James Potter i Sjena

Parožakova nova "simpatija"

Čim su ušli u vlak, čuli su žamor. Stotine grla koja su jedan drugog pokušali nadglasati da bi ih osoba kojoj su se obraćali čula.  
James je prolazio hodnikom ne bi li naišao na prazan vagon, ali su u svima bili mlađa ili starija djeca da je već pomislio da neće moći naći prazan.
"Hej James", obratio mu se Sirius, jedva je išta čuo od ostalih glasova. "U ovome je Lily!"
Prstom je pokazao na odjeljak koji se nalazio desno od njega, Jamesova su se usta razvukla u osmjeh koji je nekoliko sekunda nakon nestao.
"Nećemo valjda..", pomalo je nesigurno rekao..
"Želiš to.."
"Znam"
"Prihvatit ću to kao potvrdan odgovor"
Sirius je sa smješkom na licu otvorio vrata odjeljka gdje je bila Lily. Sjedila je sa još dvije cure koje je James prepoznao kao Sophiu i Alessiu, njezine dvije najbolje prijateljice.
"Što želiš, Potteru?", obratila se Lily Jamesu, napustila je svoje sjedalo čim je vidila njega i Siriusa na vratima.
"Kad si već pristala na ispunjavanje želja, prvo želim sjesti ovdje", odgovorio je te nabacio osmjeh za kojeg je vjerovao da će je omekšati.
"Mislim da je došlo do nesporazuma", čini se da je James bio u krivu.
"Ja ovdje sve razumijem, sjedni da ti objasnim"
"Pored tebe sigurno neću sjesti"
"Znam da to želiš"
"Da želim sjediti pored konja, otišla bih u staju"
"Gledaj na ovo s vedrije strane, možeš sjediti pored konja i ne biti u staji gdje sve smrdi!"
Lilyne su se prijateljice neprimjetno smješkale dok je James pokušavao osvojiti Lily, znale su da bi gotovo svaka cura dala sve na svijetu da su na njenom mjestu, dok bi ona dala sve na svijetu da su one na njenom mjestu.
"Mislim da bih radije bila u staji."
James je vidio da više nema smisla da se trudi da je osvoji te je znakovito pogledao Siriusa, u njegovu pogledu se vidilo da je razočaran. Izašli su.
"Stvarno je tvrdoglava", promrmljao je James Siriusu dok su prolazili hodnikom koji se za vrijeme koje su oni proveli kod Lily rasčistio.
"Samo se pravi", samopouzdano će Sirius. "Vidi joj se u glasu da je luda za tobom"
"Očito primaš krive signale", iza njih se čuo njima poznat glas, okrenuli su se, a ispred njih je stajao glavom i bradom Remus Lupin.
"Lunac!", pozdravili su ga, a potom ušli u jedini preostali prazan odjeljak, Crvorep im je čuvao mjesto.
"Merlinove mi brade! Mislio sam da ste zakasnili!", odahnuo je Crvorep gledajući u trojicu.
"Malo smo se zadržali kod Lily", prokomentirao je James.
"Totalno ludi za tobom", reče Tihotap ignorirajući Lunčev pogled.
"Boljerečeno ludi od bijesa", napokon se umiješao i Lunac.
Na njegove riječi se James samo nasmijao, iako je znao da je istina što on govori, odlučio je ignorirati to
i nadati se da je Sirius u pravu.
"Ludi... od bijesa...", poče Sirius nesigurno. "..jer sve cure trče za Jamesom!"
Lunac je samo prevrnuo očima na Siriusove riječi, znao je da nema smisla.
"Kako god..." rekao je.
Remus se bacio na jednu od dvije klupe koje su stajale jedna nasuprot drugoj te stao razmišljati o tome kada bi slijedeći puni mjesec trebao pasti.
"Kojeg datuma pada puni mjesec?", upitao je odsutno nakon razmišljanja.
