"Jos samo malo." rekao sam a onda potrcao prema apoteci koja se nalazila par metara udaljena od nas. Niall je ostao iza mene i vjerujem da je vec otisao na zivcima zahvaljujuci meni. Prvo je cekao sam u autu dok sam se ja zadrzavao gore kod doktora sa Lux a onda i sve ovo poslije sto se desilo.
"Izvolite gosp. Styles." djevojka koja je radila u apoteci je gledala u mene sa osmijehom i bila je jako ljubazna, ipak ne dolaze joj ovdje svaki dan neke poznate osobe kao ja.
"Tablete za pritisak." brzo sam izgovorio. Stavila je 5-6 kutija ispred mene. Sve su bile razlicite.
"Ne razumijem." rekao sam.
"Koje vam trebaju?"
"One koje dr. Martin koristi." rekao sam a onda mi je ona dala bijelu kutiju sa crvenim slovima. Ostavio sam pare na pultu a onda izasao iz apoteke i ponovo potrcao prema bolnici.*Jessica's P.O.V.*
Ovaj novi doktor, o kome citava bolnica bruji, me hitno zvao jer je trebalo promjeniti posteljinu na njegovom odjelu. Par minuta sam gledala u njega a on se smjeskao. Znao ja da ce svaka zena u ovoj bolnici rado poslusati njegove naredbe jer je zgodan pa je pokusao isto j samnom.
"Doktore, ovo nije moj odjel." rekla sam mu i blago se nasmijala.
"Znam, ali rekli su da si ti najbolja."
"A sta je sa vasim timom? Ja imam isti taj posao za obaviti gore, moji pacijenti ne mogu da cekaju."
"A zato moji mogu?" povisio je malo ton i dalo se primjetiti da nije sretan sto sam ja prva djevojka koja odbija da uradi nesto sto on zeli.
"Necu da radim tudji posao." odmahnula sam glavom a onda se okrenula i izasla sa hirurgije. Usla sam u lift i krenula na 3 sprat, gdje se nalazi interni odjel, gdje ja radim, i kad su se vrata krenula zatvarati Harry je uletio a inda su se vrata potpuno zatvorila.
"Izvoli." rekao je i dao mi kutiju sa tabletama.
"Kusur?"
"Bas je bilo kusura?"
"Harryy!! Trebao si dobiti oko 20€ nazad!" pocela sam da ga zezam. Vidim na njemu da je zurio a ja nisam mogla da odolim da ga malo ne bockam.
"Nema veze." izvadio je svoj novcanik iz dzepa i otvorio ga. Unutra sam ugledala svoju sliku, mislim nasu sliku.
"H-Harry, nema veze." rekla sam te izletila iz lifta i potrcala prema ordinaciji dr. Martina. Uletila sam unutra, ostavila tablete na dr. stol a onda izasla iz ordinacije i krenula da vidim kako su pacijenti.
Usla sam u prvu sobu i vidjela sam da su 2 kreveta prazna. Gospodja Alex je jos uvijek bila na svom mjestu i kao uvijek je citala neku knjigu.
"Kako ste Alex?" upitala sam ju dok sam svlacila posteljinu sa praznih kreveta.
"Bolje je, draga moja Jessica. Sutra ce mi napraviti neke nalaze i onda sam slobodna."
"Kakve nalaze?" prisla sam njenom krevetu i pogledala njenu historiju koja je bila prikacena na krevet "A samo ce vam holesterol ponovo provjeriti. Nista strasno." rekla sam i nasmijala se. Ona se ponoo vratila na citanje.„Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da se vole oni koji bi hteli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; i rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se nikada nisu hteli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest i okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.” Alex je procitala na glas a onda pogledala u mene. "Kako lijepo."
"Ja sam njega izgubila." tiho sam rekla i oborila pogled stavljajuci novu posteljinu na krevete.
"Volis ga?" upitala me. Sutila sam. Nisam joj odgovarala. Nisam znala sta da joj kazem. Strah me je sama sebi priznati, a ne mogu ni negirati. Stoji ti negdje na sredi. Nije to mrznja, nije ljubav... jednostavno sam mozda samo privrzena njemu ili sanjam o proslosti po nekad. Zamjenila sam posteljine na oba kreveta i one prljave ubacila u kolica.
"Ako vam zatreba nesto imate crveno dugme pored sebe." rekla sam i napustila sobu. Obisla sam jos 4 sobe za koje sam bila zaduzena i u posljednjoj sobi je lezala neka djevojcica. Nasmijala se kad me vidjela. Bila je okruzena starijim ljudima i vjerovatno joj je bilo dosadno.
"Kako ste?" upitala sam ih sve a vecina ih je spavala tako da odgovora nisam dobila. Otvorila sam jedan prozor jer je bilo zagusljivo u sobi a onda pogledala karton od djevojcice koji je visio na krevetu. Povracala je i imala je neku bakteriju u stomaku pa su ju zadrzali na jos nekim pretragama.
"Kako se zoves?" upitala sam je iako sam vidjela njeno ime na kartonu.
"Delilah."
"Znas li onu pjesmu 'Hey there Delilah'?" ona se nasmjesila i kimnula glavom. "Jel ti treba nesto?"
"Ne." rekla je a onda uzela medvjedica koji je bio pored nje, zagrlila ga i zatvorila oci. Povukla sam kolica sa posteljinom te izasla iz sobe.
YOU ARE READING
Storm
FanfictionPonekad sve izgleda tako jednostavno da niko ne bi ni pomislio da iza toga stoje velike tajne i nevjerovatne stvari koje ce od necijeg zivota da naprave veliku oluju.