"Zasto si dosla?" upitao me je a onda se podigao sa poda i bocicu sa tabletama bacio u cosak sobe "Sta hoces?"
"Hoces se ubit? Tako rijesiti problem?"
"Tako cu barem znati jel ona gore ili je ipak ovdje na zemlji." zakolutala sam ocima a onda sjela pored njega na krevet i zagrlila ga "Samo mi trebas vjerovati."
"OK. Sta planiras sad?" upitala sam ga. Pokusavat cu da ga uvjerim da vjerujem njegovim pricama sve dok ne nadjem pravog psihijatra. Ne smatram Leona ludim, samo je sad u godinama kad mu majka fali i osjeca to. Sve se ovo mozda ne bi desavalo da se otac dovoljno brine i za mene i za njega. Njega pogadja to sto na utakmicama ima same mene medju publikom, dok svi ostali imaju oba roditelja, a on ni jednog. Otac je uvijek u zurbi, nikad nema vremena za nas a mama.... svi vec znaju sta se desilo. Leon je zaspao cim je glavu spustio na jastuk a u medjuvremenu se i otac vratio. Izasla sam iz Leonove sobe i zatvorila vrata a onda sisla niz stepenice ravno u hodnik.
"Sad se vracas?" upitala sam ga. Prosao je pored mene i nisam osjetila parfem kao i inace. Smrdio je kao cisterna pive i teturao je uz stepenice.
"Ti idi na spavanje, nemoj da se brines za mene." jedva je izgovorio i jedva sam mogla da razumijem ono sta govori. U zadnjih par dana sve se poremetilo. Otac je postao gori, ja i Harry, Nicolas, Kim i Zayn, tetak, tetka i mali Ed, Leon koji me najvise brine... sve je kao neka nocna mora, kao vjetar pred oluju......
Odlucila sam da se vratim na posao. Nema potrebe da budem na odmoru ako vec imam vremena na pretek a pored svega, nisam u Turskoj. Prije nego sam otisla na posao u bolnicu u koju radim otisla sam na drugi kraj grada kako bi vidjela Harry-ja. Dugi sam razmisljala o tome dal' da odem ili ne ali otisla sam samo zato jer sam ja jednim dijelom kriva zbog onoga sto se njemu desilo.
Mozda. Mozda sam samo trazila razlog da ga vidim.
"Jutro." usla sam u sobu a on je vec kod sebe imao full opremu: mobitel, laptop, papir, svesku (u slucaju ako bude pisao pjesmu).
"Hej Jessy." ispravio se polahko sa malim grcem na licu.
"Lezi, lezi." prisla sam mu i ostavila voce, koje sam kupila, na ormaric pored njega. "Kako si ti?"
"Jesi li pricala sa Nicolasom?"
"Harry, molim te." sjela sam na krevet pored njega i uhvatila ga za ruku "Ne zelim o njemu.".
"Koliko god bio ljut ne bi djevojku ostavio samu na takvom mjestu."
"On ce dobiti ono sto zasluzuje." namignula sam mu i nasmijala se. Harry se ponovo ispravio, ali ovaj put potpuno, sjedio je pored mene sa nogama na tlu.
"Harry, trebas da odmaras."
"Sta te jos muci?"
"Nista."
"Ovo lijepo lice muci nesto vise nego ja il Nicolas." odmahnula sam glavom. Nisam sigurna dal' mogu da mu kazem za Leona. On nije na mome mjestu i nece ga shvatiti. Ne zna sta to znaci izgubiti jednog roditelja i proglasit ce Leona ludim.
"Jessica, meni mozes sve da kazes."
"Ne znam..."
"Ne vjerujes mi?"
"Ne... Mislim da, vjerujem al.."
"U redu je." ustala sam sa kreveta a on me uhvatio za ruku i smjestio sebi u krilo. Polahko je omotao svoje ruke oko mog struka i poljubio me u vrat.
"Danas izlazim. Moram da mirujem i treba mi jedna medicinska sestra kod kuce." ponovo me poljubio i jednj svoju ruku spustio na moje koljeno "Hoces li doci kod mene na par dana?"
"Ne znam."
"Bit ce nam lijepo." nastavio je da me ljubi po vratu. Srce mi je lupalo a osmijeh nisam mogla da skinem sa lica, valjda sam bila sretna. U stomaku sam imala cijeli zooloski vrt.
"Harry neko ce doci." nisam ni izgovorila tu recenicu kako treba a na vratima se pojavila Rachel. Brzo sam skocila iz Harry-jevog krila a on me uhvatio za ruku i povukao nazad. Ovaj put nisam zavrsila gdje je on planira, ostala sam da stojim pored njega dok je Rachel ulazila u sobu i zatvarala vrata. Lice joj je bilo ukoceno i hladno a njene oci nisu pokazivale nikakvu emociju.
"Ostavit cu vas na samo."
"NE!"Rachel je uzviknula i stala ispred vrata.
"Pusti me da izadjem." pokusala sam da ju odgurnem sa vrata no ona je izvukla pistolj. Naglo sam se odmakela od nje i sjela pored Harry-ja. Drzala me na nisanu i sutila cijelo vrijeme.
"Fino sam ti rekla, fino sam rekla da ce ona biti mrtva ako se umjesa izmedju nas." govorila je Harry-ju dok sam ja pokusavala da napipam dugme na krevetu kojim cu dozvati doktora i sestre.
