Storm

Part 19

Pred Harry-jevom kucom me docekala Gemma. Tacnije, cistila je dvoriste i kupila opalo lisce sa drveta. Zastala sam na sekundu i sakrila se iza kamene ograde da me ne vidi. Sacekat cu malo, mozda Harry nije tu.
"Trebate nekoga?" Ashton, bubnjar iz benda 5 seconda of summer se pojavio ispred mene "Izvini, ali Harry nije tu. Ako hoces mozes se slikati samnom." namignuo mi je.
"Samo se tu zezaj." uzvratila sam mu i strpala ruke u dzep jakne.
"Ouu, ne volis me?" pocela sam se smijati.
"Budalo, meni treba Harry. Jel znas kad se vraca?"
"A sta ste vi?"
"Ne znam ni ja. Znas ili ne znas?"
"Vraca se danas, tacnije treba da dodje. Ocekujemo ga." kimnula sam glavom i provirila ponovo u dvoriste. Gemma je isla prema nama.
"Hoces li uci?" odmahnula sam glavom a onda se Gemma pojavila pored nas.
"Jessica?" iznenadjeno je uzviknula moje ime "Jesil to ti?". Nasmjesila sam se i kimnula glavom. "Pa, bas ti nisi u Ankari?"
"Duga prica. Mozes li reci Harry-ju da mi se javi kad bude imao vremena za mene?"
"Nema potrebe." cula sam njegov glas iza sebe a onda su se Gemma i Ashton povukli. Nisam imala snage da se okrenem jer mu je glas bio hladan i grub.
"Ja.." okrenula sam se a pored njega je stojala neka djevojka duge smedje kose.
"Sta ti?" upitao me je.
"Nista. Zaboravi." odmahnula sam glavom i dok sam prolazila pored njega uhvatio me je za ruku i pogledao u djevojku pored sebe. Ona me odmjerila a onda usla u dvoriste ostavivsi mene i Harry-ja nasamo.
"Kim je nestala." rekao je zabrinuto "Nema je vec par dana."
"MOLIM?" vrisnula sam a Harry me drzao za ramena.
"Tri dana nakon sta si otisla imala je dogovor sa Zaynom. Tu noc smo trebali ici u Ameriku, ona se nije pojavila. Zayn ju je trazio, ostao je dan duze i nije je nasao. Policija je trazi." krupne suze su mi se skotrljale niz lice. Ovo nije moguce.
"Ne, ne. To se ona sakrila negdje." rekla sam i pocela da se smijem na glas. Vjerovatno sam izgledala kao ludjak.
"Nekom bi se javila. Pored toga, mobitel joj je bio na cesti ispred kuce." noge su mi se presjekle. Harry me pridrzao dok me je tlo vuklo prema sebi. "Dodji da te odvezem kuci."
"Ne, ne. Idi ti, cura te ceka." odmakela sam se od njega i naslonila na zid. Izvadila sam telefon iz dzepa i nazvala taksi. Harry je cijelo vrijeme stajao tu pored mene dok taksi nije dosao. Dok sam ulazila u taksi okrenula sam se prema Harry-ju.
"Ostaje onako kako sam rekao. Sve je gotovo." dobacio je a onda sam zalupila vratima i pocela da placem. Ni sama vise ne znam razlog. Da li je to zbog Kim, zbog one Harry-jeve brinete ili zbog Harry-jevog hladnog ponasanja.
"Djevojko, jesi li dobro?" podigla sam glavu i pogledala u covjeka za volanom.
"Otisla sam na par dana u Tursku, nisam bila 6-7 dana i ovdje su se svi primjenili, nije sve isto." nabrajala sam cijelim putem i jadala se potpuno nepoznatom covjeku.
"Vidi. Sve ce se srediti. Tom decku pokazi da ga volis, nemas se cega bojati. Otac tvoj mora prihvatiti to i nema druge. Prijateljicu ces vec naci, brata mozes povesti psihijatru na razgovor... sto ne znaci da je lud. Sve je to normalno." zaustavio se pored moje kuce i na kraju nije htio ni novac da uzme. "Na kraju dana ces znati sta zelis. Veceras sebi zapisi na papir ako ne mozes zapamtiti." rekao je a onda sam izasla iz taksija.
"Hej!" otvorio je prozor na vratima i provirio kroz njega "Prati svoje srce iako znas da ce se slomiti. Bit ces sretna na kraju.". Dok sam stajala ukocena na istom mjestu i razmisljala o rijecima ovog starog covjeka on je otisao.
"JESSICA!" cula sam Leaona iza sebe kako vice. Okrenula sam se a on je stojao na prozoru svoje sobe. Bio je sam rascupan, podocnjaci su mu visili ispod ociju i mahao mi je. Potrcala sam u kucu, nisam pozdravila ni oca, ni javila da sam dosla. Pokusala sam da otvorim Leonova vrata no nisam uspjevala. Danas je taj dan. Godisnjica. Lupala sam na vrata dok su mi suze kvasile lice a onda sam se bacila na Leona kad je otvorio vrata.
"Smiri se. Nemoj da places." prosaputao je a onda zatvorio vrata. Bio je nasmijan. Oci su mu se sijale od srece iako je bio nenaspavan.
"Ziva je." sjeo je na krevet "Sto posto sam siguran. Ziva je.". Zakolutala sam ocima.
"Bio si tamo kad su je pokopali. Vidjeo si kad su je spustili pod zemlju i kad su zemlju bacili preko groba. Ona nije vise s nama." bacila sam se na koljena ispred njegovog kreveta i stavila mu ruke na obraze "Shvati. Mame nema vise."
"Jessica, nisam lud. Vidjeo sam je u gradu prije par dana. Izgubio sam je iz vida u guzvi, ali ono je bila ona." kimnula sam glavom. Taksista je bio u pravu. Mislim da Leon ludi polahko, mislim da mu treba razgovor sa psihijatrom. Sjela sam pored njega i zagrlila ga.
"Jesam mladja od tebe ali ja sam se uvijek osjecala kao da sam ti ja mati od kad je nasa.." nisam to mogla da izgovorim. Leon je ustao sa kreveta i oborio pisaci stol na pod.
"NE VJERUJES MI? NARAVNO. JA SAM LUD." zgrabio je duksericu sa stolice i pobjegao iz kuce.
"LEON!" viknula sam i stala na prozor. Izasao je iz dvorista sa kapom na glavi i kosarkaskom loptom u ruci. Odahnula sam kad sam shvatila da samo ide na poligon da igra kosarku. Nisam smjela reci ocu za Leonovo stanje, a najviseme bilo strah njegove rekacije kada bi mu rekla da Leon uporno govori da je mama mrtva. Medjutim, nesto mi nije dalo mira. Vrtilo mi se po glavi to sta je rekao da ju je vidjeo u gradu. Ko je onda bila ta zena? Bas kad sam silazila niz stepenice neko je pozvonio na vrata. Bila sam sama kod kuce i razmisljala sam o tome da ne otvaram vrata i da se odmorim od svakoga. Nesto me vuklo prema vratima da makar provirim ko je i ispostavilo se da je ovo jedan od boljih poteza u mome zivotu. Otvorila sam vrata sto sam brze mogla i zagrlila je u suzama.

Hvalaaa vam svima na 2.2k+ pregleda *___* lyall <333

Vote + comment + follow