"Mislim da za dva tjedna", odgovori mu James koji je donedavno raspravljao sa Siriusom koje bi moglo biti najbolje mjesto za spoj sa Evansicom. "Tad bismo mogli đir po Hogsmeadeu."
Lupin ga je zamišljeno pogledao, a zatim odgovorio:
"Već smo tamo bili deset puta neovisno o obliku."
"Možemo i jedanaesti"
James ih je samo promatrao, uvijek je bio za ako je riječ o nečemu što se ne bi trebalo napraviti, ali je jednostavno volio adrenalin. Njega nisu ni trebali pitati slaže li se sa Siriusom, odgovor je već bio očit, a njega su zaokupirale druge misli.
Lily.
Lily je bila njegova muka onoliko koliko je bila njegova radost, volio je njezinu prisutnost, ponekad bi joj htio prići bez da ga obasipa riječima za koje se pravio da ga ne pogađaju. To je donekle bila istina, nisu ga toliko pogađale, zbog njih joj se htio još više približiti, ali je joj jednom želi praviti društvo da to ona hoće i da u tome uživa. Znao je da će se to jednog dana ostvariti jer bi uvijek dobio sve što bi želio, na putu mu je jedino stajao Severus Snape kojeg je krivio za sve svoje neuspjehe.
"James, jesi tu?", iz razmišljanja ga je prenuo Lunac koji mu je prstima pucketao pred očima kako bi se on osvijestio.
"Jesam, razmišljao sam.", odgovorio je.
"Opet Evansica?"
"Severus Snape"
"Znam da voliš ono što ne možeš dobiti, ali zar si se prebacio na Snapea?", podrugljivo mu je dobacio Sirius.
"Jednostavno volim dečke velikog nosa..", zamišljeno će James, njegova ozbiljnost je trajala desetak sekundi, dovoljno da u to uvjeri Crvorepa, a zatim je prasnuo u smijeh.
"Oduvijek sam znao da preko Lily želiš doći do njega", nastavio je Sirius. "ali nisam znao da je to toliko ozbiljno."
"Nisam ni ja sve dok ga nisam vidio kako se slaže s mojom majkom, pomislio sam samo na to kako bi se oni slagali i kako bi radosno čuvala našu djecu."
"Ali ja sam mislio da ti se sviđa Lily!", razočarano će Crvorep koji je bio uvjeren da su oni ozbiljni.
"Ajme Peter", kroz smijeh mu dobaci Sirius. "samo se šalimo"
"To može, a i ne mora biti šala, Siriuse!", rekne James pogledavši ga ozbiljno.
"Šala je.", samouvjereno će on
"Kako to znaš?"
"Da si gay, zaljubio bi se u mene."
James ga je pogledao jednako kako gleda i Lily te ga upitao smije li mu sjesti u krilo, što je Sirius odbio, a Crvorep ih je cijelo vrijeme zbunjujuće gledao.
"Kolica, kolica s hranom! Želite li štogod uzeti?", upitala ih je žena koja je od odjeljka do odjeljka prolazila prodajući kojekakve slastice.
"Uzet ćemo mnogo", obrati joj se James dok je po hlačama tražio novčarku.
"Četiri pakiranja graha sveokusnjaka...osam čokoladnih žaba...", tu je počelo Jamesovo nabrajanje što sve žele naručiti, trajalo je barem deset minuta, a sveukupno su platili pet galeona, cijenu su prepolovili na četiri dijela tako da je svatko platio jednako.
"Čudim se što nisam krme", rekao je James otvarajući čarobnjačku paštetu koja, kada bi je se otvorilo bi se sama namazala na komad kruha koji bi se odnikud stvorio.
Svi su sve zajedno jeli, najviše je ostalo graha sveokusnjaka, a kad su vidjeli koliko ga je ostalo, odlučili su zaigrati igru.
