Ljubav I Magija

PART 27

"Moli-m."
"Da to je istina."
"I što on hoće sa mnom napraviti?"
"E to moraš njega pitati?"
""Justin?"
"Da."
"Mogu li te nešto pitati?"
"Da naravno?"
"Zašto si prema meni u početku bio tako bahata a sad si dobar?"
"Sjetio sam se kakava je osjećaj kad je netko prema nekome bahat i muči ga. I obećao sam sebi da ne smijem biti takav?"
"Aham. Hvala ti."
"Na čemu. Na tome što tu sjediš zavezana na ovoj stolici ili?"
"Znam da iako si ti to uradio znam da nisi to htio."
"Da ali svejedno ne smiješ biti tako draga prema meni radi mene si sad zavezana."
"Da ali to je čarolija i netko ju je bacio na tebe. "
"Kako znaš."
"Nisam sto posto sigurna ali imam osjećaj da je tako."
"Sad te ostavljam moram ići da me ne traži gospodar. Bok do sljedećeg susreta."
"Bok."

(...)

Sjedim na ovoj prokletoj stolivi već 3h i od nikoga ni glasa. Mislim što oni misle da sam ja neka životinja.

Nedugo nakon mog razmišljanja otvaraju se vrata. I u sobu ulazi muškarac kojem nisam mogla vidjeti lice zato što je imao kapuljaču. Odvezao me je i rekao. "Ustaj gospodar te želi vidjeti."
Nisam se imala snage raspravljati sa njim. Samo sam učinila kako mi je rekao. Šetali smo mračnim hodnikom. Bilo je stvarno zastrašujuće. Zaustavili smo se ispred velikih vrata i tada je nepoznati muškarac pokucao i ostavio me samu. Vrata su se otvorila,i ispred mene se pojavila velika raskošna soba. Na kraju sobe se nalazio veliki prozor a pokraj njega je stajala osoba i gledala u daljinu.

Bilo mi je malo neugodno pa sam se zakašljala on se okrenuo i gledao u mene. Nije micao pogled. Ja ga nisam željela ni pogledati.
"Umm zar me nećeš ni pogledati?"
Podigla sam pogled gore i ugledala Liama. Ma stvarno jel to oni mene zajebavaju ili šta?
Odjednom su svi Liam. Postoji li uopće pravi Liam ili je to neka izmišljena osoba.
"Ooo pa i ti si Liam?"
"Hoćeš li mi reći koliko vas ima."
"Samonje jedan Liam Payne. A to sam ja. Tko god da ti je rekao da je Liam lagao je."
"Dobro vjerujem ti."
Ma vraga ja njemu vjerujem. Ali umorna sam od više njihivih sranja.
"I bolje ti je."
"A sad želim da znaš da ćeš biti samo moja. Zajedno će mo vladati. Zlo će prevladati cijelim svijetom. Zahvaljujući meni i tebi."
"Ti sigurno imaš neki poremećaj stvarno misliš da je meni do pokoravanja svijeta. Stvarno misliš da bi ja htjela išta od toga. Rađe bi bila mrtva nego bila tvoja. A kamoli da još s tebom vladam." Nisam mogla više izdržati i rekla sam sve što mi je bilo na duši. Ja stvarno neznam koji je njima svima.
"Dušo moja vjeruj ti meni sve će se ubrzo promjeniti. A sada dođi da ti pokažem tvoju sobu."

Kada smo ušli u moju sobu. Sve je bilo identično kao i u školi gdje me je odveo Herry. Gotovo sve,sve osim boja. Soba je bila u crnim nijansama tj sve je ovdje bilo crno.
Ovdje je većinom tama,a tamo svjetlost. Evo mi nesluti baš na dobro.

Novi nastavak je tu. Nadam se da vam se sviđa. Votajte i komentirajte.