Samo jedno ljeto - TISKANA📚

Trideseto poglavlje

(POSLJEDNJE POGLAVLJE - SUTRA EPILOG )

          

DOMINIK

Kada je Kamen otišla glavu sam okupirao svim i svačim. Trudio se, fokusirao, radio ko konj svakim danom, ali ništa od toga nije bilo dovoljno jako da kratko ne mislim o gradskoj curi koja je jedno ljeto stigla u moj kraj i promijenila mi život. Promijenila mi život na najbolje moguće načine.

Svaki dan je bio teži od prethodnog, bezobzira što smo se čuli i vidjeli preko razne tehnologije. I njoj je teško, prepoznao bih bol u njezinim očima svaki put kad bismo se morali pozdraviti. Znali smo da će biti loše kada se razdvojimo, ali ovoliko nismo imali pojma. Svakakva loša su nam se sranja događala, Karmen je upala u lošu fazu života, a meni je svih tih mjeseci bilo još teže nego inače. Bio sam joj daleko, kilometrima daleko i jedino što sam mogao je ležati na krevetu, tješiti je preko jebenog skypa i biti daleko. To mi je jedino dobro išlo.

Bilo je dana kada su nam krize jebale mozak. Govorio sam joj stvari koje nisam mislio, ona je ludila na mene. Nismo pričali mjesecima, a ja sam u to vrijeme glavu fiksao duplim poslovima.

Ali i dalje nismo odustajali od nas, koliko god nam je bilo teško i koliko god je nekada sve izgledalo kao kraj, svaki put bismo se vratili. Znao sam da nam je željela dobro, onda kada je rekla da se moramo razdvojiti i učiniti nešto s našim životima.  Živimo u dobu kada su nade za budućnost mladih nikad sjebanije. Znala je  kakve sam imao planove za svoj restoran, da sam želio učiti i usavršavati se svakim danom kako bi jedan dan mogao biti dostojan vlastitog restorana. Karmen je željela graditi svoju budućnost u Zagrebu,  htjela je učiti kako bi jedan dan sebi osigurala život. Pa iako to bilo nešto što je ne usrećuje. Cijenio sam  je zbog toga još više, koliko god umirao od čežnje.

Rijetko bismo se viđali, a onda kad jesmo iz petnih žila bih se potrudio pokazati kako mi je bez nje život bio jadan.  Nikada neću zaboraviti naš prvi put, nju ispod mene, naša tijela spojena, moje poljupce svuda po njezinoj koži...Ljubio sam je svugdje, vraćao se nekoliko puta na ista mjesta i sisao joj kožu toliko da sam ostavljao tragove. Pokazivao sam joj  na što sam mislio kada sam jednom rekao da seks nije  ono što je ona mislila da jest. Karmen je bila znatiželjna i pažljivo me pratila.  I uživala,  to je ono što sam najviše i želio na kraju svega.

Mjeseci koji  su slijedili su nas kažnjavali. Karmenin tata je izgubio život, Karmen je nakon toga postala još sjebanija. Počela me ponovno ignorirati, a ja sam je pustio jer sam znao da joj je potrebno mira i vremena da preboli. U to vrijeme pretvorio sam svoj život u posao i znanje, provodio sam više vremena u kuhinji nego igdje drugo. Stapao  sam nova poznanstva koja su me vodila do profesionalaca. Ti ljudi su rigali vatru u kuhinji, a ja sam malo po malo počeo nalikovati njima.

Sara je stigla kao lijek na moju ranu. Kad ne bih sređivao restoran, svađao se ili mirio s Karmen, Sara je bila ta koja me tješila. Ta mala je stigla u naš dom u pravom trenutku jer s njom je život opet počinjao biti bolji. Dani su išli ko ludi, nisam ih mogao pratiti, ali opet činili su se presporima kada se radilo o gradskoj curi. Stalno sam se pitao do kad ćemo ovako, jer ovo što smo radili s nama dvoje nije vodilo u dobrom smjeru.

...

„Gdje je Lorena?" pitam mamu odmah s ulaza. Mama je u kuhinji priprema Sari bočicu. Sara dopuzi svojim brzim nogicama do mene i krnjavo mi se nasmiješi. Uzmem je i okrenem naopačke,to najviše voli. Mama svaki put poludi kada vidi što radim, jednom je tako povratila sve što je pojela.

„Ako je završila s pranjem kose onda je u sobi. Zašto, je li se nešto dogodilo?"

„Čuo sam sinoć vaš razgovor" , podsjetim mamu. Razgovor na koji sam poludio. Loreni je u planu školovati se u Zagrebu. Još jedna godina srednje škole ovdje i iduće četiri mogla bi provesti u gradu s kojim i onako imam problema. Kao da nije dovoljno što mi je uzeo Karmen, ne mogu mu dopustiti da mi uzme i sestru.