Through the dark ~h.s.

~Slomljeno srce

"Maybe I loved him, I don't know. All I know is that now, when he's not mine, I miss him."

Probudi me glasan zvuk alarma. Uzmem mobitel kako bih ga ugasila. Pogledam na zaslon.
06:45 , 4. lipnja, Ponedjeljak

Još neko vrijeme se prevrćem po krevetu, kad napokon odlučim ustati. Na brzinu obavim higijenu u kupaonici i obučem odjeću koju sam pripremila sinoć. Crne traperice i bijela majica, preko koje oblačim cvjetni kimono. Vratim se u kupaonicu kako bih se našminkala. Ne volim šminku, ali moram ostaviti dobar dojam prvi radni dan. Ne mogu baš doći kao da me poplava izbacila.

Prvo stavim običnu kremu na lice prije pudera, imam dosta osjetljivu kožu. Nanesem puder i mrvicu bronzera. Stavim maskaru, a obrve ne diram. Nije ih potrebno popunjavati jer su dosta guste i imaju lijep oblik. Jedna sam od rijetkih sretnica koja ima savršene obrve.

Kosu raspustim i samo počešljam. Špricnem malo parfema na sebe i krenem u hodnik. Obujem bijele starke, uzmem torbu i izađem iz stana. Zaključam i odlučim požuriti jer mi treba dobrih dvadeset minuta hodanja do supermarketa.

Oko pola osam bila sam tamo. Šefica me uljudno dočekala i objasnila mi što trebam raditi. Oko svega bi mi trebala pomoći kolegica koja navodno još nije došla jer uvijek kasni.

Za početak samo trebam slagati pristiglu robu na police. U prostoriji za osoblje, skinula sam kimono i oko sebe svezala plavu kecelju, koja je u boji zaštitnog znaka supermarketa.

U prostoriju ulazi visoka, mršava brineta. Izgleda poput modela, a tako i hoda. Lice joj je zabetonirano tonom šminke. Vjerojatno kolegica koja bi mi trebala pomoći oko svega. Stiže tek sada, dakle kasni već pola sata. Supermarket se već treba otvoriti.

"Opet kasniš Maria. Dokle ćeš ovako?" Obrati joj se šefica.

"Imala sam posla." Ona samo hladno kaže navlačeći kecelju jednaku mojoj.

"A tko si ti?" Nepristojno mi se obrati.

"Lisa Stone, nova radnica." Pružim joj ruku.

"Ah, da, zaboravila sam da ćemo imati pridošlicu." S negodovanjem mi pruži ruku i prvo što uočim su crveni, predugi nokti.

"Molit ću te za pristojnost!" Povišenim tonom joj se obrati šefica. "Objasni joj detalje oko njenog posla."

"A ona je čistačica ili?"

A ti se praviš glupa ili? Odlučim ipak ne reći to. Šefica samo prevrne očima i krene prema svom uredu. "Odustajem." Vikne.

"Prodavačica." Samo joj odbrusim.

"Dakle danas slažeš robu na police. Nema tu filozofije, kada kutije stignu u skladište, ti ih na kolicima dovezeš do polica i slažeš gdje što stoji." Wow, ona je to upravo rekla nekoliko riječi bez kreveljenja.

"Usput, ja sam Maria. Maria Vickerson."

"Drago mi je." Nabacim kiseli osmijeh i uputim se prema skladištu.

(...)

Čim uđem u stan torbu bacam na fotelju i legnem na kauč mrtva umorna. Taman kad krenem sklopiti oči, trzne me zvuk poruke.

Od Sarah, 22:34: Kako je bilo prvi dan na poslu?

Za Sarah, 22:34: Ne baš bajno :/

Od Sarah, 22:35: Imaš malo vremena za sestru?

Za Sarah, 22:35: Uvijek :*

Nisam stigla ni ugasiti mobitel, oglasilo se zvono na vratima. Otvorim vrata i ugledam Saru. Nikad ju nisam vidjela u ovakvom stanju. Suze se slijevaju niz njene obraze, oči su joj crvene i natečene, a ruke joj drhte.