Storm

Part 9

Harry mi je pomutio razum i nisam znala sta radim. Trenutno sam se prepustila svojim osjecajima i pustila da me srce vodi mada znam da ovo nece lijepo da zavrsi. Obgrlio me jednom rukom oko struka i "priljepio" uz sebe. Nisam odvajala svoje celo od njegovog ali nisam ni oci otvarala. Strah me je bilo da ih otvorim i da se sve ovo zavrsi.
"Da se sklonimo odavde?" Harry je prosaputao "Uzet cu Niallove kljuceve nece ni primjetiti."
"Harry, samo suti."
"A sta ako necu?"
"Harryy..." poljubila sam ga samo kako bi usutio. Skupila sam dovoljno snage i otvorila oci. Harry-jeve su bile zatvorene, uzivao je a i ja sam. Zgrabila sam pramen njegovih kovrdza i povukla ga malo jace a onda je on jos vise stegnuo ruke oko mog struka.
"Neko ce nas vidjeti." prosaptala sam.
"Neko vec jest, sigurno."
"Harryy..." pokusala sam da ga odgurnem od sebe no nisam uspjevala.
"Salim se. Svako je u svome poslu sad." spustio je svoje usne na vrh moga nosa sto me natjeralo da se nasmijem.
"Mislim da bi se trebali vratiti."
"Uhum.."
"Ja idem prva a ti zamnom. Vici. Kao da smo se svadjali." kimnuo je zbunjeno glavom a onda me pustio "HARRYY PRESTANI! NAPORAN SI!" vikala sam dok sam isla niz hodnik prema sali u kojoj smo do nedavno bili.
"JESSY DAJ STANI! TO JE NIALLOV PLAN, NE MOJ!"
"VI STE ME DOVUKLI VAMO. ZNAO SI GDJE IDEMO I NISI MI NISTA REKAO!" vikala sam na njega ispred svih. Svi su gledali u nas a Louis je prvi prisao i pokusao da nas smiri oboje.
"Tise!"
"IDI NJEMU TO RECI!" pokazivao je rukom na Nialla "ON JE KRIV STA SAM SE SAD I SA JESSY POSVADJAO!"
"JA SAM KRIV? JA SAM KRIV JER ZELIM DA VAS DVOJE BUDETE ZAJEDNO? DAJ BOLAN IZ AVIONA SE VIDI DA STE LUDI JEDNO ZA DRUGIM!" Niall nam je prisao i uhvatio i mene i Harry-ja za ruke i izvukao van na hodnik a onda poceo da se smije cim je zatvorio vrata od sale.
"Kome vi glumite?" upitao nas je. Naslonio je dlan na zid i oslonio se na tu ruku a drugu je stavio na kuk i cekao nas odgovor. Pogledala sam u Harry-ja i shvatila da i njemu kroz glavu prolazi isto pitanje kao i meni: da li nas je Niall vidjeo?
Znam da bi mu Harry sve rekao u facu, i njemu i deckima, al nece zbog mene jer zna da me vise nikad ne bi vidjeo. Sa druge strane znam da me ne zeli povrijediti i da drzi do onoga sto ja zelim, uglavnom.
"O cemu ti pricas?" Harry je pogledao u Nialla a Niall se i dalje smjeskao. Sad sam bila 90% sigurna da nas je vidjeo.
Je*i se Harry! pogledala sam u njega a on je samo skrenuo pogled.
"Meni ne mozete glumiti." potapsao je Harry-ja po ledjima a onda usao opet u salu.
"Vidjeo nas je." Harry i ja smo u isto vrijeme izgovorili.
"Ne priblizavaj mi se vise!" rekla sam mu a onda uletila u salu i otrcala do Kim.
"Jesi ti dobro?" odmahnula sam glavom i zagrlila je "Ubit cu ih." prosaputala je i lupila rukom od stol. Spustila sam glavu njoj na krilo i zatvorila oci. Proklet bio ovaj dan i trenutak kad sam sjela u Niallov auto i dosla ovamo. Proklet bio Harry. Prokleta bila ja. Prokleta bila nasa ljubav i sve nase. Kim je pocela da mi dira kosu sto me jos vise uspavljivalo.
"Mislim da cu otici odavde zauvijek." rekla sam a onda otvorila oci. Harry je cucao tu ispred nas i on je bio taj koji me milovao po kosi.
"Nigdje ti ne ides. Ako ce ko otici to cu biti ja."
"Jessica ne pricaj gluposti. Ako ko treba da ode to je on." Kim me zagrlila a onda i otjerala Harry-ja.