"Ja ti dam jedan grah sveokusnjak, ti ga moraš staviti u usta....i progutati", predložio je Sirius.
Lunac je uzeo prvi grah te ga dao Peteru, bio je zelene boje.
"Pojedi", dobacio mu je kroz smijeh.
Peter ga je pomno promotrio sa svake strane nagađajući kojeg bi okusa mogao biti, a potom ga je ubacio u usta.
Čim ga je stavio u usta, ona su se iskrivila, a nos mu se spljoštio. Nastavio je žvakati, a potom je progutao.
"Vidim da ti se svidjelo", prokomentira James.
"Odvratno, vjerujem da je to okus bljuvotine i špinata."
"Druga runda, Crvorep daje grah Lupinu", rekao je Sirius glumeći komentatora utakmice.
Crvorep je pružio Lupinu grah smeđe boje, na njegovu izrazu lica se vidjelo da nije bio izrazito oduševljen njegovim odabirom.
"Hajde Lunac, nemoj nam rušiti nade", povikne Sirius tonom koji je odavao zadirkivanje.
"Da, hajde", poduprio ga je i Peter.
Lunac je učinio isto što je i Peter: pomno promotrio grah ne bi li mu išta s njegove teksture odalo kojeg je okusa, a zatim zažmirio i stavio ga u usta.
Odjednom je podigao obrve i razgoračio oči, pa se namrštio, činilo se da ipak nije toliko loše"
"Očekivao sam okus zemlje...", prokomentirao je žvačući. "mislim da je to cimet...pomiješan sa čokoladom, nisam siguran..."
"Čiji je sad red?", upita James.
"Sad je red na Luncu da da grah meni", odgovori mu on.
"Ovo će biti dobro", reče Lunac podlo se smješkajući.
Iz vrećice je izvadio grah ljubičaste boje. iako je izgledao primamljivo, nagađao je da nije bio jer se nije mogao sjetiti ničeg finog što je ljubičaste boje.
"Izvolite, voditelju emisije.", obrati mu se Lunac i pruži mu grah u ruku.
"Hvala, obični puče."
Sirius je uzeo grah, učinio isto što su i preostala dvojica te ga stavio u usta zatvorenih očiju.
Čim ga je stavio u usta i zagrizao, isplazio je jezik. Njegova usta su se sikrivila i namrštio je obrve.
"Odvratno", počeo je dok se prisiljavao da proguta. "Mislim da je to...patlidžan"
James se počeo smijati zajedno sa Remusom i Peterom.
"Ne smij se, osvetit ću ti se!", zaprijeti mu Sirius.
"To bih volio vidjeti"
Sirius mu je pružao jedan grah smeđe boje nadajući se da će to biti ili okus zemlje, ili okus stolice stoga se podlo nasmiješio.
"Ne zaboravi progutati!"
James je uzeo, promotrio ga te ga ležerno stavio u usta. Isprve se namrštio dok je žvakao, a onda se osmjehnuo.
"Pečena svinjetina", rekne.
"Stvarno?", razočarano će Sirius.
"Mislim...odvratno je, ali ne onoliko koliko je patlidžan."
Još su tako neko vrijeme igrali tu igru, Siriusa je zapalo more odvratnih okusa, od okusa sluzi do okusa prokulica, James se za to vrijeme najjače smijao, dok je Lupin planirao što bi sljedeće mogao dati nekome da proba.
Vrijeme je teklo vrlo brzo da su za čas došli blizu Hogwartsa.
Kad su izašli iz odjeljka, hodnik je bio krcat tako da su se morali provlačiti kroz more ljudi kako bi što prije izašli i ušli u kočije koje su vukli testrali.
Od njih četvero, samo je Sirius mogao vidjeti testrale, nikada to nije objašnjavao.
"Nekako mi je falio Hogwarts...", rekao je Lupin dok su sjedili u kočiji.
"Ima poseban miris...sviđa mi se taj miris..", zamišljeno će Peter.
