James Potter i Sjena

Špilja usred ničega

Prošao je cijeli tjedan od onog događaja s Remusom, kad je Severus Snape zatekao problematičnu četvoricu kako se pokušavaju iskrasti iz škole da bi otišli tko zna gdje. Međutim, on je vidio manje nego što su oni mislili da je. On ih je čuo jednom prilikom kako se dogovaraju oko odlaska iz škole u gluho doba noći te se nadao da će ih uvući u nevolju ukoliko ih uhvati na djelu. Međutim, nije vidio Jamesa kako se preobražava u jelena, niti Siriusa kako se preobražava u psa. Jedina stvar, koja je zapravo i najgora stvar, je bila ta da je vidio Remusa djelomično preobraženog u vukodlaka.

Sljedeći put kad ih je vidio, dao im je do znanja da zna više nego što bi trebao, na što mu je James samo zaprijetio da će mu prirediti osvetu kakvu ne može ni zamisliti. Nadao se da će to ušutkati Snapea na neko vrijeme.

Uspio je u svome naumu: Snape im se više nije obraćao...nije im se obraćao jer je u tišini kovao plan, u tišini je istraživao, u tišini je čitao, odlazio u knjižnicu... Oni nisu ni naslutili što se sprema.

Taj događaj nije bio davno zaboravljen, sjećali su se oni toga, ali su htjeli otići i istražiti Hogsmeade prije nego što počnu praznici jer su znali da bi ih znatiželja proganjala.

"Kakav je plan?", upitao je James Siriusa. Bili su u svojoj spavaonici. To je bilo jedino mjesto za koje su znali da mogu pričati o čemu god hoće, bez da ih netko ometa ili prisluškuje.

"Plan za što?", odgovori mu on pitanjem.

"Pa plan za Hogsmeade, zar si već zaboravio?", podsjeti ga Lupin.
Ovih je dana bio neobično tih. Čim su čuli njegov glas su se okrenuli prema njemu da bi se uvjerili da to on doista govori.

"Mogli bismo danas..", zamišljeno će James, "nadam se da ćemo nešto naći. Jedva te čekam vidjeti kako plešeš po društvenoj prostoriji u boksericama"

"Nadao sam se da si zaboravio na to", kroz smijeh mu odgovori Remus.

"Nadao sam se i ja...", reče James.

"Kad bismo mogli krenuti? Već je deset sati...trebali smo se malo prije organizirati", oglasi se Crvorep.
On je također bio neobično tih ovih dana. Razlog tome je bila bukvica koju su mu očitali James i Sirius.

"Čim sat otkuca ponoć...", tajnovito će Sirius, a onda se počeo smijati: "Šalim se, bilo bi dobro da krenemo što kasnije, barem oko ponoć i pol. Tad ćemo biti sigurni da Cmizdrus već spava i da nećemo na odredište doći nas trojica umjesto nas četvorice"

Crvorep je znao da govori o njemu: znao je da je Sirius bio posebno osjetljiv na takve stvari, čak više od Jamesa. James mu je očitao bukvicu i to je bilo sve, ali je Sirius još uvijek bio pod dojmom. Nije htio da ih Cmizdrus opet ostavi u pokušaju da sačuva svoja leđa.

"Dogovoreno", jednoglasno će ostala trojica, pa čak i Crvorep, koji je to izgovorio neobično tiho.

Ostatak su večeri proveli u razgovoru i zbijajući šale. Sirius je malo popustio pritisak nad Crvorepom, ali ga je još uvijek na trenutke mrko gledao, što on i sam zamijetio. Bilo mu je jasno da, ukoliko želi ostati u dobrim odnosima sa Siriusom, će morati paziti što radi.

I doista, kao da se Sirius nije šalio, čim je sat otkucao ponoć, oni su se zaputili prema Hogsmeadeu. Uzeli su svoja dva pomagala zlata vrijedna: Mapu za haranje i Plašt nevidljivosti.

Sva su se četvorica nagurala ispod Plašta, a da ih itko otkrije, nasmijao bi se: vidio bi četiri sagnuta tinejdžera koja su se stisnula jedan uz drugog kao da se pokušavaju međusobno ugrijati. Krenuli su tajnim prolazom koji je vodio do Medičarnice. To im je bio najkraći put do Hogsmeadea. Kad dođu tamo i izvuku se iz Medičarnice, krenut će prema izlasku Hogsmeadea, a do toga će im trebati dobrih pola sata ubrzanog hoda.