James Potter i Sjena

Tost nasred čela

U sobi zidova boje kreme, nalazio se jedan krevet. Na tom krevetu je pod debelim, skrletne boje pokrivačem je spavao jedan dečko crne, razbarušene kose.

Bijaše mrak, tamne zavjese su odbijale od sebe svaku zraku sunca. Nasuprot kreveta, nalazio se ormar tamno smeđe boje, pomalo starinskoga izgleda, kako je namještaj inače izgledao u domovima svih čarobnjačkih obitelji. U istome stilu bijaše uređen ostali dio sobe, reklo bi se da je to soba nekog odraslog čovjeka da tu nije bilo mora navijačkih zastava skrletno-zlatne boje, dvije metle, a i nereda:
odjeća bijaše pobacana na sve strane, više ju je bilo izvan, nego u ormaru, a popadali posteri sa zidova izgledali su kao odbačeni.

„James!", čuo se prigušen glas jedne žene. „James, siđi, doručak je spreman!"

James, onaj dečko crne, razbarušene kose je protrljao oči, a zatim zijevnuo, maknuo je brdo debelih pokrivača sa sebe te prošao prstima kroz kosu, a zatim ustao.

Otišao je do krletke u kojoj je boravio njegov sovac, Nobilis kojeg je nedavno dobio jer je njegov bivši sovac, Posemky misteriozno nestao.

Još nije došlo, pomislio je James, Sirius se ulijenio.

Vidjevši da nema ni traga odgovoru njegova prijatelja, Siriusa, otišao je do vrata, a zatim, onako neuredan, kao da je slučajno preživio pad visok dvadeset metara se spustio niz stepenice.

„James, dušo, tu si", pozdravila ga je njegova majka, visoka žena smeđe kose, mladolika izgleda. „Odi u blagavaonicu, vilenjaci su spremili tvoj najdraži doručak... znaš već... palačinke sa sirom, a imaš i voća, tosta.. ma, vidjet ćeš ti."

  On je bio preumoran da joj išta normalno odgovori, umjesto toga je promrmljao par riječi te se teškim koracima uputio u blagavaonicu, koja se nalazila nedaleko od predvorja.

„Iznenađeeeenje!"
U taj mah, prema Jamesu poleti tost, ravno ga pogodivši u glavu, a on se uhvati na to mjesto gdje je pogođen.

„Ti si tu?!", oduševljeno će James svome prijatelju Siriusu.
Sirius bijaše Jamesov najbolji prijatelj, ona ljenčina od koje je čekao pismo, koje nije došlo.

„Jesam, zapravo sam pobjegao jer se moja draga majčica odlučila praviti da sam mrtav, olakšanje za mene i za nju."

„Kladim se da nije mogla trpjeti tvoju ljepotu, ali da sam ja kod tebe, zauzeo bih tvoje mjesto u Biserima Obitelji Black.", doda James.

„Zašto se ona ne počne praviti da je mrtva, pa se zapravo slučajno ubije?"
Obojica se na tu dosjetku nasmiju, a zatim James sjedne do Siriusa.

„Gdje su palačinke?", upita James.

„Ja sam ih namjerno pojeo", odgovori mu Sirius smješeći se. „Postao sam krme, pokazao bih ti trbuh, ali bi pomislio da sam trudan."

James se, unatoč želji da se natrpa palačinkama nasmije jer Siriusu nije mogao zamjeriti, umjesto toga je uzeo tost i na njega je namazao pekmez.

 „Ti inače jedeš sam?", upita ga Sirius nakon nekog vremena, diveći se tišini koje se nije prije imao prilike naslušati.

„Kako se kad potrefi, nedjeljni doručak jedemo zajedno, osim ako mi se ne pridruže kućni vilenjaci, ali oni više meni toga poklanjaju u tanjur nego pojedu, pa ako sam mu dao i rekao da pojede, nisam pod time mislio: Pokloni mi ovo tu jer sam proždrljiv."

„Ti barem jedeš u miru, tebi mama ne gleda koliko ti pojedeš, koliko piješ ,samo još fali da mi počne naplaćivati obroke, pa mama mi je... na žalost"

Sirius prolazi kroz teško razdoblje u svome životu, naime, obitelj Black je čistokrvna obitelj, ali je jedna od onih koje smatraju da je biti čistokrvan titula, a da svi čarobnjaci koji nisu čistokrvni ne zaslužuju  posjedovati štapić jer, po njihovome mišljenju oni niti nisu čarobnjaci.