Storm

Part 27

"To je nemoguce. Jednostavno nemoguce." tiho sam rekla dok me Harry drzao cvrsto u svom zagrljaju.
"Samo sam mislio... proslo je 3-4 godine, al opet... nije moguce da ljudi imaju.."
"Harry, znas li ti kroz sta sam ja prolazila? Godinu dana nisam mogla normalno funkcionisati. Zbog tog mog stanja smo mi i prekinuli, zato sam te ostavila. Manipulirali su samnom kako hoce jer sam mislila da ja vise ne znam sta zelim. Harry, ona da je ziva znala bi kroz sta sam prolazila, i ja i Leon, i vratila bi se."
"U pravu si. Ono nije bila ona." ponovo sam ga zagrlila. Istina, imam neku malu sumnju ali pokusavam da ju potisnem jer i Leon i Harry su vidjeli zenu za koji misle da je moja mama Nadine. Skupila sam dio njegove majice u saku. Nisam mogla suzdrzati suze. Srce mi se cijepalo i nisam znala u sta da vjerujem. Harry nije patio za mojom majkom kao Leon, on ne bi uzalud govorio takve stvari.
"Harry, nesto cu ti reci, ali.."
"Sta?"
"Nista. Zaboravi." poljubila sam ga u obraz a onda odsetala do prozora.

Da li je moguce? Da li je moguce da je ziva? Ne znam ni sta osjecam. Cudno je to. Nisam nikada razmisljala o tome. Navecer bi razgovarala sa mjesecom i vjerovala da on prenosi poruke mami. Nisam luda, samo sam trebala sve to izbaciti iz sebe. A sad? Sta ako je ziva? Sta ako su Leon i Harry zaista vidjeli moju mamu. Sta ako su otac i tetka stvarno pricali o mami i sta ako oni nesto vise znaju?

"Ljubavi, jesi li dobro?" Harry mi se prisunjao iza ledja i stavio ruke na moja ramena.
"Ne znam."
"Sta si htjela da mi kazes?"
"Leon tvrdi da je vidjeo mamu."
"Sta?"
"Tvrdi da ju je vidjeo negdje u gradu, i sad ti kazes da si.."
"Hej, hej, hej.." zagrlio me je po ko zna koji put veceras. Samo mi treba neko pored koga mogu veceras u da sutim a da ta osoba zna sta se desava i da mi ne postavlja pitanja. Harry je takav. Koliko god se svadjala sa njim on me razumije i to je nekad bitnije nego sve ostalo "Hoces da te ostavim da se odmoris?".
"Ne. Samo budi tu veceras."

....