.....

"Mozemo li poceti sve iz pocetka?
Mozemo li biti stranci ponovo?
Dopusti mi da se predstavim.
Mozemo se smijati i pricati.
I nauciti sta mi stvarno znamo.
Doci do novih sala upucene na nas racun.
I stvarati nove trenutke kojih cemo se prisjecati.
Mozemo se grliti i ljubiti.
Samo mi daj novu sansu." Harry je stojao ispred mene sa suzama u ocima. Kisa je padala i bio je potpuno mokar. Nije zelio kisobran dok mu ne odgovorim. Pocelo je da sijeva i grmi i za cudo mene nije bilo strah. Stojala sam ispred njega i nisam nista osjecala, nisam imala potrebu da ga zagrlim ili poljubim, nije mi bilo bitno to sto se hladna kisa spusta na njega. Nije mi nista vise znacio.
"Jessica." cula sam glas iza sebe, bio je to Nicolas. Prisao mi je i drzao nesto u rukama "Dijete nam se probudilo." stao je pod kisobran i poljubio me. Pogledala sam u dijete koje je drzao u rukama. Kovrdze su izvirivale ispod kapice i gledao me je svojim smaragdno zelenim ocima.
"Harry..." poljubila sam Nicolasa u obraz "Imamo najljepsu bebu."
"Moj mali Harry." Nicolas je rekao. Vratila sam pogled na Stylesa. Stojao je ispred nas sa velikim osmijehom na licu i gledao je u dijete... Znao je i on da je to dijete njegovo. Znao je. Znao.

