Through the dark ~h.s.

~Neočekivani posjet

"You have to move on, you know that."

Lisa's POV

"Kako si?" Upitam Kristiana sjedeći skupa s ostalima pored njegovog bolničkog kreveta.

"Bolje, hvala." Sarah je već dva dana tu i nije odlazila. Ne znam što se dogodilo između njih, ali oboje izgledaju sretno. Sarah je jako tajnovita. Moram ju ispitati čim dođemo kući.

"Ma nećemo se mi njega tako lako riješiti, jak je on." Kaže Nick.

Približava nam se žena srednjih godina u bijeloj kuti. "Ispričavam se, vrijeme posjeta je završilo." Sarah ju prostrijeli pogledom, a žena samo slegne ramenima. "Gospođice, samo radim svoj posao. Uostalom, i vi biste trebali poći kući, ovdje ste dva dana. Gospodin je dobro, ne trebate brinuti. Sutra bi već mogao izaći."

Sarah zakoluta očima te skrene pogled na Kristiana. Pošalje mu zračni poljubac i kao munja proleti pored doktorice izlazeći iz sobe. Doktorica u ruci drži neke papire i postavlja pitanja Kristianu, zapisujući bilješke na papir. Mene nešto stegne u grlu.

Ja sam trebala biti doktorica.

Izađemo na hodnik i tamo zateknemo Harryja. On je bio u posjeti prije nego sam ja došla. Kad sam ja stigla, on je bio na hodniku meni okrenut leđima i pričao na telefon. Još uvijek nervozno hoda hodnikom i priča s nekim.

"Posao." Obrati mi se Steve kad shvati da zbunjeno gledam u Harryjevom pravcu.

Nas dvoje se nismo vidjeli od one večeri kad je bio kod mene. Nisam mu se čak stigla ni zahvaliti za buket. Malo sam nervozna zbog našeg idućeg susreta, još uvijek mi je neugodno što sam mu se samo onako bacila u zagrljaj.

Harry se okrene prema nama i kimne glavom Steveu, Nicku i Lukeu u znak pozdrava. Tek nakon toga, njegove se oči susretnu s mojima. On samo nezainteresirano okrene glavu i nastavi razgovarati na telefon. Koji kreten, pomislim. A planirala sam mu zahvaliti na ružama. Sad može samo sanjati da ću mu se obratiti. Trebat će mu puno više od buketa ruža da mi se ispriča.

Mislila sam da smo prijatelji. Koliko znam, prijatelji ne okreću glavu jedno od drugog.

(...)

Tri su sata popodne i Simba i ja smo sami u stanu. Sarah je na fakultetu i trebala bi ubrzo stići.

Sat vremena sam smišljala što bih skuhala za ručak. Naravno, ručak uvijek kuham ja, jer kad bih to prepustila Sari vjerojatno bismo umrle od gladi. Oduvijek je bila netalentirana za kuhanje i sama to priznaje. Dok je živjela s Lucasom uvijek je on kuhao, a sad sam ja preuzela tu ulogu.

Ja sam mnogo toga naučila od mame, a i bake dok je bila živa. Uvijek me zanimalo kuhanje, a pogotovo pečenje kolača. Moja baka bila je majstorica u tome i još sam kao mala stalno visila s njom u kuhinji i pomagala joj.

Iako, nije da mi uvijek uspije ručak. Sjetim se onih nesretnih šnicli koje su mi zagorjele prije koji tjedan. Nije rijetkost da mi se takvo nešto desi, u tom slučaju Sarah i ja naručimo nešto iz restorana.

Na internetu sam napokon našla neki novi recept za punjena pileća prsa. Sve što mi je trebalo već sam imala u stanu, tako da sam se odmah bacila na posao. Kosu sam svezala u visoki rep da mi ne smeta i oko sebe stavila pregaču.

Prvo sam napravila smjesu kojom ću puniti piletinu. Taman kad su mi ruke sve bile izmrljane od topljenog sira, začujem zvono na vratima. Na brzinu obližem prste i potrčim kako bih otvorila vrata.

Otvorivši ih, ugledam osobu koju sam najmanje mogla očekivati. Ostanem zatečena i prvih par sekundi samo nepomično stojim raskolačenih očiju.