Na svijetu ima mnogo mracnih i skrivenih tajni. Pocinjem da vjerujem u to da je smrt moje mame bas takva; mracna tajna. Ne moze biti slucajnost da dvije osobe, koje su na razlicit nacin imale odnos sa mojom mamom, vide nju u gradu. Leon joj je bio sin, bio je jako vezan uz nju i dok me je on uvjeravao da je ziva mislila sam da umislja. Harry i moja mama nisu imali neki poseban odnos, ona ga je prihvatala kao mog decka i voljela ga je, ona je Harry-ju bila draga ali nisu bili vezani toliko da bi Harry poceo da tvrdi da je mozda ziva. Sve mi je govorilo da se iza svega krije nesto. Otac nikad nije pricao o mami poslije smrti, tetka takodjer, zasto su onda oni pricali o njoj nakon toliko vremena? Tiho, da ih niko ne cuje. Okrenula sam se na drugu stranu kreveta. Harry je sinoc zaspao sjedeci. Cijelu noc je bio budan, nije htio da zaspi i rekao je da zeli razmisliti o svemu sto sam mu sinoc ispricala.
"Harry?" polahko sam ga budila samo kako bi ga spustila na krevet u lezeci polozaj "Ajde lezi dole." povukla sam ga za noge da ga oborim na krevet a on se trzn'o i povukao me sebi.
"Harry, ajde spavaj."
"Ne spava mi se." pogledala sam mu u oci. Imao je ogromne podocnjake, oci su mu bile crvenkaste od nespavanja i jedva je gledao u mene.
"Harry, lezi dole."
"Necu."
"STYLES, REKLA SAM TI DA LEGNES I DA SPAVAS!" vikala sam na njega a on se samo spustio na krevet i odma zaspao. Ne spava mh se. Hah. Koja glupost. Poljubila sam ga u obraz a onda izasla iz sobe. Sjela sam na stepenice i na pamet mi je pala jedna ideja. Privatni detektiv.
"Mozda to nije losa ideja." prosaputala sam.
"Sta to?" cula sam Harry-ja iza sebe a onda je sjeo na stepenicu pored mene.
"Ti trebas odmarati. Pogledaj se."
"Ja sam dobro. A kakva ideja?"
"Umm.. da.. ma samo da na miru popricam sa Leonom." nisam mu htjela reci nisga za detektiva. Znam kakav je, umjesat ce se iste sekunde. Naslonila sam glavu na njegovo rame a on me je, ocekivano, zagrlio i poljubio u celo.
"Trebas se malo opustiti." tiho je rekao.
"Kako? Imas li neku ideju? Svaki dan neka nova iznena.."
"Znam." ustao je i kad je krenuo uz stepenice uhvatio se za ogradu i zastao.
"Rekla sam ti." ustala sam za njim "Tebi ovdje treba odmora Styles."
"Mislio sam ti kupku napraviti."
"To mogu i sama." odvukla sam ga u spavacu sobu i smjestila u krevet "Ti ces sad odmarati. Ne zelis da ti rana prokrvari il nesto slicno da se desi?" zakolutao je ocima a onda kimnuo glavom "Ja sam ovdje medicinska sestra. Ja veoma lahko mogj dati otkaz i otici ako me pacijent ne slusa.". Okrenula sam se i izasla iz sobe. Poslusala sam ga i uputila se u wc. Pustila sam vodu u kadi da tece dok sam trazila peskire i nesto za obuci.
"Napokon." potopila sam se u kadi vode i samo mi je glava izvirivala. Harry je bio u pravu. Opusta. Zatvorila sam oci na trenutak a onda je Harry uletio u wc.
"IZLAZI!" viknula sam nadajuci se da ce se desiti neko cudo i da cu nestati iz njegove kuce.
"Samo sam ti donjeo nesto da se potpuno opustis. Nista ne vidim." poredao je par svijeca po wcu i zapalio ih, pored kade je ostavio casu za vino i sok od visnje (pametno), zamracio je wc i izasao. Samo su svijece obasjavale wc i sve je bilo prelijepo. Zeljela sam da ostanem ovdje citav dan, bez briga i bez ljudi koji mi donose te brige.
"HARRYYYY!" vikala sam no on nije dolazio. Nadam se da se vratio u krevet jer ako nije imat ce ozbiljnih problema samnom.
Ponovo sam zatvorila oci i duboko udahnula. U zraku se samo osjecao miris vanilije i jagode. Ubrzo mi je postalo dosadno. Nisam vise mogla sjediti i samo sam zeljela da izadjem. Kad sam obukla donji ves umotala sam se u bademantil jer san zaboravila peskire i odjecu u sobi na stolici. Pogasila sam svijece i izasla iz wc-a. Provirila sam u sobu gdje sam ostavila Harry-ja, lezao je u krevetu i vjerovatno bio u dubokom snu.
"Harry?" tiho sam ga dozvala kako bi bila sigurna da spava. Spavao je.

Nemam bas puno vremena da pisem, i znam da je proslo dosta vremena od kako sam postavila posljednji nastavak ali eto... Nadam se da cete nastaviti citati, a ja cu se potruditi da cesce postavljam nastavke. Ly all.

Vote + comment + follow