Storm

Part 6

Dosli smo do auta kad je kisa jako pocela da pada. Bili smo mokri, kosa nam je bila sljepljena ali smo oboje umirali od smijeha. Srce mi je jako kucalo jer smo cijelim putem trcali i svega sam jednom zastala da uzmem zraka. Harry se jednom ponudio da me nosi na ledjima no nisam mu dozvolila, za sto meni moje noge sluze.
"Ima moja dukserica nazad, skini dzemper i nju obuci, mokar je a i hladno je."
"Nema pot.."
"Jessy, ok je. Stvarno." dohvatio je duksericu sa zadnjeg sjedista i spustio je meni u krilo. Skinula sam dzemper i obukla duksericu samo zato jer mi je bilo hladno, a ne zelim se i prehladiti i zaraziti jos vise pacijente na poslu. Harry je upalio auto i bas kad smo krenuli pocelo je da grmi, sijeva i led je bio slag na torti. Zatvorila sam oci i navukla kapu preko glave. Harry se tiho smijao a onda stao ispod nekog drveta da zastiti auto od leda jer je bio krupan i mogao je da nanese neku stetu. Kad bi smo bili sami, prije par godina, Harry bi me "stitio" od gromova, a sad sjedi tu pored mene i ne moze nista da ucini. Otvorila sam oci i odma je pocelo da sijeva. Na trenutak je toliko obasjalo sve oko nas da bi neko pomislio da je vani dan. Pokrila sam se rukama po licu.
"Nemoj se plasiti." Harry je prosaputao.
"Harryy sutii... Grom ce nas spucati."
"Jessica, kad covijek prica... kako da ti to kazem, to ne privlaci gromove."
"Harryyy...." zapistala sam podigla noge na sjediste. Led je prestao da pada pa smo polahko krenuli prema gradu. Oci nisam smjela ni na sekundu da otvorim jer znam da ce odma poceti da sijeva. Harry je cak upalio radio i pojacao ga samo kako ja ne bi cula kad zagrmi. Priznajem, osjecala sam se sigurno ali opet me bilo srah.
"Jessica, kako ces do kuce otici?"
"Kako slijepci mogu, mogu i ja."
"Ne glupiraj se."
"U pravu si. Ostavit ces me pred kucom."
"A tvoj otac?"
"Kisa je. Mogao je bilo ko da me doveze?" pocela sam se smijati i malo mi je falilo da otvorim oci. Muzika i tihi razgovori sa Harry-jem su me odrzavali budnom.
"Hocemo li se sutra vidjeti?" upitala sam ga. Stvarno sam to zeljela. Osjecam se lijepo pored njega. Opet.
"Ne znam. Imam sutra obaveza. Moram u studio, pa u teretanu, pa onda kod Simona...".
Glupaco! Nisi ga trebala ni pitati. Shvatit ce da ti je stalo do njega. Opet mu dajes nadu i pokazujes mu da ti je stalo. slusala sam neki svoj unutrasnji glas i ruke stisnula u sake, toliko jako da sam nokte osjecala na dlanovima.
"Tu smo." rekao je a onda sam otvorila oci. Harry je utisao radio. Ni kisa vise ne pada. Ne grmi. Ne sijeva.
"Vidimo se Styles." izasa sam iz auta a onda zalupila vratima. On je sjedio u autu i cekao da udjem u kucu. Nisam se okretala kako bi poledala u njega, samo sam podigla ruku u zrak i mahnula mu kad sam bila na vratima. Telefon mi je zapistao u dzepu.

Harry:
Bilo je lijepo veceras. Da ipak ponovimo sutra? ;) xx

Nisam odma zeljela da mu odgovorim na poruku. Usunjala sam se u svoju sobu i zakljucala se unutra. Ubacila sam ruke u dzepove dukserice i sjela na krevet. Gledala sam prema prozoru kroz koji je dopirala svjetlost sa ceste. Harry mi je odzvonio a ja sam i dalje sjedila i nisam odgovarala. Cekala sam da prodje neko vrijeme a on je ocito nestrpljiv.

