Samo jedno ljeto - TISKANA📚

Osamnaesto poglavlje

KARMEN

„Pomogni mladoj dami da izađe." Kaže ribar Dominiku. Već je on izašao na obalu i prekrižio ruke promatrajući kako se mučim izaći. Čamac se ljulja zbog naše težine i noge su mi nesigurne dok preskačem sa čamca na beton.

„Može ona sama." Dominik će. „Vidite."

„Baš si kavalir." Kažem mu.

„I onako ne bi prihvatila moju ruku. Rekla bi da možeš sama."

„Vjerojatno."

Pokraj mene Dominik podigne ruku i mahne ribaru. „Hvala na prijevozu Barba Frane. Bilo mi je zadovoljstvo vidjeti vas."

„I meni mali. Posjeti me nekad, ići ćemo na ribanje kao u stara vremena", priča mu kako je sezona dobra za ulov ribe. „Ulovit ćemo štogod i napraviti dobru juhu."

Plavi Dalmatinac već u glavi smišlja recept za dobru riblju juhu. „Povedi i curu." Namigne šutke samo njemu. „Svidjela bi joj se naša juha. Voliš li riblju juhu?" pita me on.

„Nikada je nisam probala."

„To je grijeh. Ne možeš otići u Zagreb i ne probati je. Nema do riblje juhe, to je najbolja juha u svijetu."

„Sredit ćemo nešto", obeća Dominik i stavi crne naočale na oči kako bi se zaštitio od sunca. „Sada znam gdje vas mogu pronaći."

„Ne izlazim iz ovog čamca. Ovaj mali mi je moj drugi dom." Priča o čamcu kao da mu je jedini dom.

Čim se Barba Frane udalji sa čamcem i otplovi pitam Dominika „Ima li on obitelj?"

„Koliko znam nema."

„Nikada se nije ženio?"

Njega iznenadi što mene zanima nešto o tome starcu. Iznenadila sam i samu sebe. To je sigurno zbog onog trenutka nostalgije koja mu je prošla licem nakon što se sjetio jedne Zagrepčanke. Nešto me u toj priči pogodilo.

Dominik odmahne glavom. Stari ribar ima samo svoj čamac. Sada je kasno da mu nešto kažem, već je dosta otplovio od nas i ne bi me čuo. Da sam znala dok je još bio s nama i pričao savjetovala bih ga da je jednom nazove čisto kako bi provjerio kako je. I za njega bi bilo jako dobro, možda bi se osjećao puno lakše. Ribar je svoj kutak sreće pronašao u čamcu i ribama koje svaki dan lovi, to je bio nekakav njegov bijeg od prošlosti. Žao mi je što nisu uspjeli. Je li razlog moje emotivnosti prema ribaru ustvari Dominik?

Da, naravno da je riječ o njemu. I to je dovoljno da priznam da imam osjećaje prema Divljem Dalmatincu puno dublje nego što sam mislila da mogu imati. Dugo sam ih prekrivala, tražila sam namjerno svaku lošu sitnicu na njemu kako bih osjećaj izbrisala. To je bar bilo lagano jer je on imao loših radnji koje su me ljutile, ali ne bi puno trajalo jer bi se već idući dan osjećaj vratio.

Još ne mogu vjerovati da se ja njemu sviđam. I ne zato jer nemam samopouzdanja u sebe, nego to što se prema njemu ponašam katastrofalno. Primijetila sam kako se zadovoljava malim sitnicama koje dobije od mene. Dominik nije navikao dobivati malo navikao je dobivati sve od cura. Ponovno se premišljam oko njegove zbunjenosti, ali ne nije to u pitanju. Ja se njemu sviđam. Kakva god da jesam, sviđam mu se. Koji bi frajer priznao ono što je on maloprije meni? Koji bi frajer tražio od mene priliku u dokazivanju? Ona njegova igra je u isto vrijeme užasna i dobra. Prihvatila sam je iz razloga što će biti zabavno, a ne zato što želim da se dokazuje. Mislim želim otkriti njegove vrline koje će me impresionirati, ali već sad znam da on nije kreten kako ga cijelo vrijeme nazivam. Ima nekih svojih kretenskih radnji,ali tko ih nema? Rekao je da je mlad i da griješi. Sigurna sam da on ima dobrih vrlina koje bi možda i već prije pokazao da ja nisam bila ...pa onakva kakva i jesam sve vrijeme. Nisam bila dobra prema njemu pa automatski i on nije bio dobar prema meni. To je jedini ispravni zaključak.