"HARRY!" jako sam viknula da sam sama sebe uspjela da probudim. Sve je bio samo glupi san. Podigla sam ruku iznad srca koje je kucalo kao ludo. Imala sam neki taj osjecaj koji me tjera da nazovem Harry-ja i da razgovaram sa njim, o svemu, iskreno, ali nisam mogla. Vrtila sam telefon po rukama. Bilo je poprilicno kasno, ponoc je odavno prosla. Bas kad sam krenula da kucam Harry-jevo ime u imeniku, njegovo ime se pojavilo na mom zaslonu i telefon je poceo da zvoni. Nisam ni razmisljala, odma sam se javila.
"Treba da razgovaramo." oboje smo rekli u isto vrijeme a onda se tiho zacuo smijeh sa druge strane.
"Upravo sam mislila da te nazovem."
"Ni ti ne spavas?"
"Kako se uzme... Mozes li odma doci po mene?"
"Ispred sam, u autu. Cekam te." prekinuo je poziv a ja sam ustala iz kreveta i samo obukla dugi, veliki dzemper te izasla iz sobe. Sva svjetla su vec bila pogasena i svi su bili na spratu, moja je sreca sta sam jedina na prizemlju. Obukla sam neke papuce koje su stojale pored vrata te lagano otvorila vrata i izasla iz kuce ubacujuci kljuc u bravu. Pozurila sam prema autu da me neko ne bi vidjeo a onda usla unutra. Zagrlila sam ga iste sekunde, nisam se mogla suzdrzati.
"U pidjami?"
"Ima i dzemper. Nije da me nisi vidio u gorim izdanjima." cinicno sam se nasmijala "Necemo valjda ovdje biti?"
"Pa gdje mislis ici u pidjami?"
"Ne znam. Mozemo se voziti okolo?" on je kimnuo glavom a ja sam upalila radio. Pocela je da pjeva 'Wish you were here', Avril. Tiho sam pjevusila i gledala na cestu.
"I love the way you are..." pogledala sam u Harry-ja a on je imao siroki osmijeh na licu.
"I just wanna let you know that I never wanna let go..." jos tise sam pjevusila ovaj dio i nekim dijelom sam govorila istinu. Ne zelim da ga pustim vise a opet, sa druge strane, ne mogu ja to, ne mogu ja opet da prilazim kroz iste a sad i jos gore stvari. Ne zelim novinare i fanove za vratom, da trce zamnom i prijete mi jer sam u vezi sa osobom koja ima milione i milone fanova koji su zaljubljeni u njega. Nekih pola sata smo se lagano vozili i slusali tihu muziku, nismo ni ja ni on pricali, tiho smo pjevuslili i pat puta bi smo jedno u drugo pogledali i nismo skidali blesavi osmijeh sa lica.
"Hoces da stanemo negdje?" upitao me je. Pogledala sam u njega. Znaci vrijeme za razgovor je doslo? Kimnula sam glavom i odobrila mu da stane negdje. Ni sama ne znam sta zelim sad da mu kazem. Ne znam sta zelim. Nisam sigurna. Ubrzo smo stali. Harry je izasao iz auta, vjerovatno ce se brzo vratiti. Naslonila sam se nazad na sjediste i zatvorila oci na sekund a onda je Harry otvorio moja vrata.
"Ti ces da sjedis tu?"
"Pa necu u pidjami..."
"Ne brini se, ovdje nema nikog."
"A jesi li siguran? Niall moze od nekud da iskoci." Harry se poceo smijati i kosa mu je pala preko lica. Izasla sam iz auta i zatvorila vrata. Bili smo na nekom uzvisenju, imali smo lijepi pogled na zgrade Londona. Na prste smo mogli da izbrojimo stanove u kojima je svjetlo bilo upaljeno. Hladan vjetric je poceo da puse a Harry je bio u samoj majici.
"Tebi nije hladno tako?" naslonila sam se na auto a on je odmahnuo glavom. Cekala sam da on prvi zapocne razgovor no on je samo gledao u mene i smjeskao se.
"O cemu razmisljas?" sapnuo mi je na uho i sklonio kosu iza ledja. Mislim da je postavio ovo pitanje samo kako bi zapoceli razgovor.
"Ne znam. O nama, valjda."
"Nama?"
"O tebi i meni, Harry." zakolutala sam ocima.
"A o cemu tacno?" poljubio me u vrat. Nasmijala sam se a mislim da nisam trebala.
"Jel ispravno ovo sta radim... o tome."
"A sta to radis?"
"Daj Harry, dosli smo da razgovaramo a ti samo postavljas neka glupa pitanja." odmakela sam se od njega i od auta.
"OK. Zelim da znam na cemu smo."
"Kako? Kako da znas kad ja ne znam sta zelim? U jednom trenutku te ne zelim blizi sebe i ides mi na zivce, u drugom trenutku se ne zelim odvojiti od tebe. Sta da zi kazem?" pricala sam malo visocijim tonom i razmahala se rukama.
"Sta sad zelis?" odmahnula sam glavom. Prisao mi je i uhvatio me za ruke "Hmmm?". Naslonila sam celo na njegova prsa a on me onda zagrlio. Sta god da uradim imam osjecaj da radim pogresno. Ne mogu nikako da nadjem neku sredinu i da sa njome budem zadovoljna. Podigla sam glavu i par sekundi sam ga gledala ravno u oci. Sijale su od srece.
"Zasto si tuzna sad?"
"Nisam."
"Jesi. Vidim ti u ocima."
"Zato jer patim i tebe i sebe. Zelim odgovore na neka pitanja a ne mogu ih dobiti."
"Mogu li ja nekako pomoci?"
"Ne znam. (tisina) Valjda. (tisina) Mozes."
"Ako mozes, uradi bilo sta samo da te prestanem da volim ovoliko. Kad god si blizu mene... ne treba mi nista vise, sami tvoja blizina."
"Ja i ne znam sta mi treba." tiho sam izgovorila "Al sad, u ovom trenutku mi ti trebas.". Nikad nisam vidjela ljepsi osmijeh nego sad. Rupice na obrazima su mu se sve vise ucrtavale. Nisam mogla vise da ga gledam te sam zatvorila oci a onda me on poljubio. Srce mi je htjelo da iskoci iz grudi. Mislim da sam se zaljubila.
"I kad drugoga zavolis bit ces moja." sapnuo mi je na uho a onda me cvrsto zagrlio i par puta se zavrtio u krug. Spustio me je na tlo a onda opet svoje usne priblizio mome uhu "Sutra, mislit cu na tebe navece kad budes vani sa tim Nicolasom, a znam da ces i ti misliti na mene i zeljeti da sam ja na njegovom mjestu." zavodnicki je saptao i glas mu je bio hrapav sa malom dozom ljubomore.

A/N: vote + comment :)