*Harry's P.O.V.*

"Jesi li ikada voljeo toliko da ti je samo jedan njen pogled bio dovoljan? Osmijeh? Jesi li ikada gledao djevojku sa osmjehom dok je ona bila ljuta na tebe i pomalo razocarana? Znam da ona mene voli, vidim to u njenim ocima i ako ona to vjesto pokusava da sakrije kada spusta pogled..."
"Sta cekas?" Niall me poceo napadati "Sta cekas? Idi po nju, uhvati ju za ruku i odvedi daleko od svakoga..."
"Ne. Sama ce da me zove. Zeli i ona mene da vidi ponovo."

*Jessica's P.O.V.*

"Dobro jutro doktore." usla sam u ordinaciju stavljajuci ruke u dzepove uniforme "Hocete li da vam posaljem dorucak?" upitala sam ga. Odmahnuo je glavom.
"Uzmi sutra slobodan dan. Idi na taj prokleti fax i upisi medicinski fakultet." ponovo je poceo sa istom pricom.
"Idem u vizitu." rekla sam i izasla iz ordinacije. Dok sam isla niz hodnik i razmisljala o fakultetu i o tome da budem doktorica ugledala sam Niall-a kako stoji sa doktoricom Ericom. Ona mu je rukama pokazivala u mom smijeru a onda me Niall ugledao i nasmijao se. Potapsao je doktoricu po ramenu i krenuo prema meni. Ja sam stojala u mjestu i smjeskala mu se.
"Jessicaaa!" Niall mi je prisao i crsto me zagrlio.
"Hej Horan."
"Mozemo li razgovarati?"
"Ummm.. naravno. Al ne mogu sad. Moram u vizitu."
"Kad ces zavrsiti?"
"Imas li vremena?" on je kimnuo glavom i naslonio se na zid "OK. Idi dole na kraj hodnika i na vratima pise dr. Martin, udji unutra i reci mu da sam te ja poslala i cekaj me u mome kutku." on je kimnuo glavom "Ja cu se potruditi da brzo zavrsim."
"Ne moras se zuriti." namignuo mi je te krenuo prema ordinaciji a ja sam skrenula prema bolesnickim sobama.
"SESTROO!" ispred mene je iskocila crnokosa djevojka i vikala je. Bila je izvan sebe, u soku, i nisam mogla da je razumijem. Vukla me za ruku a ja sam stojala ulocena, bila sam uvjerena da joj se neato desilo medjutim nisam znala da je Alex u opasnosti. To sam shvatila kad sam usla u sobu i vidjela kako Alex lezi na krevetu, gusila se. Lice joj ke poplavilo i pokusavala je da udahne zraka. Pritiskala sam crveno dugme pozivajuci svo osoblje u ovu sobu. Alex mi je postala draga osoba i uvijek se prema meni ponasala kao da sam njen clan porodice. Ruke su mi drhtale i suze mi se sakupljale u ocima kad su je doktori izvukli iz sobe na njenom krevetu. Pokusavala sam da smirim crnokosu no ona je pocela da gubi svijest.
"Nicolas, pomozi." zajecala sam kad je djevojka izgubila svijest. Podigli smo je na krevet koji je bio prazan te sam ju poprskala sa vodom kako bi je dozvala.
"Mamaa.." zajecala je dok je dolazila sijesti. Suze su mi se spustile niz lice kad je ona jos jsce pocela da place.
"Nicolas, ja moram do Alex. Pripazi na njenu kcerku." rekla sam kolegi a onda istrcala iz sobe i pozurila prema intenzivnoj.
"Doktore gdje je Alex?!" uzviknula sam i uhvatila starijeg dokotra, koji je odvezao Alex na krevetu, za ruku. On je pogledao u mene. Imao je hladan i dubok pogled iz kojeg nisi mogao nista da saznas.
"Dobro je. Imala je napad. Astma." cula sam kako neko trci kroz hodnik. Stikle su odjekivale a onda se cuo i plac... kcerka od Alex.