Storm

Part 1

Mrzim dane kada nemam posla. Mrzim hodati hodnicima gore-dolje, hodati po ordinacijama kako bi ispijala kafice sa ostalim medicinskim sestrama i doktorima. Vecina njih to radi svakodnevno a nakon toga se brinu o svojim pacijentima. Mislim da ti nije u redu. Svi oni su ovdje iz jednog razloga. Ne da ispijaju kafice, da tracaju onog novog doktora koji sve cure obori sa nogu, nego da pomazu ljudima koji dolaze ovdje kako bi im se ukazala njega i pomoc. Pogledala sam na sat. 4:34 PM.
"Jos pola sata, sestro Jessica." pogledala sam u doktora kojem sam bila desna ruka vec tri mjeseca. Spustio je naocale na nos i pogledao u mene "Nema danas bas nekog posla?" upitao me je a i sam zna da smo od jutros primili 4 pacijenta koji su ovdje dosli samo zbog gripe.
"I sami vidite da nema." rekla sam i stavila ruke u dzepove od svoje uniforme.
"Dodji sjedi ovdje." pokazao mi je rukom na stolicu koja je bila ispred njegova stola. Zamisljeno je gledao u mene i ne bas po prvi put bi se osjecala neugodno.
"Koliko ima od kako radis ovdje?" postavio mi je neobicno pitanje.
"Od kako sam maturirala, sutra ce biti tacno tri mjeseca."
"I, ti i dalje ostajes pri odluci da budes samo medicinska sestra?" kimnula sam glavom "Vidi, Jessica, ti si bila najbolji ucenik u toj skoli, zar ne mislis da je steta da stanes na tome?"
"Prevelika je odgovornost to da postanem doktor. Ne mogu se ja nositi sa tim." zakolutala sam ocima a onda je neko pokucao na vrata "Izgleda da imamo pacijenta." ustala sam sa stolice a onda je u ordinaciju usla Kim, moja najbolja prijateljica.
"Smetam li?" upitala je i uputila doktoru mali, slatki smjesak.
"Ne." on je kratko odgovorio a onda se okrenuo meni "Razmisli jos...". Kimnula sam glavom iako se tu nema nista puno za razmisljati. Otvorila sam vrata od moje male ordinacije u kojoj je jedva stao stol sa 3 stolice i ormaric za moju odjecu. Pritvorila sam vrata kad je Kim usla unutra.
"O cemu da razmislis?" upitala me tiho kako doktor Martin ne bi cuo.
"Da budem doktorica. Da nastavim sa skolom." odmahnula sam rukom te pokusala da stol dovedem u red jer je na njemu bilo hrpa papira.
"Pusti to, gdje me vodis sutra?" veselo me upitala. Sutra mi je rodjendan i ona sad ocekuje da je odvedem negdje vani.
"A zasto bi te negdje izvela?"
"Cekaj da razmislim..." stavila je kaziprst na bradu i pogledala u zid pokusavajuci da odglumi neku scenu gdje ona razmislja "...mozda zato jer ti je rodjendan?" unjela mi se u facu a ja sam se odmakela korak u nazad.
"OK, smiri strasti. Ne idemo nigdje, ne slavim rodjendan." to je tradicija vec 4 godine.
"Od kako sam te upoznala ti ne slavis rodjendan. Ja ne znam sta se u proslosti desavalo ali znam da ce Kim to da promjeni."
"Fino kazes da ne znas, nema se tu sta mijenjati."
"A stvarno, zasto ti to NI MENI ne zelis da kazes? Ocigledno ima neki razlog zbog cega ne slavis rodjendan." pravila sam se da ne cujem njene kritike, pitanja i sve ostalo. Otvorila sam ormaric i izvadila hlace i majicu kako bi se presvukla.
"Slusas li ti mene?"
"Kim, ta je tema zavrsena. Ne slavim rodjendan. Gotivo."
"Jos mi nismo stavili tacku na ovo, Jessica."

...

