Through the dark ~h.s.

~Dadilja

"Do you really hate me?"

Harry's POV

Već tri sata nas četvero sjedimo u bolnici čekajući vijesti o Krisu. Ugledam krupniju ženu srednjih godina u svijetlo plavoj kuti kako korača prema nama.

"Je li Kristian dobro?" Sarah ju upita. Na licu joj se vidi očaj. Kristian je navodno bio pijan kad je vozio. Sarah sada krivi sebe za njegovu nesreću, jer misli da je pio zbog njenih stalnih optužbi kao je on razlog njenog prekida s dečkom.

"Pacijent je sada u stabilnom stanju. Rane na glavi je vjerojatno zadobio udarcem o volan, a sada su zašivene. Još uvijek nije pri svijesti i očekujemo da bi se trebao probuditi kroz sutrašnji dan."

"O Bože..." Sarah uzdahne tužno. "Kada će moći kući?"

"Doktor kaže da bi ga ostavio na promatranju još tjedan dana nakon što se osvijesti, za svaki slučaj. Ipak je imao tešku nesreću i sva sreća da je preživio."

"Ja ostajem ovdje cijelu noć i sutrašnji dan ako treba. Ostat ću sve dok se ne probudi." Sarah kaže.

"Pa ne možeš sama ostati cijelu noć ovdje!" Steve joj se obrati.

"Žao mi je, ali ja sutra radim, tako da moram kući." Lisa se nadoveže.

"Onda ja ostajem s njom, vi idite." Sada se Steve obrati meni i Lisi.

"Čekaj!" Sarah vikne i potrči prema meni. "Mogu li razgovarati s tobom Harry? Nasamo?" Kimnem glavom i udaljimo se par metara od Stevea i Lise.

"Što trebaš?" Upitam ju tiho.

"Znaš... Trebala bih jednu uslugu."

"O čemu se radi?"

"Pa..." Započne nekako nesigurno. "Znaš kako ja i Lisa sada živimo u istom stanu... Cimerice smo."

"Da, što s tim?"

"I... Kao što znaš ona mi je poput sestre. Poznajem ju bolje nego ona poznaje samu sebe."

"Gdje ovo vodi?" Upitam ju zbunjeno.

"Uglavnom. Ovo ću ti reći u povjerenju. Lisa ne smije znati da sam ti rekla."

"Šutim kao riba."

"I nemoj da netko drugi sazna!"

"Daj reci više!" Počinje me izluđivati.

"Vjerojatno si i ti primijetio kako je zadnjih dana šutljiva. Mislim, ni inače nije pretjerano komunikativna, ali ovih dana posebno."

"Kakve to ima veze sa mnom? Što ja imam s njezinim ženskim problemima?"

"Ma nema veze s tobom, nego s njom, slušaj!" Povisi ton.

"Slušam te već dosta dugo i stvarno pokušavam shvatiti pouku priče, ali ne ide mi baš." Prostrijeli me pogledom i nastavi.

"Zadnjih dana gotovo uopće ne jede, slaba je i povučena. Ajmo reći, prolazi kroz malu krizu."

"Imam dva pitanja. Prvo, gdje sam tu u priči ja i što trebaš od mene? Drugo, kakvu krizu?"

"To su tri pitanja majmune. Pa, recimo da se bliži datum koji je njoj jako drag, ali i stresan u isto vrijeme. Tjera ju na depresiju. E sad, u priču dolaziš ti."

"Pa napokon, da čujem više!"

"Kako ću ja večeras ostati ovdje, ona treba ostati sama. Ali, ne mogu dopustiti da u takvom stanju bude sama..." Već znam na što cilja i ne sviđa mi se.