Through the dark ~h.s.

~Diamond ring

(Iiii evo Lorene i prije ocekivanog. Trebao je nastavak biti i ranije, ali i ovo je rekord. Danas sam tako sretna jer smo pobijediliiii tekmu pa makar i tih 1:0 onoo haha tako da, hiperaktivna sam veceras i morala sam se iskaliti na tipkovnici i dovrsiti nastavak. Ako mi se negdje potkrala greskica, recite da ispravim, uzivajteeee xx)

"The freaking truth is that I've never seen him happier. Maybe I reached that point when I don't care if he's with me or with somebody else, I just want him to be happy. Is that love? Because if it's not, what love actually is?"

Harry's POV

Sunčan dan u New Yorku nakon nekoliko dana kiše jednostavno me izmamio van na zrak. Ne znam ni gdje idem, jednostavno šetam. Pomislim kako bih na rano jutro mogao popiti kavu pa svratim u najbliži caffe bar.

Uđem kroz staklena vrata i u nosnice mi se uvuče miris savršene kave. Razgledam okolo kako bih našao mjesto za sjesti i za jednim malim stolom u ćošku ugledam svog najboljeg prijatelja. Nismo razgovarali normalno već dosta dugo. Neku večer je bio na Nickovoj zabavi, ali me iz nekog razloga ignorirao. Odlučim otići za njegov stol.

"Hej Steve, otkud ti u mom kvartu?" I ne pitam je li slobodno, samo sjednem.

On podigne pogled i prostrijeli me kao da sam ubio nekoga, što me zbuni. Uopće ne progovara, samo smrtno zuri u mene.

"Umm, Steve? Što ne valja?" Mahnem mu rukom ispred očiju.

"Što ne valja?! Jesi me upravo pitao što ne valja?! Tko te uopće zvao da dođeš?"

"U čemu je problem? Što sam sad učinio?" Preokrenem očima.

"U čemu je jebeni problem? Još se usudiš i pitati?!"

"Ne razumijem te. Došao sam te pozdraviti i popiti kavu, nije mi jasno..."

"Razumiješ ti vrlo dobro." Prekine me. "Ne bi li trebao biti u mom kvartu?"

"Zašto? Ne razumijem uopće."

"Jesi stvarno toliko glup ili se praviš? Misliš da ne vidim što se događa između tebe i Lise?"

Ostavi me bez teksta. Gledam u njega bez riječi jer jednostavno ovo nisam očekivao.

"Mene i... Lise?" Upitam zbunjeno.

"Stvarno me pokušavaš napraviti glupim, zar ne? Vidio sam kako te gledala neku večer na zabavi."

"Steve, Lisa i ja smo samo prijatelji. Ništa se ne dešava između nas."

"Pričaj bajke nekom drugom. Zašto ste onda plesali skupa? Vidio sam kako ju držiš u naručju i koliko je kemije među vama."

Ide mi na živce dok se ovako istresa na mene i najradije bih ga lupio.

"Zar više ne smijem razgovarati s njom i družiti se samo zato jer si ti zaljubljen u nju? Uostalom, rekla ti je da te ne želi." Ispalim.

"I to znači da se ti odmah trebaš bacit na nju? Stvarno, Harry..." Odmahne glavom ironično se smijajući.

"Ti si stvarno opsjednut njome. Ja jebeno imam curu i ne planiram ništa mijenjati u vezi toga, za tvoju informaciju. Lisa mi je prijateljica i valjda smijemo razgovarati."

"Nije se baš tako činilo." Frkne.

"Misli što hoćeš, nemam ništa s njom..." Izgubim volju i za razgovorom i za kavom, ljutito ustanem i izjurim iz kafića. Zar stvarno? Lisa i ja?

Previše je opsjednut i ljubomoran. Cura ga ne želi i jasno mu je to dala do znanja. Isto tako ne želi ni mene, nema razloga za brigu. Zar ne? Mislim... Zašto bismo ja i Lisa bili dobar par? Ne slažemo se oko devedeset posto stvari i u većini slučajeva jedva čekamo izbjeći jedno drugo. Ja sam zauzet, a ona je bahata. Sve i da poželimo jedno drugo, nemoguće je. Ali sama ta pomisao je smiješna.