"To je miris hrane", reče James smiješeći se, navikao je na Peterovu glad i čestu potrebu za hranom.
Većina ih je po tiho pričala u kočijama, dok su ostali šutjeli i gledali u nebo, bili su kao pod utjecajem nekih posebnih droga zvanih Hogwarts.
Uskoro su se se toliko približili da su vidjeli cijeli dvorac, većina ih je bila uzbuđena što će opet provoditi vrijeme tamo.
Kad su ušli, dočekala ih je tipična dobrodošlica: dvorac u punom sjaju, sve miriši na hranu koju su jedva čekali kušati, u zraku se osjećala nekakva neobjašnjiva napetost.
"Dobro došao drugoj kući, James", promrljao je Parožak sebi u bradu. Volio je Hogwarts, za njega je to bio drugi dom. Jedino što nije volio bili su Slytherini i određeni profesori.
Kad su svi, osim učenika prvog razreda posijedali za stolove svojeg doma, slijedio je govor ravnatelja, Albusa Dumbledorea.
"Imam samo nešto za reći prije nego što razvrstavanje počne, a to je: neka razvrstavanje počne!"
Svi su mu zapljeskali, a poneki se i nasmijali, pogotovo prvašići iako su bili nervozni. Ostali su učenici navikli na njegove duhovite govore stoga ni ove godine nisu očekivali nešto drugo.
Odjednom se začuo glas: bio je to Razredbeni klobuk, slijedila je njegova pjesma:
"Jesam star,
al' sam mudar
Za razvrstat' imam muda
Što sakriva tvoja glava luda
Imam priliku pogledati
Nju ću dobro iskoristiti
Otvori mi um svoj
Jer ja vidim kroz površinski sloj
Razmislit ću
Prosudit ću
Odluku pravu donijet ću."
Svi su veselo zapljeskali osim prvašića koji su bili pod velikim stresom. Pored stolčića na kojemu se nalazio Razredbeni klobuk je stajala profesorica McGonagall koja je u ruci držala svitak pergamenta i s njega čitala imena učenika po redu, a svaki je dolazio da bude razvrstan.
"Timothy Aldern"
Iz grupice je izašao crnokosi dječak blijede puti. Preplašeno je sjeo na stolac, a profesorica McGonagall mu je stavila klobuk na glavu.
"Ravenclaw!"
Svi učenici sa ravenclawskog stola su zapljeskali, a on je ponosno potrčao prema njima.
"Rose Bellatour"
"Gryffindor!"
Gryffindori su zapljeskali te joj udijelili riječi poput "Bravo, upala si  u najbolji dom" ili "Gryffindor je najbolji, imaš sreće.
Kako je vrijeme odmicalo, tako je sve više učenika bilo prozvano, sad je preostao samo jedan:
"Eric Zaclodgen"
Prišao je stolčiću te sjeo na njega.
"Hufflepuff!"
Hufflepuffi su zapljeskali. On je bio zadnji, što je značilo da uskoro počinje objed.
Na stolu su se odmah pojavile na tridesetke vrsta jela, bilo je tu svega, od obične piletine do kojekakvih specijaliteta.
"Falili su mi ovakvi obroci", rekao je Lupin. "Gladan sam kao vuk"
Na to su se James, Sirius i Peter nasmijali, a potom nastavili s jelom i pićem.
Nakon što su se svi najeli i napili, slijedio je završni ravnateljev govor.
"Pošto smo sad svi omamljeni i umorni od jela, samo bih još nešto htio dodati: želim vam svima sretnu godinu, Hogwarts će biti tu da vas pouči, a oni, kojima je ovo zadnja godina, njima će uskoro biti samo jedno lijepo sjećanje, uživajte"
Pod vodstvom prefekta, a jedan je od njih i bio Lupin, svi su se uputili u svoje društvene prostorije kako bi se odmorili od jela, a potom zaspali.