Sedmo poglavlje

10.8K 860 523
                                    

KARMEN

Trebalo je kišiti, bar je takva bila najava, ali za neku moju glupu sreću kiše nema. Nadala sam se da će im bar kiša pokvariti planove za tulum na plaži i da će odgoditi sve do dana kada nama završi ljetovanje. Mia je otišla i od roditelja dobila dopuštenje. Nije problem dobiti od roditelja dopuštenje pogotovo u ljetno vrijeme kada nam daju dopuštenje za sve. Rekla je kako je upoznala neke ljude i da će večer provesti s njima. Roditelji su se čak razveselili što će izaći večeras i družiti se, govorili su i meni da idem sa njom. Nisam htjela ni čuti samo sam htjela izlanuti da ne dopuste da ide jer taj tulum i „samo malo druženja" kako je nazvala neće dobro završiti.

Shvaćam za tatu, ali ne shvaćam kako mama ne vidi. Bar je ona ta koja primjećuje svaku sitnicu na svojim kćerima. Prvi put kada sam dobila menstruaciju i bilo mi užasno neugodno reći mami u čemu je stvar, ona me preduhitrila i shvatila po mojem ponašanju što se događa. Uvijek je pratila što joj rade kćeri i koliko god to bilo ulaženje u tuđi intimni prostor bilo mi je nekako drago što se mama brine za svoje kćeri. Znala sam da što god se dogodi, mama će znati i pomoći nam.

Ali i kad se malo sjetim proteklih godina shvatim da je mama ipak malo više pazila na mene ,a ne na Miu. Mia je uvijek bila problematičnija kćer, počela je izlaziti sa jedva četrnaest godina, prva je kušala alkohol pa i većinu stvari je prošla prva koliko god sam ja ta starija sestra. Iako sam bila mirnija kćer koja je propuštala izlaske i dečke mama je unatoč tome više brinula o meni, a sestru zapostavljala, mislim, znala je ona što Mia radi, ali nije baš da joj je držala bukvice i zabranjivala izlaske. Skoro svaki vikend je izlazila, stigla bi pijana ispred naše zgrade i zvala me bez obzira jeli kasno ili nije da dođem po nju i pomognem da dođe do kreveta. Nekad bih se ukrcala na tramvaj i otišla je tražiti po klubovima u koje su zalazili mladi.

Danas je trebao biti moj sretan dan, chatala sam s Petrom i skoro tjedan dana nakon praznine u našem razgovoru ništa se nije promijenilo. Bila sam sretna kao prasica vidjevši da mi je poslao poruku u ponedjeljak (dan kada smo otputovali) i zaželio sretan put. Kada sam se prijavila na fejs bio je aktivan, a ja sam odmah odgovorila na poruku i zahvalila , odgovorio je isti čas poslavši mi valjda stotinu smajljića zbog odgovora.

Mislio sam da si nas zaboravila i upoznala nekog Dalmatinca dolje (gdje god da si otišla). Dalmatinci su nam velika konkurencija uvijek bili. Pazi se ti njih.

Jesam li ti ikada rekla koliko ne volim Dalmatince?

S Dalmatincima nikada ne znaš. Puno su oni nama cura oteli.

Tad sam se nasmijala, ali i iznenadila jer nikako još do sad nije razgovarao ovako...prisno sa mnom. Zar stvarno brine ili se samo šali?

Kako se provodiš?

Moram li odgovoriti na to pitanje?

Bilo bi poželjno.

Toliko dobro da želim kući, što kažeš na taj odgovor?

Onda spakiraj kofere, sjedaj u bus i dolazi.

Zvuči savršeno ,ali ne mogu, roditelji bi se ljutili na mene vjerojatno do kraja života. Što se događa u Zagrebu otkako me nema?

Pun grad turista, jučer je policija kaznila gomilu Britanaca jer su se počeli svlačiti i kupati u fontanama. Tako ako te možda zanimalo kako Britanci izgledaju goli imala si priliku jučer vidjeti.

P.S. Zanima li te kako izgledaju Britanci goli?

Haha ovisi o kojim Britancima pričamo.

Samo jedno ljeto - TISKANA📚Where stories live. Discover now