Storm

Part 18

Dani u Ankari su mi sporo prolazili. Doslovno su se vukli jedni za drugim i jedan sat je trajao kao njih pet ili se meni samo to pricinjavalo. Ovdje nisam imala nikog osim tetka i tetke, nikog nisam poznavala da bi nazvala tu osobu i da obidjemo grad ili da odemo u kino pogledati film. Dane sam provodila cuvajuci Eda i izlezavala sam se ispred TVa i gledala neke serije koje me nisu ni zanimale, samo sam pokusavala ubiti vrijeme. Tetka sutra odlazi za London, zeli da bude tamo sa svima na taj dan kad se desila uzasna tragedija za moju porodicu a ja sam ipak ostala. Ne bi mogla izdrzati tamo gledajuci Leona kako se raspada, otac ce citav dan provesti u kuci kao i inace i nece ni sa kim da prica.
"Jessica, ja idem do grada po neke stvari, nece ti biti tesko da pripazis na Eda?" tetak je stojao na vratima i smjeskao se.
"Ne brini... Navikla sam ja na to vec." uzvratila san osmijeh mada sam se na silu osmjehnula a onda je on otisao. Po cijele dane sam razmisljala o Harry-ju, samo mi se on vrtio po glavi i bio je ona osoba koja mi ne na pameti prije spavanja i ujutro kad se budim. Pogrijesila sam. Mislila sam da cu zaboraviti na njega ovdje, da se nisam toliko vezala ali na dan parem 20 puta krenem da napisem poruku i nesto me zaustavi. Sjetim se toga sto je rekao. Ako odem gotovo je. Da. Ispucala sam svoju sansu. Harry-ja vise nema u mome zivotu. Ali ja se vracam nazad. Sreca nije na mojoj strani tako da se vracam iako nisu prosla ta dva mjeseca. Hoce li Harry uzeti u obzir to sto nisam ostala onako kako sam planirala ili ce ipak i dalje ostati pri svome misljenju jer sam ipak izabrala zaborav a ne njega.
Shvatit ce i sam. Da se tetka nije odlucila vratiti u London i ja bi ovdje ostala i ne bi se vratila. Ne vracam se zbog njega, nego sto moram.
"Pakuj se." tetka je uletila u dnevnu sobu. U zadnje vrijeme samo leti po kuci i kao tornado je. Sve stvari u kuci su bile u nekim kutijama i sve je izgledalo tako pusto.
"Ja nemam puno stvari a i onako idem za 3-4 dana."
"Ides sutra samnom. Kupila sam nam karte."
"REKLA SAM DA NECU SUTRA!" viknula sam i skocila sa trosjeda.
"Slusaj, ja vidim da tebi neko fali. Stalno si zamisljena. Vracas se sutra samnom i tacka, inace neces imati povratnu kartu vise." zakolutala sam ocima te prosla pored nje i usla u kuhinju.
uffff!!
Otvorila sam frizider i on je bio pust. Izvadila sam dva vocna jogurta. Jedan je bio od maline a drugi od jagode. Na kuhinjskom stolu stojala je knjiga, otvorena na 22 stranici i jedan dio teksta podvucen je zelenim markerom.

Sada sam uhvatio sebe kako se radujem sto cu ponovo vidjeti Jindie. Nas odnos se sastojao uglavnom od pisama, dugih telefonskih razgovora i pokusaja da se sretnemo.

Par redova ispod bila je podvucena jos jedna recenica.

Njeni su me melanholicni pogledi ranjavali pravo u srce, ali nista se nije dalo uciniti.

Prelistala sam jos par listova dok sam se davila u vocnom jogurtu i citala podvucene tekstove.

Bio sam na nebesima. Stavio sam joj glavu u krilo i nakon izvjesnog vremena, ona me pocela milovati po kosi.

109-ta stranica. Posljednji red. Posljednja recenica na tom listu.

Jesu li ovdje u pitanju oni sto se nikada ne uce na greskama iz proslosti pa su osudjeni da ih ponavljaju?

Zatvorila sam ju. Jos jedna u nizu tetkovih knjiga na engleskom jeziku. Tezio je ka tome da mu engleski bude perfektan i moram priznati knjige su mu pomagale u tome. Posljednja recenica sa 109-te stranice mi se vrtila po glavi. Da li ja ponavljam istu gresku? Kad sve stvati postavim na svoje mjesto... shvatim da sam prokleta osoba i da mislim samo na sebe. Zelim samo da je meni dobro, da ja nisam povredjena, da mi je srce citavo i da sam sretna. Ne mislim na druge osobe ni na osobu sa kojom se "igram". Najgore od svega je bilo to sto sam pokusavajuci da sebe zastitim povrijedila osobu za koju bi dala zivot iako to nikad ne bi priznala, barem ne jos. A ironicno je to sto ni ja nisam bila sretna. Svakim kilometrom srce mi se lomilo sve vise i vise. Bio mi je daleko od ociju ali u srcu je ostao bez obzira sto zelim da ga istjetam iz njega. Lupila sam sakom od stol a onda produzila u svoju sobu.

.....

London. Big Ben. London Eye. Kisa. Sve mi je ponovo bilo kao na dlanu. Vracam se ovdje sa novim ciljem. Novi zivot, novo sve, nova ja. Mozda par dana u Ankari nije bilo dovoljno da zaboravim neke stvari i da se ja promjenim ali taj kraci period bio ne dovoljan da shvatim koje sam osobe najvise povrijedila i ko zasluzuje bolji "tretman" sa moje strane. Dok smo bili u taksiju razmisljala sam o tome da tetku ostavim da ide doma a da se ja zaputim prema Harry-jevoj kuci i to sam uradila, prebacila se u drugi taksi. 

Kratkoooo... Znam. Uglavnom, od ovog dijela sve pocinje. Znam da sam zbrzala sve sa Ankarom al imam ideju kako da pisem dalje. :)