Storm

Part 24

Neke stvari se jednostavno dese bez obzira koliko se borili protiv toga. Sa druge strane, te stvari protiv kojih se borimo, nekad donose i dobre stvari. Istina, ima tu i onih losih ali tad se ljudi vise vezu, vise vremena provode zajedno i shvatis kome si bitan a kome ne. To se desava. To se zove zivot.
"Vi ste Jessica?" stari policajac se ponovo vratio u Harry-jevu sobu 15 minuta nakon sto su zavrsili sa ispitivanjem.
"Da. U cemu.."
"Prijavljena je vasa otmica. Vasi prijatelji su mislili da ste oteti. Ispred diskoteke je pronadjena vasa torba sa svim vasim licnim podatcima."
"Nisi im javila?" Harry me upitao.
"Kad da im javim? I sama sam u soku zbog svega sto se desilo." izvadila sam mobitel iz kaputa i nazvala Kim. Vristala je cim se javila. Cula sam jos glasova oko nje a najjaci je bio glas Harry-jeve djevojke koja je ludila jer nema ni Harry-ja.
"Dodjite u bolnicu __________. Soba 213." prekinula sam poziv i to je bilo sve sta sam rekla "Sve je u redu." rekla sam policajcu a onda su oni otisli da "traze" pocinioca. Hodala sam po sobi gore-dole i cekala da se neko pojavi na vratima. Razmisljala sam i o tome da odem odavde jer ne zelim ponovo da vidim oko sebe osobe koje me ignorisu.
"Da ja odem?" upitala sam Harry-ja a on se nasmijao.
"Zasto? Ne mozes me gledati pored druge?"
"Daj molim te. Niste mi bitni ni malo."
"A zasto si plakala zbog mene?"
"Harry, ja imam i drugih problema tako da mi ona tvoja nije ni na kraju pameti. Ja da hocu da sam pored tebe ja to mogu uvijek uraditi i uvijek cu te imati pored sebe, i sam to znas. Mene ne mozes povrijediti tako sto ces okolo da vodis neku djevojku koja prica da ste mjesecima u vezi. Znas duso?" Harry je sutio na sve ovo i blago se smjeskao "A ja sa.."
"HARRYYY! JESSICAAA!" Kim je uletila u sobu i skocila na mene. Ljubila me po cijelom licu i nije me pustala "Sta se desilo? Zasto je Harry u krevetu?"
"LJUDI!" Zayn je usao u sobu poslije Kim a onda i svi ostali za njim. Louis je odgurnuo Kim a onda me zagrlio.
"Ne znas koliko sam se prepao!"
"Ja sam mislila da vi mene ne vidite vise." hladno sam rekla a onda me Niall udario po glavi. Posljednja je usla Harry-jeva djevojka koja je napravila scenu zbog toga sto sam ja ovdje a nije se pitala zasto je njen "dragi" u krevetu.
"HARRY STA ONA RADI OVDJE! KO JE ONA DA BUDE UZ TEBE NON STOP?!" vikala je na Harry-ja. Uhvatila ga je za ramena i tresla a on je oci zatvorio od bola.
"HALO!" povukla sam je za ruku "Rana mu moze prokrvarit! Lakse sa tim.". Kao rezultat na sve to sam dobila samar.
"Rachel!" Harry je viknuo a onda usutio i zatvorio oci. Nije mogao da obuzda bol.
"Rachel, tebe nije briga za njega." Sophia je rekla i pogledala u mene.
"Jesi li dobro?" upitala sam Harry-ja sa suzama u ocima "Krvaris li?" suza mi je pala na njegovo lice dok sam ga okretala na stranu da vidim da li ima krvi na majici ili posteljini.
"Rachel izlazi van." Harry joj je prijeteci naredio. Louis me uhvatio za ruku i izveo iz sobe a onda me zagrlio.
"Sve je samo igra." sapnuo mi je na uho a ja sam jos vise pocela da placem. Nisam plakala zbog toga sto me njegova Rachel osamarila. Placem zbog toga sto me Harry zamjenio sa osobom koju nije briga za njega i ne zanima je zasto lezi tamo u krevetu, ne zna da ga je mozda mogla izgubiti da je iskrvario na parkingu da hitna nije dosla.... boli me sto znam da je to igra i sto on zeli da budem ljubomotna na tu osobu. Louis mi je obrisao suze sa lica i poljubio me u celo.
"Harry nas je zamolio da te ignorisemo dok si sa Nicolasom."
"Ubit cu ga." nasmijala sam se uz svu bol koju sam trenutno osjecala. Rachel je izasla iz sobe i stala pored nas.
"Harry ti nije bio dovoljan?" upitala me je a onda skenirala Louisa.
"Slusaj me ti..."
"Jessica suti..." Louis mi je rekao "Ne spustaj se na njen nivo. Raspravljanje sa glupim ljudima nije dobro. Oni su tamo vec napredovali, spustit ce te na svoj nivo a onda te tamo pobjediti." namignuo mi je i osmjehnuo se.
"NEMOJ DA TE VIDIM BLIZU NJEGA VISE INACE U SUPROTNOM NECE TI SE SVIDJETI KAKO CES IZGLEDATI U OGLEDALU! JEL TI JASNO!"
"Halo, halo... Tise." jedna od medicinskih sestra je dosla do nas i zamolila nas da napustimo bolnicu.

....

"Jessica!" Leon je uletio u moju sobu par minuta nakon sto sam dosla iz bolnice. Ponoc je odavno prosla i jedino sto sam zeljela sada je da spavam.
"Moze li to pricekati sutra?"
"Ziva je!" ponovo je poceo sa svojim uvjerenjima "Zar ti, kao njena kcerka, kao dio nje, to ne osjecas? Ja nemam taj osjecaj!"
"Leon, ajde spavaj molim te."
"Jessica!"
"SLUSAJ, DA JE ONA ZIVA DOSLA BI NA OVA VRATA! RAZUMJES LI?" vikala sam na njega a onda su se njemu suze spustile niz lice. Stvarni ga ne razumijem, ima 22 godine a ponasa se kao da mu je 8.
"Jos se sa tobom trebam boriti. Ne zelim to. Izlazi." otvorila sam mu vrata od sobe a onda je on izasao.
"Ja cu nju vratiti doma."
"Tebi treba pomoc." zalupila sam vratima i bacila se na krevet. Ne zelim i njega da izgubim zbog toga sto mu je neko/nesto ubacio u glavu da je mama ziva. Cula sam kad je usao u svoju sobu na spratu, lupao je, bacao stvari okolo i par puta je vrisnuo. Naglo je nestala ta buka i vladala je cudna tisina.
"Leon." tiho sam rekla a onda istrcala iz sobe i popela se na sprat. Bio je izvan sebe malo prije... Uletila sam u njegovu sobu a on je lezao na podu sa nekim tabletama u ruci. Koljena su mi klecala, uhvatila sam se za ormaric kako bi ostala na nogama. Ovo je postalo ozbiljno.

Uskoro ide dalje... Hvala vam svima sto citate 'Storm' :)
Vote + comment + follow

(p.s. ako ne zelite propustiti neke dijelove ili ako zelite na vrijeme da citate nastavke dodajte pricu u vasu biblioteku (library))