 

"Reci mi," kažem, ovoga puta sa dozom odlučnosti u glasu. "Znaš da mi možeš reći."

"Rose, molim te," kaže očajnim glasom. Zatim pravi korak unazad i time stvara distancu između nas. Po držanju njegovog tijela i stisnutim šakama, te ubrzanom disanju, zaključujem da se ne osjeća prijatno i da nešto ozbiljno nije u redu. Njegovo ponašanje potvrđuje moje sumnje bez da mi kaže i riječ. 

"Ne, reći ćeš mi," kažem bez imalo suosjećajnosti. Mora mi reći. Ništa dobro nikada nije izašlo od čuvanja tajni. Na kraju se sve ionako sazna, ali nikada bez posljedica. "Ništa dobro  neće izaći iz toga da me držiš u neznanju. Tako me nećeš zaštititi."

U Liamovim očima vidim borbu, borbu koju vodi sa samim sobom. Naposlijetku, ispušta glasan izdah i opušta šake. Izgleda potpuno poraženo, kao da sam upravo srušila zidove koje je gradio oko sebe i svoga srca, oslobađajući sve njegove strahove.   

"Vipersi više ne predstavljaju jedini problem. Pojavio se još neko i nekako... zna za tebe. To te dovodi u  još veću opasnost jer..."

"Liam," prekidam ga jer znam kuda vodi njegov govor. "Znala sam u šta se upuštam i to me svejedno nije spriječilo da se upustim u ovu vezu sa tobom. Izabrala sam te uprkos opasnosti i neću pobjeći glavom bez obzira samo zato jer mi neko prijeti ili zato što mi je život ugrožen s vremena na vrijeme. Mogu da se nosim sa time. Imam tebe."

Gledam u njegove oči, odlučna, sigurna u svoje rasuđivanje. U njima zapažam promjenu. Njegov pogled više nije očajan, upravo je suprotno, u njegovom pogledu pronalazim plamen koji do sada nije bio tu. Ali, dalju analizu nisam uspjela da napravim, pošto me je Liam iznenada privukao sebi i spustio usne na moje. Nisam stigla ni da se prilagodim ovom osjećaju koji je me je doveo u stanje potpuno neuračunljivosti, jer se Liam već idućeg trenutka odmaknuo od mene. 

Neko vrijeme je tišina govorila umjesto nas. Jedino što sam mogla je disati ubrzano i slušati svoje neujednačene otkucaje srca, u nadi da ću se uskoro smiriti. Pritom mi nije puno olakšala oluja u njegovim očima koje su neprestano gledale u moje sa takvim intenzitetom da sam na trenutak pomislila da mi Liam gleda u dušu i da zna sve moje tajne. 

"Nemaš pojma koliko je tek meni drago što imam tebe," kaže, te prislanja usne na moje čelo što me potpuno umiruje, za razliku od njegovih riječi koje čine kontra efekat. 

*

"Potvrdili smo naše sumnje, dečko," kaže sa zlokobnim osmijehom na licu. "Prihvatao on to ili ne, znao on to ili ne, Liam voli djevojku i  uradiće sve za nju. Osvojila ga je za tako kratko vrijeme. Mislio sam da neće pokleknuti, ali je samo potvrdio moje mišljenje o njemu. On je običan slabić, a sada? Sada kad znamo koja je njegova najveća slabost, imamo oružje sa kojim ćemo ga potpuno uništiti."

"Njegovo uništenje je nezaobilazno, zar ne?"

"Ispravka, dečko," kaže tiho, jezivim glasom. "Samouništenje. Jer je Liam James Payne i samo on svojim odlukama i djelima odabrao uništiti samoga sebe."

Mislio je da će biti teže slomiti Liama Paynea. Uprkos tome što je bio mlad, bio je pametan, lukav, obazriv i pazio je na svaku sitnicu koja bi ga i na trenutak ugrozila. Svaki njegov postupak izuzetno dobro promišljen, svaka njegova riječ odabrana sa posebnom svrhom. Ali Liam Payne se zaljubio i svima je poznato kako je čovjek, pa čak i najpametniji, u ljubavi jako slijep i glup. On nije nimalo drugačiji. Jedna obična djevojka je od nedodirljivog vođe bande napravila slabića koji je spreman na sve kako bi je zaštitio. Jedna obična Rose Hawthorne, postala je glavno oružje koje vodi do Liamovog uništenja. 

_____

Izvinite što duže vrijeme nije bilo nastavka, ali vjerovatno svi znate da traje školska godina i malo mi je teško uskladiti sve obaveze i slobodno vrijeme tako da mi ostaje vremena za sve.

Bitno je da stee dobili nastavak, za koji se nadam da je dovoljno dobar pošto sam se stvarno potrudila iako je nešto kraći. Značili bi mi komentari, jer mislim da ovde stvarno ima šta da se komentariše. Dva telefonska poziva, Liam i Rose i onda ovo na kraju?

Hvala što čitateeeee

Volim vaaas