Samo jedno ljeto - TISKANA📚

PROLOG

U PRIPREMI ZA IZDAVANJE ( 2018 GODINA!!!!!!)

Trebalo je to biti još jedno dosadno ljetovanje u nizu na koje ću ponijeti svoj kovčeg i tijelo, a dušu i srce ostaviti u gradu u kojem sam gradila budućnost. Takav je i bio plan jer što se drugačije može dogoditi u jednom morskom mjestu na jugu Hrvatske i promijeniti mi život? Ništa. Zar ne? Postoje stvari u životu kojima se veseliš i postoje one koje nikako ne želiš da se dogode. Ljetovanja su uvijek bila tužne stavke na mojem popisu, čak ih nisam ni stavila na popis stvari koje me vesele. Netko ih je napisao umjesto mene.

Da sam znala da ću u tako malom mjestu na jugu pronaći svoju sreću, stavila bih već i prije to mjesto na popis. Stavila bih ga još i prije nego što sam ga počela pisati. Ustvari On je trebao biti na njemu da sam znala da postoji. Sudbina je bila protiv nas i rekla: „Potrudi se da je pronađeš ma gdje god bila, ako se dovoljno trudiš, pronaći ćeš je." Tko još vjeruje u sudbinu? Ja tada nisam vjerovala u nešto takvo. Ta riječ bila mi je sama od sebe urnebesno smiješna, čak sam joj se i rugala. Možda mi se zato i osvetila.

14.07.1997 moja sreća bila je pored mene, nisam je trebala pronalaziti jer je jednostavno bila tu i mirno spavala. A onda... pet dana nakon, nitko od nas dvoje nije mogao mirno spavati.

Trebali smo biti izgubljeni kako bismo se ponovno pronašli.

I jesmo. Samo što je trebalo skoro devetnaest godina da se pronalazak dogodi i umjesto da nakon svega imamo cijeli život zajedno, dobili smo samo jedno ljeto. Između pronalaska postali smo odrasli ljudi s prepuno snova i želja za ostvariti. Sudbina je još jednom okrutno umiješala prste i rekla: „Zajedno ih ne možete ostvariti, imat ćete ili samo jedno sretno ljeto ili cijeli život neispunjenih snova i loše budućnosti." Budućnost smo trebali graditi odvojeno i to je bio jedini uvjet zbog kojeg ćemo preživjeti.

Ljubav je sve, ali u okrutnom stvarnom svijetu, od ljubavi se ne može živjeti.

Bar imamo samo jedno ljeto i moramo ga proživjeti kao cijeli jedan život. I hoćemo. Ako se prije nego što shvatimo tko smo ne poubijamo. Jer postoji jedan mali problem. Moja sreća je velika nesreća. Bar mislim da je tako. Kad bih samo znala koliko sam u krivu.