James Potter i Sjena

Obiteljski ručak i znak za uzbunu

Misteriozna i problematična su se četvorica probudila u svojoj spavaonici daleko od špilje, Eugeniusa i Gospodara. Jutro tek što je svanulo i prve zrake sunca tek što su izašle te svojom pojavom budile uspavane đake.

Prvi se probudio Crvorep. Sanjao je čudan san, bar mu se činio kao san jer je bio siguran da takvu stvar ne bi učinili ni u ludilu. Međutim, nastavio je ležati otvorenih očiju sve dok nije čuo Jamesa i Siriusa kako nešto mrmljaju.

"Znate, sanjao sam čudan san", tiho će Crvorep da ne probudi Lupina, koji nije spavao, nego se nije pomicao jer mu se nije dalo komunicirati s drugima.

"Stvarno?", namršti se Sirius, "I ja sam sanjao čudan san, a bome i James"

Crvorep se iz ležećeg položaja naglo premjesti u sjedeći te s dozom panike u glasu pita: "Što ste vi sanjali?"

"Ja sam sanjao", započne James, potom zijevne, počeše se po glavi i time još više razbaruši kosu te nastavi: "Sanjao sam da smo išli u neku špilju, bio je mrak. Ne znam zašto bismo uopće tamo išli, mogli smo naslutiti da nešto ne valja, ali to smo ipak mi i naši genijalni umovi. Ušli smo i sve nam se činilo normalnim, dobro, gotovo sve jer smo nakon nekog vremena naišli na jednu prostoriju u kojoj su se kuhali neki čarobni napitci. Tamo smo malo njuškali, a onda...ovaj dio će vas prestraviti: nismo bili sami. Netko je tamo bio, netko je znao da smo mi u toj prostoriji i da njuškamo. Čuli smo glasove. Odjednom se pojavila vatra. Ne obična vatra koja bi zahvatila cijelu prostoriju, vatra se podizala oko nas svakog pojedinačno. Vatra je prvog dokrajčila Siriusa. O Bože, to je bilo užasno. Mislio sam da je mrtav, a onda sam ja osjetio mučninu, vid mi se zamaglio, nisam mogao disati. Onda je vatra dokrajčila mene. Sve što sam čuo bili su daleki glasovi i kricanje. Nakon nekoliko minuta, kad je gotovo sve utihnulo, čuo sam nečiji dubok glas, on se također činio kilometrima udaljenim. Ne znam što je govorio, bio sam u mukama. Merlinove mi brade, ovakav san još nisam sanjao, odsad se držim podalje svih špilja"

Crvorep i Sirius su ga gledali razgoračenih očiju i razapjenih ustiju. Nisu se pomicali narednih nekoliko sekundi. Činilo se da je Jamesov san više uznemirio njih nego Jamesa samog.

"Jamese...", započne Sirius drhtavim glasom, "ja sam to isto sanjao"

James razgorači oči i nasmijao se nadajući se da će mu reći da se samo htio našaliti s njime.

"I ja", tiho će Crvorep pokušavajući suzbiti suze.

Obojica su sad gledala u njega te razgoračili oči.

"Ovo...nije normalno", polako će James.

Nekoliko su minuta tako sjedili u tišini i razmišljali o svojim snovima, sve dok ih nije prekinuo Lupin svojom izjavom:

"Niste to sanjali"

"Molim!?", iznenađeno će oni u isti glas.

"Lupine, znamo da si ti vjerojatno najpametniji od svih nas ovdje, a i prefekt si, ali poprilično sam siguran da znam što sam sanjao", ironično će James u nevjerici.

"Nisi", ponovi Lupin, "Niste to sanjali. Jamese, nisi to sanjao, nisi ni ti, Siriuse, a ni ti, Crvorepe"

Sad su se sva trojica ironično nasmijala, a zatim je Sirius rekao: "Oprosti, ali po čemu to zaključuješ?"

"Jer je gotovo nemoguće da četvero ljudi sanja isti san. Ja sam sanjao da je vatra gutala prvo Siriusa, pa Jamesa, pa mene. Siriuse, ti si sanjao kako je samo tebe, sve ti je ostalo u magli baš zato što jr tebe prvog progutala. Međutim, ti, Crvorepe, tebe je vatra zadnjeg progutala, ako te je uopće progutala i ti si nas svu trojicu vidio kako umiremo. Jesam li u pravu?"