U mom me razmišljanju prekinuo Liam.
"Aleksandra htio sam te nešto pitati."
"Reci."
"Znam da je sve malo pre rano. I da smo se tek upoznali i to. Ali bili htjela da pokušamo biti skupa?"
"Misliš djevojka i dečko?"
"Umm paa da ali ako ne želiš sve je uredu razumjet ću. Ali moraš znati da ću te čekati koliko god budeš htjela."
"Paa malo si me sad zatekao. Ovaj mogu li ti reći sutra ili ovaj mogu te nazvati poslije da ti kažem. "
"Može to bi bilo super."Razmjenili smo brojeve. I ubrzo se rastali.
Dok sam išla doma razmišljala sam o Liamu. Što bi trebala napraviti. Mislim ako već nešto osjeća nebi bilo loše da pokušamo. Ne kažem da treba uspjeti. Ali zašto ne bi pokušali. Nemam ništa izgubiti.
Osjetila sam nečiji vreli dah na vratu.
"Hej mislim da je došlo vrijeme."
Po glasu sam prepoznala da je to Liam.
"Hej Liam htjela s..."
Nisam ni uspijela ništa izgovoriti već mi je na usta bila stavljena vata i jedino što sam uspijela vidjeti bilo je crno i samo crno. Te sam pala u nesvjest./HERRY/
Više nemogu ovako. Stalno razmišljam o Aleksandri. Mislio sam da ništa ne osjećam prema meni, ali tek kad nešto izgubiš shvatiš koliko ti to fali i koliko ne možeš bez toga. Odlučio sam otići kod Marije da vidim što se događa sa Aleksandrom.
Stojim kraj vrata i pokušavam se odlučiti ući ili ne. Da,ne,da,ne.
Sa druge strane vrata začujem razgovor. Od Marije i koliko sam uspio čuti od onog Luke."I jesi je vidjeo?"
"Jesam."
"Jesi li je upozorio na lovca?"
"Jesam ali nije me htjela slušati."
"Dobro ali poslije ćemo je morati nekako zaštititi jer nešto bi joj se moglo dogoditi."
"Slažem se."
"Jesi li joj što govorio za Herrya?"
"Jesam rekao sam da ju je pokušao pronaći ali svejedno ju nije bilo briga rekla je da je on za nju mrtav."Nisam mogao vjerovati moja Aleks rekla je da sam za nju mrtav. Samo su mi u glavi odzvanjale riječi mrtav,mrtav,mrtav.
Više me za ništa nije bilo briga i odlučio sam da ću bez obzira na to voljela onaa mene ili ne ja ću je pronaći i zastititi od tog usranog lovca. Ušao sam u sobu i najvjerovatnije sam izgledao kao psihopat.
"Umm hej što ti ovdje radiš?"
"Gdje je Aleks."
"Rekla sam ti već da ne znam."
"Marija nisam glup čuo sam cijeli razgovor."
"Okej ona je pobjegla sve je uredu sa njom jeli sad to to . Možeš ići."
"Želim se uvjeriti da je dobro. Revite mi kako da dođem do nje."
"Herry ona te ne želi vidjeti."
"To me ne zanima."
"Pokazat ću ti čarolijom gdje je sad u trenutku i vidjet ćeš da je dobro. Ali nema šanse da ti kazem gdje je."
"Samo mi pokaži više."
Dok je Marija izgovarala čaroliju ja sam nestrpljivo gledao.
Ubrzo se ispred nas pojavila slika. Koja nas je sve iznenadila. Aleksandra je stajala zavezana na stolici i plakala.Ljudi evo novog nastavka. Nadam se da vam se sviđa. Vitajte i komentirajte. Volim vas.♥♡♥♡
YOU ARE READING
Ljubav I Magija
FanfictionPAUZIRANA!! Aleks je obična tinejđerica koja će sa svojih 18 godina shvatit da je ona poseba da nije ista kao i druge. U upoznavanju sebe pomoći će joj osoba kojoj se najmanje nadala. Hoće li od prijateljstva doći do nečega većeg i ako uspije njihov...