~Prijateljski poljubac

276 37 150
                                    

"His lips gently touched my cheek. In that moment, unknown electricity ran through my body."

"Mrkva, krumpir, grašak... To je to?"

"Dodaj malo soli."

"A stol? Kako da postavim stol? Mislim, želim da izgleda što ljepše, ali opet ne želim da misli da sam se trudio previše."

"Samo stavi koju svijeću i par latica ruža kroz sredinu stola."

Smiješno je gledati Harrya kako s pregačom oko sebe stoji nad štednjakom i pravi večeru. Vidi se da je nervozan, želi iznenaditi svoju djevojku.

"Kad dolazi ona?"

"Za dva sata. Tad sve mora biti savršeno." Uzdahne i rukavom majice obriše znoj s čela.

Ja se suzdržavam da se ne raspalim smijat. Sladak je kad je nervozan. Sladak? Lisa Stone, jesi ti to upravo rekla da je on sladak?

"Meso se peče, povrće se kuha... Jesam nešto zaboravio?"

"Nisi, calm down."

"Uhhh... Sjedni." Uzdahne bacajući pregaču sa sebe preko stolice. "Hvala ti na svemu, ne znam što bih bez tebe." Sjedne na kauč, a ja sjednem pored njega.

"Stvarno ne znam što bi ti bez mene." Oboje se nasmijemo.

"Hoćeš kavu da skuham na brzinu?"

"Nemoj sada, idi se ti sredi i obavi zadnje pripreme za večeru, ja ionako žurim na posao."

"Na posao? Sad? 19:44 je."

"Ma da, radim noćnu smjenu danas. Vještica koja inače radi noćne smjene ima nekih obaveza, pa sam ja na redu..."

"Ne znam kako da ti se odužim zbog ovoga... Da nije bilo tebe, za večeru bih joj servirao čips." Glasno se nasmijemo oboje.

"Idem ja, sretno s večerom." Kažem, a on se iznenada sagne i utisne poljubac na moj obraz. U tom trenutku, nepoznata struja prođe mojim tijelom.

"Čemu ovo?" Upitam ga iznenađeno.

"Zato što si najbolja." Namigne mi.

Izađem iz stana i odmah ispred ulaza u zgradu me čeka taksi.

Ovo je bilo čudno. Lice mi gori. Kako je jedan obični prijateljski poljubac u obraz djelovao tako na moje tijelo? Saberi se, glupačo!

Kad platim taksi i izađem, doslovno se vučem u trgovinu.

Zadnje što mi treba u životu je noćna smjena. No, barem me veseli što mi sutra počinje godišnji, tako da ću nadam se zaboraviti na ovu večer.

Kecelju neću stavljati, i tako radim sama. Samo zakačim pločicu s imenom na košulju.

Jedva da sam i sjela za blagajnu, a već mi se smučilo. Tek je prošlo osam sati, ljeto je i sad je najljepše doba za šetnju gradom.

Ali ne, Lisa sjedi za blagajnom potpuno sama u cijeloj trgovini. Jedino što me veseli je to što je ona vještica Maria otišla prije nego sam ja došla.

Ne znam koja je svrha da trgovina radi noću. I tako nitko ništa ne kupuje.

Dobro, tu i tamo znalo se meni i Sari desiti da ogladnimo noću pa sam znala ići do trgovine po nešto. I tako nikad ne spavamo skoro do ujutro.

Ali postoji još bezbroj trgovina u gradu, zašto baš ova u kojoj sam ja zaposlena mora raditi od 0 do 24?

Od dosade ne znam što bih, pa igram igrice na mobitelu. Taman kad mi score na Piano tiles-u prijeđe 1500, netko ulazi u trgovinu. Damn.

Through the dark ~h.s.Where stories live. Discover now