"Rachel, spusti taj pistolj."
"Necu. I tebe ceka ista sudbina kao i nju." Harry je naglo skocio iz kreveta a onda je Rachel okrenula pistolj prema njemu. Tresla sam se od straha i nisam znala kako da reagujem, a najgore od svega je to sto ne mogu da nadjem dugme za hitni slucaj.
"Harry ne smijes..."
"Suti sad Jessy.." Harry je pogledao u mene. Lice mu je bilo crveno i znala sam koliko ga rana boli.
"Sad cete da sutite. Jedan vrisak i mrtvi ste." Rachel je zaprijetila a onda sam ugledala krv na Harry-jevoj majici. Krvari opet.
"Harr.." Rachel mi je prisla i prislonila pistolj na celo. Harry nije mogao da napusti sobu u suprotnom cu biti mrtva. Kako sam se povukla nazad na krevetu napipala sam dugme ispod jastuka i naravno pritisnula sam ga. Harry je bio blijed u licu i drzao se za zid.
"Ubi mene." njegov krupni glas je zajecao.
"Ti si i onako mrtav." Rachel je rekla i pocela se smijati glasno, bas kao psihopate i ludjaci u TV serijama ili filmovima. Imala je ludjacke oci i imala sam osjecaj da cita moje misli. Gledala sam cas u Harry-ja, cas u vrata ocekujuci da se neko pojavi.
"Neces se izvuci."
"Kako je neko hrabar." progovorila je opet kroz smijeh "Mislim da bi ti lijepo stojala rupa na sred cela. Hm?"
"Rachel, ne dira..." Harry se srusio na pod a ja sam skocila sa kreveta i bacila se pored njega. Rachel je i dalje drzala pistolj uperen u mene.
"Kazem ja, on je mrtav."
"HARRY!" vrisnula sam i blago ga samarala po licu da ga osvjestim a on je i dalje bio u nesvjesti. Rana mu je uzasno krvarila.
"Rachel, treba nam doktor." kroz suze sam rekla.
"Da.. Treba nam doktor za mrtvace. Uskoro ce imati dva slucaja." u toj sekundi tim doktora i sestara je uletilo u sobu i svi su se okupili oko nas. Harry-ja su odvukli u operacionu salu a ja sam ostala na hodniku sa jednim doktorom koji je bio moj profesor u srednjoj skoli. Nagovarala sam ga da i mene pusti unutra no nije mi dopustao.
"Jessica, sta se desava?" ugledala sam Anne pored sebe "Gdje mi je sin?"
"Harry..." suze su mi zamaglile vid i nisam vise nista vidjela. Nisam mogla da disem, a onda sam se sjetila Rachel i otrcala u sobu gdje je bio Harry. Pistolj je bio na podu a Rachel ni na vidiku. Pobjegla je.
"Jessica!" ponovo san cula Anne "Sta se desava?" sa strahom u glasu me upitala.
"Bit ce Harry dobro. Mora." zajecala sam a onda pala na koljena jer nisam mogla vise da stojim.
Nesto vise od pola sata kasnije Harry-ja su poslali na intenzivnu njegu gdje su ipak na kraju morali da mu nadoknade krv. Izgubio je krvi i juce i danas i nisu htjeli da rizikuju a da ne nadoknade makar malo. Nisu nas pustali unutra. Mogla sam samo da ga vidim kroz prozor kako spava.
"Nemojte plakati." rekla sam njegovoj majci. Nisam je mogla gledati kako place jer sam i sama bila na rubu suza.
"Kako se sve to desilo?"
"Bili smo vani u jednoj diskoteci. Ja sam ostala sama na parkingu gdje nikog nije bilo, a bilo je i kasno. Pojavio se taj momak sa nozem, Harry ga je udario a onda je ovaj ustao i... dalje znas." oborila sam pogled. Nisam mogla da gledam u zenu jer je njeno dijete u bolnickom krevetu zbog mene. Osjecala sam se krivom, kao da sam ja imala taj noz i kao da sam ga ja smjestila tu gdje jest "Ja sam kriva za sve.".
"Jedna od vas moze da udje unutra na 10 minuta. Pacijent se probudio." pogledala sam u Anne. Naravno da ce ona uci unutra. Majka je i zeli da zna sta joj se desava sa sinom.
"Hoces li ti da udjes?" upitala me je. Odmahnula sam glavom.
"Udjite Vi. On je Vas sin." kimnula je glavom i obukla ono sto joj je donjela sestrica. Pogledala sam u sobu a Harry je gledao ravno u mene. Bez obzira na sve nasmijao se. Kimnula sam glavom kao odgovor na pitanje koje mi je postavio prije nego je Rachel usla u sobu. Bit cu njegova medicinska sestra kod kuce. Telefon mi je zavibrirao u ruci dok sam posmatrala Anne i Harry-ja unutra. Broj je bio sakriven.
"Jos nista nije gotovo."
Da. To je bila Rachel.Uskoro ide nastavak. Hvala vam jer i dalje citate STORM.
vote + comment + follow
YOU ARE READING
Storm
FanfictionPonekad sve izgleda tako jednostavno da niko ne bi ni pomislio da iza toga stoje velike tajne i nevjerovatne stvari koje ce od necijeg zivota da naprave veliku oluju.