James Potter i Sjena

Plan proveden u djelo

Jutro je svanulo. Sat je otkucao četiri sata ujutro, a to je značilo jedno: u roku od sat vremena nalazit će se u istoj prostoriji kao i Gospodar. Tad će, kad on bude najmanje očekivao uzeti stvar u svoje ruke te preokrenuti splet događaja u svoju korist. Napokon će saznati tko je ta osoba koja ga cijelo vrijeme drži u šaci, osoba s kojom surađuje.

Okrenuo se i pogledao na drugu stranu kreveta da bi primjetio kako njegova žena ne leži ondje. Nekoliko ju je puta pozvao imenom, ali se nije odazvala, stoga je zaključio da je vjerojatno opet otišla u ranojutarnju šetnju. Navikao je na njene čudne aktivnosti.

Možda mu je čak i dobro došla njena odsutnost, time je izbjegao mnoga pitanja poput: “4 su sata ujutro, što pobogu radiš budan?"

U roku od petnaest minuta bio je spreman za polazak. U torbu od zmajevske kože spremio je sav alat koji će mu trebati da jednom zauvijek stane na kraj Gospodaru: svoj čarobni štapić i bočicu otrova kojeg je izvukao iz zaliha. Taj će otrov u nekoliko minuta potpuno paralizirati Gospodara na nekoliko sati. Čim se to desi, skinut će mu tu crnu masku s lica i saznati tko je. Nakon toga će ga zatočiti...
Bio je pomalo nervozan te nije mogao obuzdati crne misli, ali ga je u isto vrijeme vodio adrenalin i žar u prsima koji teži za osvetom.

U ruke je uzeo metlu, u tišini izašao iz ogromne vile njegove obitelji te se odgurnuo s tla i vinuo u vis. Vjetar uzrokovan brzinom razbuđivao ga je, a adrenalin gotovo da mu je upravljao čitavim tijelom. Umalo se počeo histerično smijati, samo ne smije dopustiti da ga njegova samouvjerenost prevari.

Uskoro se našao na odveć mu dobro poznatom mjestu, pred špiljom u kojoj je posljednjih mjeseci proveo dobar dio svog dragocjenog vremena. Potiho je ušao, trudeći se da izbjegne ikakvu buku te Gospodara uhvati na prepad, ali ga je Gospodar preduhitrio.

"Nema potrebe za prikradanjem", iza sebe je začuo dubok glas Gospodara. Trnci su mu prošli tijelom, a kako bi izbjegao dojam sumnjivosti, nasmijao se.

"Razumijem, naravno", odgovorio je on. Imao je osjećaj da mu Gospodar čita misli.

Gospodar se glasno nasmijao, a potom ga pozvao da krenu unutra, nemaju vremena za gubljenje. Eugeniusu je pao kamen sa srca kad je shvatio da Gospodar nije prokljuvio njegove zle namjere.

Hodali su u tišini kroz bakljama osvijetlien kameni hodnik. Svaki im je korak odjekivao, svaki se šum čuo. Bilo je jezivo.

Čim su ušli u prostoriju, Eugeniusu je bilo jasno da bi mu bilo bolje da se prihvati posla. Iskoristio je trenutak Gospodarove nepažnje kako bi izvadio štapić i otrov. Nije još htio odati svoje namjere, stoga se primio posla i čekao prvu priliku da otrovom omami Gospodara te sazna njegov identitet.

"Dodajte mi dlaku jednorovog repa", Eugenus će potiho.

Gospodar mu pruži dlaku jednorovog repa te ju isječe na dva dijela, zbog čega je zaradio začuđen pogled od Eugeniusa.

"Potrebna je cijela dlaka, ne pola", zbunjeno će Eugenius.

"Zar doista?" sarkastično mu odgovori,"Dodaj polovicu sad, a drugu polovicu dodaj nakon arome pitonovih očnjaka. Time će napitak poprimiti tamnozelenu boju i žuti sjaj.  To nam odaje jačinu napitka"

Eugenius ga začuđeno pogleda i odgovori za nekoliko minuta: "Otkud vam to?"

Gospodar se nasmije, a potom dobaci: "Cijeli sam život proveo putovajući svijetom nakon bijega od doma. Drevni su egipatski čarobnjaci upravo ovako spravljali ovaj napitak"

"Zašto onda mene koristite za ovaj zadatak ako raspolažete većim brojem informacija od mene?"

"Zato što ja imam znanje, a ti vještinu. Vještina bez znanja ne može, a znanje bez vještine još manje. Savršeno se nadopunjavamo. Nadam se da me nećeš natjerati da zažalim - ili da zažališ što sam te ikad prihvatio kao svog suradnika"

Eugenius mu je svim srcem htio odbrusiti, ali se oduprio svom nagonu da ga poklopi i time nahrani svoj glomazan ego, i sam je bio svjestan te činjenice. Međutim, djelovao je po svom razumu jer je imao plan, a taj je bio da sazna tko je Gospodar, čije se lice nalazi ispod te krinke, a čije tijelo ispod pelerine. Na svjetlu i u tami je djelovao kao zloduh, kao sjena.