Cijelo vrijeme slusam to kako trebam da proslavim rodjendan, kako je to dan kad sam se rodila i kako bi Kim bila izgubljena na ovom svijetu da nema mene. I pored toga navela je jos hiljadu razloga zasto bi ja trebala da proslavim rodjendan. Nije me ubjedila i ne moze me ubjediti, no ona je to nastavila i od kuce. Telefon mi je non stop piscao na kuhinjskom stolu dok sam pripremala veceru. Unaprijed sam znala cije su to poruke na Messengeru i sta pise u njima pa se nisam zamarala time i nastavila sam da przim filete. Otac se vraca sa posla za nekih 15ak minuta a Leon se vec odavno vratio sa treninga. Vecera je bila gotova u trenutku kad su i otac i brat usli u sobu. Leon je odma poceo da ubjedjuje oca kako treba da mu nadje neki klub u kojem bi mogao da pokaze svoje sposobnosti i da napokon sa svoje 22 godine pocne da donosi neki novac kuci. Otac se pravio da to slusa a zapravo je mastao samo o krevetu. Dugo radi kao advokat i poznat je u Londonu pa ima dana kad ga i ne vidjamo na veceri, a onda ima i dana kad je opusten i sretan za ovim stolom. Sjela sam pored Leona a cetvrta stolica je ostala prazna kao i posljednje 4 godine od kako se avion srusio. Mama je bila stjuardesa i na zalost bila je u tom avionu. Nikad joj tijelo nisu nasli ali tu je bila njena torba sa svim njenim dokumentima i mojom i Leonovom slikom u novcaniku. Telefon mi nije dugo zvonio, skoro cijelu veceru se nije cuo, vladala je neka tisina i samo bi se cule kasike kako lupaju od tanjur, a onda je ton sa Messengera prekinuo tu tisinu. Leon je brzo izvadio svoj mobitel iz dzepa misleci da je to njegov mobitel. Otac je gledao u mene dok sam uzimala telefon sa stola a onda odgurnuo tanjur od sebe, ustao sa stolice te izasao iz kuhinje. Cijelu noc nista nije rekao.
"Sta je njemu?" Leon me tiho upitao.
"Vjerovatno ti i tvoji glupi zahtjevi da igras fudbal za poznate klubove." odbrusila sam mu te ustala od stola "Kad zavrsis sa vecerom pocisti stol.". Brzo sam izasla iz kuhinje jer Leon nikad ne zeli da bilo sta uradi a ja sad nemam zivaca da slusam to kako je on musko a kako je ciscenje za zene. Otvorila sam poruku ba Messengeru kad sam usla u sobu. Bila je to Kim ali ovaj put poruka nije bila vezana za moj rodjendan.
"Ajmo vani. " kratko je napisala i cak stavila tacku koju nikad ne stavlja...
"Jel moramo? Nisam bas neko drustvo veceras."
"Jess, molim te. Ne mogu u ovoj kuci biti vise ni minute." OK. Opet se posvadjala sa gosp. Jean. i vjerovatno sad zeli da je izvucem iz kuce. Mrzila sam kad bi se ona svadjala sa mamom i uvijek sam je napadala zbog toga pa cak iako je Jean kriva, jer Kim ne zna kakav je zivot bez mame i voljela bi da nikad ne sazna, bar ne jos. "Cekam te u nasoj diskoteci za nasim stolom." brzo je napisalani odma se odjavila. Sad moram da idem... Izvadila sam crnu cipkanunmajicu iz ormara i crvenu suknju te se brzo obukla. Kroz kosu sam samo prosla uljem od kokosa te izasla iz sibe uzimajuci crnu torbu i mobitel. Sreca pa nisam skinula sminku kad sam se vratila sa posla.

*u diskoteci*

"Heeej Kim." prisla sam nasem stolu i zagrila je. Imala je osmijeh na licu i skakala oko naseg stola uz muziku.
"Znas koga sam srela? Ko ce veceras biti za ovim stolom sa nama?" izgledala je kao da je srela neku osobu iz Hollywooda i vikala je.
"Ne Kim, kako bi znala?" ironicno sam se nasmijala te sjela na stolicu i gledala prema sanku da dozovem konobara jer mi se neda ici tamo do njega.
"Dva decka su u pitanju. Vidjet ces kad dodju." nasmijala se te je pocela da se okrece oko sebe, vjerovatno ih je trazila u guzvi a oni su je ispalili i pobjegli. Greg je dosao do naseg stola sa sokom od visnje.
"Znam da ovo pijes pa da se ne vracam opet tamo."
"Ou bas sam veceras htjela jedno pivo." pokusala sam da ostanem ozbiljna i da se ne pocnem smijati ali i konobar i Kim su gledali u mene. "Salim se, budale." odmahnula sam glavom i uzela onaj sok sa stola. Kim me uhvatila za podlakticu i gledala u jednom smijeru.
"Eto ih." podigla sam glavu a prema stolu su isli Harry Styles i Zayn Malik. O ne, samo ne on. Zatvorila sam oci i progutala neku knedlu u grlu.
"A Kim, mi smo mislili da si otisla." cula sam Harry-jev glas a onda otvorila oci i nasmjesila se. Pruzila sam ruku prema njemu kao da ga ne poznajem, kao da one tri godine nisu postojale.
"Jessica."
"Harry, Harry Styles."
"Ja sam Zayn." crnokosi decko se ubacio.
"Jessica, drago mi je." uzvratila sam mu osmijeh a onda sam ostatak veceri sutila. Ne znam dal je ovo neki znak, mozda bi sad Kim trebala da zna sve. Zasto ne slavim rodjendan, zasto ima taj jedan dan u godini kad ne izlazim nigdje, kad se zatvorim u sobu i ne izlazim iz nje... zasto uopste ne slusam One Direction. Primjetila sam kako me Harry gleda i nesto se samnom desavalo. Zeljela sam da ustanem od stola i da odem odavde no nesto me tu drzalo, kao da sam zaljepljena za stolicu. Harry se nageo prema Zaynu i nesto mu rekao a odma poslije toga Zayn i Kim su se izgubili u masi na plesnom podiju. Ja i Harry smo ostali sami. Srce mi je lupalo kao ludo, mislim da se cak i primjeti, mozda mi i majica odskace na tom mjestu. Harry je spustio ruku na moju nogu a ja sam zatvorila oci.
"Jessy, zasto se pravis da ti one tri godine nisu nista znacile?" pogledala sam u njega a onda ustala sa stolice, uzela torbu i zaputila se prema izlazu. Ovo ne moze ovako, nisam trebala veceras da izadjem. Ovo je greska. Zaustavila sam se vani ispred diskoteke i pogledala u nebo puno zvijezda.
"Proklestvo." tiho sam izgovorila a onda sam osjetila kako neko stoji iza mene, ne neko, nego Harry. Znala sam da je to on. Nisam se uspjela ni okrenuti kako treba a on me povukao skroz do sebe i poljubio me.