Through the dark ~h.s.

~Nitko ne razumije moju bol

"You can't ask yourself why you're still in hell if you keep dancing with the devil"

Otvaram oči nakon dugog sna. Već sam nekoliko dana u hotelu i danas idem tražiti stan,Sarah će mi pomoći u tome.

Ustajem i nakon što obavim higijenu odmah otvaram frižider i uzimam mlijeko. S police uzimam pahuljice i sipam u zdjelicu te zalijem mlijekom. Sjednem na kauč i prije nego krenem jesti,uzmem mobitel da provjerim koliko je sati. 11:25 , 27. svibnja. Nisam planirala pogledati datum,ali zapeo mi je za oko. Najednom,više nisam  gladna. U stomaku mi se prevrne na samu pomisao na hranu. Ovih dana uopće nisam vodila brigu o tome koji je datum i sada sam se iznenadila. Sve što mi je trenutno u glavi je krevet,želim prespavati cijeli ovaj dan. Stiže mi poruka na mobitel.

Od Sarah,11:27: Da ti nije palo na pamet prespavati cijeli dan.

Za Sarah,11:27: Čitaš mi misli,već idem prema krevetu...

Od Sarah,11:28: Zaboravi,već sam ti pred vratima. Soba 115 ako se ne varam?

Od Sarah,11:28: Otvori,da ne moram silom xx

Tipično za nju. Nisam dobre volje,ali joj otvaram vrata jer mi ide na živce njeno neprestano kucanje. Ulijeće u sobu histerično i već ju pronađem kako spretno posprema krevet.

"Znaš,mislila sam opet leći,nisi trebala pospremati. Uostalom,znam ja i sama spremiti krevet."

"Lisa,zaboravi. Brzo se oblači i idemo,ja ću ovo spremiti dok ti ne završiš."

"Ma gdje idemo? Ja ne idem nigdje."

"Potražiti stan. Nećeš valjda zauvijek ostati u hotelu?" Potpuno sam zaboravila na to.

Iz ormara sam izvukla prvo što mi je palo pod ruku. Uske traperice i cvjetnu majicu. Bezvoljno se presvlačim i na brzinu češljam. I ne trudim se našminkati,uopće me nije briga kako danas izgledam.

Sarah me pogleda s podignutom obrvom. "Ti misliš da ja ne znam što je danas?" Slegne ramenima i lice joj se rastuži. "Znam ja vrlo dobro. Samo,ne trebaš misliti o tome Lisa. Nisi došla ovdje da bi nastavila po starom,nego da bi počela ispočetka."

"Kako da ne mislim?" Povisim ton,ali se ubrzo smirim. "Pobogu Sarah,bio mi je dečko pet godina."

Ona me više ne gleda u oči,više ne zna što da kaže.Prilazi mi i zagrli me svom snagom te zabode lice u moj vrat. "Oprosti." Jedna joj suza pobjegne i klizne niz moj vrat. "Znaš da uvijek želim samo najbolje za tebe,pokušavam ti pomoći da se oporaviš."

"Znam Sarah,oprosti ti meni što sam ovako bahata. Ti si jedina osoba koja me u potpunosti razumije i nikada me nije iznevjerila."

"Okej,ajde sada dosta cmizdrenja,došla sam tu da te izvučem van i da se danas malo družimo." Obriše suze i nasmije se.

Bojim se što spada pod njeno druženje. Sigurno će me kao malo dijete voditi po raznim mjestima samo da bi me oraspoložila.

"Gdje prvo tražimo stan?" Upitala sam ju jer već vidim da je cijelu noć provela na internetu gledajući stanove.

"Znaš,već sam ja malo švrljala po internetu i našla sam nekoliko dobrih ponuda,nedaleko od ovog hotela. Ima čak jedan stan samo ulicu udaljen od mog" Tako je predvidljiva.

Ali obožavam jer je uvijek tako vrckava, brbljava i spremna na sve.

(...)

Mrtva sam umorna od hodanja. Pogledale smo pet stanova od kojih su mi u uži izbor ušla dva. Odlučila sam se za onaj preko puta hotela. Nije prevelik,a raspored prostorija je otprilike isti kao u mom stanu u Londonu. Jedino što u ovom stanu imam ogroman prozor s pogledom na grad kao i u hotelu. Čula sam se s mamom oko savjeta i tata već rješava financijski dio. Moram još malo srediti unutrašnjost, dodati koji komad namještaja i pokazati svoju smisao za umjetnost pa bih mogla useliti za otprilike tjedan dana.