Još su neko vrijeme proveli spravljajući napitak namijenjen Lorainne Potter, Jamesovoj majci, zbog koje je nekoliko mjeseci proveo spravljajući sve te napitke. Samo je htio znati tko se nalazi iza svega toga i zašto. U njegovom je sjećanju Lorainne Potter brižna žena koja se zalaže za svog sina i svoju obitelj. Nije se mogao sjetiti osobe koja bi njoj htjela napakostiti.

"Pauza", promrmljao je Gospodar dodajući Eugeniusu aromu pitonovih očnjaka.

"Molim?", zbunjeno ga upita Eugenius.

"Rekao sam pauza. Sad čekamo sat vremena da aroma pusti boju i bude na vrhuncu svog djelovanja, nakon toga dodajemo drugu polovicu dlake iz jednorogovog repa. Jeste li za čaj, Eugeniuse?"

Eugenius je znao da mu je ovo prilika. U čaj će kriomice umetnuti otrov, koji će potom Gospodar, ne sluteći ništa, popiti.

"Dopustite mi sa skuham čaj", reče Eugenius, a Gospodar se zavali u naslonjač pored kamina.

"Naporan je ovo posao...doista je naporan", oglasi se Gospodar ispijajući Eugeniusu nepoznatu tekućinu iz zamagljene staklene bočice. Nakon što je progutao njen sadežaj, namrštio se i nakašljao, a potom prekorio Eugeniusa što ga promatra, a ne radi.

Eugenius je kriomice iz džepa pelerine izvadio izrazito sićušnu staklenu bocu te u napitak predviđen za Gospodara ispustio nekoliko kapi iz nje. Dobra je stvar bila što mu je Gospodar bio okrenut leđima.

Nakon nekoliko je minuta i čaj bio gotov. Eugenius je Gospodaru pružio šalicu ispunjenu kipućim napitkom, a on je ispio jedan gutljaj.

"Znaš li što nakon ovog slijedi?" upita ga Gospodar.

Eugenius kimne, ispije gutljaj te mu odgovori: "Ako ovo prođe kao po planu...James Potter više neće imati majku"

Gospodar se nasmije, a zatim dobaci: "Za to su nam potrebna još dobra dva tjedna, Eugeniuse. Ako išta pođe po zlu, potrudit ću se da tvoja žena više ne bude imala muža"

Eugenius bi se naježio i trnci bi mu prošli tijelom da nije skovao plan protiv Gospodara pomoću kojeg će ga raskrinkati. Gospodar je bio izrazito pametan: ako je spreman ubiti jednom, učinit će to opet. On zna sve njegove najmračnije tajne, a to znanje može iskoristiti protiv njega samog.
Nije mu vjerovao. Morao ga se riješiti.

Znao je da bi otrov trebao početi djelovati u roku od deset minuta, što bi značilo da je riječ o samo nekoliko minuta. Nekoliko ga minuta dijeli od spoznaje tko je Gospodar.

"Eugeniuse", promuklim mu se glasom obrati Gospodar, a Eugenius naćuli uši: zacjelo je počelo, "Ne osjećam noge"

Eugenius je ukipljeno sjedio na naslonjaču i čekao trenutak kad će Gospodar izgubiti kontrolu nad čitavim svojim tijelom, kad će biti u cijelosti paraliziran.

"Eugeniuse...", ponovo će Gospodar, "Eugeniuse!"

Ali Eugenius nije odgovarao, samo je nastavio ispijati svoj čaj.

"Cornix cornici oculos non effodiet¹", kaže Eugnius uz podsmijeh, "Kako da znam da ja nisam sljedeći? Kad ovo sve završi, ja ću biti tri metra ispod zemlje. Raspolažete tajnama koje zna tek šačica ljudi, ili samo moja žena i ja. Ovo neće rezultirati mojom pogibijom"

Eugeniusove su oči zasjale zlim sjajem. Polako se približavao Gospodaru koji je sjedio paraliziran. Ovo nije mogao ni naslutiti...ovo nije mogao predvidjeti. Nadao se da mu je utjerao dovoljan strah u kosti da se ne pobuni protiv njega, ali ga je time samo potaknuo na pobunu.

Stajao je ispred njega i gledao ga ravno u proreze za oči. Za nekoliko će sekundi saznati tko se nalazi iza te krinke, za nekoliko će sekundi saznati tko se to njime poigravao cijelo vrijeme.

______________

[Dovršeno 8.7.2017.]

*¹Latinska izreka: Vrana vrani neće iskopati oči.